Zdrava Glava

Očuvanje mentalnog zdravlja
Grad Zagreb

Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja!

Epidemija bolesti COVID – 19 i potresi unijeli su mnoge promjene u svakodnevnom životu, kao što su promjene u rutini, uvjetima i načinu života, rada i školovanja. Prije svega se važno prisjetiti kako je ovo dugotrajno, ali prolazno razdoblje, no za mnoge vrlo stresno i zahtjevno.

Stres može imati negativan utjecaj na mentalno i tjelesno zdravlje, stoga je važno upoznati se sa strategijama koje nas mogu zaštititi od negativnih posljedica. Usmjeravanjem pažnje i aktivnosti na brigu o vlastitom mentalnom zdravlju radimo na održavanju ravnoteže, očuvanju svog mentalnog zdravlja i kvalitete života. Svjetska zdravstvena organizacija podržava takvo razmišljanje te psihičko zdravlje ne opisuje pukim odsustvom bolesti, već ga definira kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac može iskazati svoje sposobnosti, nositi se sa svakodnevnim životnim stresorima, produktivno raditi i doprinositi vlastitoj zajednici.

Prvi korak u stjecanju psihološke otpornosti je oporavak od simptoma koji su nam narušili funkcioniranje te postupno vraćanje na uobičajen način funkcioniranja. Proces prilagodbe individualno traje dulje ili kraće vrijeme. Simptomi stresnih reakcija mogu biti različiti, a mnogima će zatrebati stručna pomoć u procesu prevladavanja teškoća. Nema strogog kriterija kada je u redu zatražiti stručnu pomoć ili psihološku podršku. Važno je da se pobrinemo za sebe i reagiramo kada nam je teško, kada osjećamo da nam su nam pomoć i podrška potrebne. Svakako, preporučamo da se javite za stručnu pomoć kada smetnje traju dugo, uzrokuju patnju i/ili narušavaju svakodnevno funkcioniranje (na poslu, kod kuće).

Što je uopće psihološka pomoć?

Psihološka pomoć je vanjska intervencija koja je usmjerena na stabilizaciju psihičkog stanja, ispravljanje mogućih poremećaja ili na identifikaciju i rješavanje osobnih problema. Obično se primjenjuje kao reakcija na niz specifičnih ili nespecifičnih manifestacija kriza.

Postoje različiti oblici psihološke pomoći koja se većinom odvija kroz RAZGOVOR.

Neki koriste i drugačije oblike komunikacije poput pisane riječi, likovnog izraza, drame, glazbe ili terapijskog dodira.

Tko obavlja psihološku pomoć?

Psihološku pomoć obavljaju različite vrste stručnjaka, najčešće psiholozi i psihijatri, no to mogu biti i pedagozi, socijalni pedagozi, te razne druge struke koje pokrivaju društveno humanističko područje.

Što su to krizne situacije?

Postoje psihičke bolesti i poremećaji koji zbog svoje ozbiljnosti zahtijevaju dugogodišnje kontinuirano liječenje, a postoje i prolazne krizne situacije u kojima stresovi nadilaze trenutne mogućnosti psihološke prorade i prilagodbe te su potrebne kraće, specifične intervencije.

Krizne situacije mogu biti različite reakcije žalovanja zbog gubitaka, preopterećenja u radnim sredinama (burn out) ili pak gubitak posla, reakcije na vlastitu bolest ili bolest člana obitelji, novonastala egzistencijalna ugroženost i brojne druge reakcije na stresove iz okoline. No, to mogu biti i velike i složene krizne situacije koje zahvaćaju velik broj ljudi odjednom kao što su stanja nakon elementarnih nepogoda ili pandemijske bolesti.

U trenutnim okolnostima susrećemo se s posljedicama razornih potresa i pandemijom Covid-19 što značajno utječe i na psihičko zdravlje velikog broja ljudi. Javljaju se prije svega stanja tjeskobe, uplašenost, nesanice o čemu možete čitati na ovoj stranici.

Kako prevladati poteškoće i kome se obratiti?

