Zdrava Glava

Očuvanje mentalnog zdravlja
Grad Zagreb

Prihvaćena pravila spolnog ponašanja i sklonosti uvelike se razlikuju unutar i između različitih kultura. Zdravstveni radnici stoga nikad ne bi smjeli suditi o spolnim ponašanjima, čak i kad ih na to prisiljavaju društveni utjecaji. Općenito, zdravstveni radnici ne mogu odrediti što je normalno a što ne. Liječenje je potrebno kada spolno ponašanje ili tegobe smetaju bolesniku ili bolesnikovom partneru ili ih ozljeđuju.

Masturbacija, koje se prije općenito smatrala perverzijom i uzrokom psihičkih poremećaja se danas smatra normalnim spolnim ponašanjem tijekom života; nenormalnim se smatra samo kad ometa ponašanje prema partneru, kad se izvodi u javnosti ili je dovoljno kompulzivno da izazove distres. Oko 97% muškaraca i 80% žena masturbira. Premda je masturbacija bezopasna, krivnja koja nastaje zbog neodobravanja i osude drugih ljudi može uzrokovati popriličnu patnju i poremetiti seksualne sposobnosti.

American Psychiatric Association već >3 desetljeća homoseksualnost ne smatra poremećajem. Oko 4 do 5% stanovništva se izjašnjava homoseksualnim tijekom čitavog života. Kao i heteroseksualnost, homoseksualnost nastaje uslijed složenih bioloških i vanjskih čimbenika koji dovode do spolnog uzbuđivanja od strane osoba istog spola. Kao ni heteroseksualnost, niti homoseksualnost nije stvar izbora.

Česta spolna aktivnost s brojnim partnerima, često i nepoznatim osobama ili spolni odnosi do kojih je došlo samo jednom mogu ukazivati na smanjenu sposobnost prisnosti. Međutim, promiskuitet sam po sebi nije dokaz psihoseksualnog poremećaja. Usputni seks je čest, premda je strah od AIDS–a doveo do smanjenja učestalosti. Mnoge kulture obeshrabruju seks izvan braka, ali prihvaćaju predbračne spolne odnose ili odnose kod osoba koje nisu u braku. U SAD–u većina se ljudi upušta u spolne odnose prije braka ili bez njega u okviru trenda veće spolne slobode u razvijenim zemljama. Izvanbračni spolni odnosi se među osobama koje su u braku zbivaju često, usprkos društvenim zabranama.

Na prihvaćena pravila spolnog ponašanja i sklonosti velikog utjecaja imaju roditelji. Zabranjujuće puritansko roditeljsko odbijanje tjelesne spolnosti, uključujući i dodirivanje u djeteta izaziva krivnju i stid te ometa njegovu sposobnost uživanja u seksu i razvoja normalnih prisnih odnosa u odrasloj dobi. Odnosi s roditeljima mogu biti oštećeni pretjeranom emocionalnom udaljenošću, kažnjavanjem ili preizraženom zavodljivošću i spolnim izrabljivanjem. U djece izložene verbalnim i tjelesnim neugodnostima, odbijanju i okrutnosti vjerojatno će se razviti tegobe sa spolnom i emocionalnom prisnošću. Primjerice, ljubav i spolno uzbuđenje se mogu disocirati, tako da se emocionalne veze mogu razvijati s osobama istog društvenog ili intelektualnog kruga, no spolne veze se mogu ostvariti samo s osobama koje se smatra manje vrijednima od sebe, poput prostitutki, s kojima se ne osjeća nikakva emocionalna prisnost.

Dobro obaviješteni liječnik može ponuditi osjetljiv, discipliniran savjet o spolnosti i ne bi smio propustiti prilike da pomogne. Mora se razgovarati o ponašanjima koja izlažu bolesnika opasnosti od spolnih bolesti. Liječnik ima priliku prepoznati i raspraviti psihoseksualne tegobe, uključujući i spolnu disfunkciju, probleme spolnog identiteta i parafilije.

 


Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije