Većina djece se nauči nadzoru nad crijevima u dobi od 2 do 3 god. a nadzoru nad mokrenjem u dobi od 3 do 4 god. U dobi od 5 god., prosječno dijete može samo ići na nužnik.
Noćno mokrenje je inkontinencija mokraće za vrijeme spavanja.
Primarno noćno mokrenje (nemogućnost uspostave nadzora nad mjehurom tijekom spavanja) pogađa 30% djece u dobi od 4 god., 10% djece u dobi od 6 god., 3% u dobi od 12 god. i 1% u dobi od 18 god. Češće je u dječaka, čini se da je obiteljsko i ponekad je povezano s poremećajima spavanja. Enureza obično predstavlja tek kašnjenje sazrijevanja koje se s vremenom razrješava.
Dijagnoza
Samo 1 do 2% bolesnika ima organsku etiologiju, obično mokraćnu infekciju. Infekcija se može isključiti pretragom mokraće i urinokulturom. Rijetki uzroci—prirođene anomalije, bolesti sakralnih živaca, diabetes mellitus ili insipidus, masa u zdjelici—se mogu isključiti podrobnom anamnezom i tjelesnim pregledom. Noćno mokrenje praćeno simptomima tijekom dana (npr. potrebom za mokrenjem, nemogućnošću zadržavanja mokraće ili inkontinencijom) mogu ukazivati na potrebu za ultrazvukom bubrega, IVU, cistoureterografijom ili savjetovanjem za urologom. Sekundarno noćno mokrenje, kod kojeg je izgubljen prethodno zadobiveni nadzor nad mokrenjem tijekom spavanja, je obično uzrokovana psihološki stresnim događajem ili stanjem. Mogućnost organske etiologije (npr. mokraćne infekcije, diabetes mellitusa) je veća nego kod primarne enureze. Dodatne pretrage ili savjetovanje su indicirani kad je sekundarna noćna enureza praćena dnevnim mokraćnim simptomima ili simptomima sa strane crijeva, poput opstipacije ili enkopreze.
Liječenje
Većina slučajeva bez organskog uzroka se spontano povlači prije 6. god. života; liječenje se ne preporučuje. Stopa spontanog povlačenja nakon dobi od 6 god. iznosi 15%/ god. Psihološke posljedice do kojih može doći (npr. posramljenost) čine razmatranja o liječenju obaveznim nakon 6. god.
Od pomoći je početno savjetovanje za rasvjetljavanje noćnog mokrenja. Dijete se savjetuje o etiologiji i prognozi, cilj čega je odstranjenje krivnje i srama. Dijete dobiva aktivnu ulogu, uključujući i razgovor s liječnikom, mokrenje prije odlaska u krevet, bilježenja mokrih i suhih noći i presvlačenja vlažnog rublja i posteljine. Dijete ne bi trebalo piti tijekom 2 do 3 h prije odlaska u krevet, a pića s kofeinom trebaju se strogo ograničiti. Za suhe noći dobiva se odobravanje i nagrada (npr. kalendar sa zvijezdama, druge nagrade koje odgovaraju dobi).
Osim savjetovanja, učinkoviti su i alarmi te se obično u isto vrijeme i preporučuju. Dva istraživanja koja su uključivala 5. do 15. godišnjake su opisala stopu izlječenja od 70% uz samo 10 do 15% ponavljanja. Ovi su alarmi jednostavni za postavljanje, pristupačni cijenom a aktivira ih nekoliko kapi mokraće. Nepovoljno je vrijeme potrebno za potpuni uspjeh: u prvih nekoliko tjedana se dijete budi nakon potpunog pražnjenja mjehura; u sljedećih nekoliko tjedana se postiže djelomična inhibicija mokrenja; i konačno, dijete se budi s uvjetovanim odgovorom na kontrakcije mjehura prije nego što dođe do mokrenja. Alarm ne treba isključiti sve do 3 tj. nakon posljednjeg noćnog mokrenja.
Liječenje lijekovima može biti učinkovito u bolesnika bez odgovora na savjetovanje i alarm. Kratkotrajno liječenje (4 do 6 tj.) nosnim sprejom dermopresin acetata (sintetički analog ADH) se tipično provodi u bolesnika ≥6 god. s trajnim, čestim noćnim mokrenjem. Preporučena početna doza iznosi jedan uštrcak u svaku nosnicu (ukupno, 20 μg) prije spavanje. Ako je učinkovita, doza se ponekad može smanjiti na samo jedan uštrcak (10 μg); ako nije učinkovita doza se može povećati na 2 uštrcka u svaku nosnicu (ukupno, 40 μg). Nepoželjne reakcije su rijetke, osobito uz preporučene doze, no mogu uključivati glavobolju, mučninu, kongestiju nosa, krvarenje iz nosa, grlobolju, kašalj, crvenjenje lica i blage grčeve u trbuhu.
Imipramin i drugi triciklički spojevi se više ne preporučuju kao prva linija liječenja zbog neželjnih učinaka (npr. agranulocitoza); potencijalno smrtonosnog, pretjeranog uzimanja i većeg dugoročnog uspjeha alarma. Ako drugi lijekovi ne uspiju, a obitelj daje naglašenu prednost lijekovima, može se primijeniti imipramin (10 do 25 mg PO prije spavanja uz povećanje doze svakih tjedan dana za 25 g do najviše 50 mg u djece u dobi od 6 do 12 god. i 75 mg u djece >12 god). Liječenje imipraminom će obično pokazati uspjeh u 1. tj. liječenja, što je prednost, osobito ako je brzo poboljšanje važno za obitelj i dijete. Kad dijete nema noćnog mokrenja tijekom 1 mj., dozu lijeka treba smanjiti tijekom 2 do 4 tj., a potom prekinuti primjenu. Vraćanje je vrlo često, smanjujući stopu dugoročnog izlječenja na 25%. Ako dođe do recidiva, može se pokušati liječenje tijekom 3 mj. Svakih 2 do 4 tj. tijekom liječenja treba učiniti krvnu sliku da se otkrije agranulocitoza, koja je rijetka.
Izvor: MSD priručnik dijagnostike i terapije