Često dobri socijalni odnosi i adekvatna podrška u obitelji, razgovori s bliskim osobama, mogu pomoći u prevladavanju tih poteškoća. Možemo si pomoći tjelesnom aktivnošću, slušanjem glazbe, vježbama disanja, primjenom kognitivno-bihevioralnih postupaka kod uznemirujućih misli i brojnim drugim postupcima opisanima na ovoj stranici.

Ponekad ipak razgovori s bliskim osobama i razni oblici samopomoći nisu dovoljni i potrebno je potražiti pomoć stručnjaka. Kad se osoba prvi puta susretne s traženjem psihološke pomoći vrlo lako dođe do zbunjenosti. Kakav oblik psihološke pomoći tražim, koja je razlika između psihijatara i psihologa, tko su psihoterapeuti, tko može biti psihoterapeut…?

Što je psihoterapija?

Jedan od češćih oblika psihološke pomoći jest psihoterapija.

Postoje brojne definicije psihoterapije. Jedna od obuhvatnijih je ona Lewisa Wolberga koja kaže da je psihoterapija liječenje/tretman problema emocionalne prirode psihološkim putem, u kojemu educirana osoba namjerno uspostavlja profesionalni odnos s pacijentom s ciljem uklanjanjanja, modificiranja ili ublaživanja intenziteta postojećih simptoma te promjene poremećenih shema ponašanja, kao i poticanja pozitivnog rasta i razvoja ličnosti. U psihoterapiji je uvijek naglasak na odnosu između pacijenta i terapeuta. Psihoterapija ne može promijeniti vanjski svijet, ali može povećati pacijentovo prihvaćanje samoga sebe, potaknuti ga na promjene u životu i pomoći mu da se bolje nosi s okolinom.

Postoje brojne psihoterapijske škole i pravci i često se u tome nije lako snaći. U 80-tim godinama 20. stoljeća pobrojali su ih više od 250, a u 21. stoljeću čak više od 1000.

Neke od poznatijih i značajnijih psihoterapijskih škola su: psihoanaliza, psihoanalitička psihoterapija, grupna analiza/psihoterapija, kognitivno-bihevioralna terapija, gestalt psihoterapija, integrativna psihoterapija, egzistencijalna psihoterapija, transakcijska analiza, sistemska analiza, realitetna terapija, NLP – neurolingvistička psihoterapija i brojne druge.

U Hrvatskoj ne postoji fakultet na kojem se specifično studira psihoterapija što znači da školovani psihoterapeuti nakon završenog studija pohađaju još višegodišnju edukaciju za psihoterapeuta. Svaka psihoterapijska škola ima organizirani sustav edukacije koja traje godinama i gotovo redovito podrazumijeva vlastitu terapiju uz supervizirani rad s pacijentima i pohađanje teorijske nastave.

Psihoterapeuti mogu biti liječnici (najčešće, iako ne isključivo, psihijatri), psiholozi (nakon završenog studija psihologije) ili neki drugi stručnjaci društveno-humanističkih smjerova.

Među psihoterapeutima jedino su psihijatri liječnici i oni u slučaju potrebe mogu propisivati i lijekove. Kad se susrećemo s kriznim stanjima važno je reći da većina osoba u takvim situacijama ne zahtijeva psihijatrijsko liječenje i propisivanje lijekova, kao ni dugotrajne, višegodišnje analitičke psihoterapije.

Stoga je dobar odabir potražiti pomoć kod psihologa i ostalih educiranih terapeuta u obliku psihološkog savjetovanja ili kraće suportivne psihoterapije u kojima se fokusirano prorađuje aktualna trauma.

Reakcija na aktualnu traumu ovisit će i o svim dosadašnjim prorađenim ili potisnutim traumama kao i o strukturi ličnosti svake osobe. Ako se tijekom fokusiranog suportivnog rada postavi indikacija i pri tom postoje motivacija i mogućnost, osoba se može odlučiti i za dugotrajniji psihoterapijski rad kod educiranog psihoterapeuta.

 


Izvori:

Svjetska zdravstvena organizacija
Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“
Nina Mayer, dr.med., spec. psihijatar, Klinika za psihijatriju Sveti Ivan