Svatko povremeno osjeti neuspjeh u normalnoj automatskoj integraciji sjećanja, percepcija, identiteta i svjesnosti. Primjerice, netko se može nekamo voziti a potom shvatiti da se ne sjeća mnogih dijelova vožnje zbog zaokupljenosti vlastitim brigama, programom na radiju ili razgovorom sa suputnikom. Tipično takav neuspjeh, koji se naziva disocijacijom, ne prekida svakodnevne aktivnosti.

Ljudi s disocijativnim poremećajem mogu potpuno zaboraviti niz normalnog ponašanja tijekom nekoliko minuta ili sati i mogu osjetiti manjak određenog vremenskog razdoblja u svom doživljaju. Zbog toga disocijacija prekida kontinuitet svijesti o sebi i sjećanja na životne događaje; kad je sjećanje slabo integrirano, postoji disocijativna amnezija. Kad je uz sjećanje fragmentiran i identitet, postoji disocijativna fuga ili disocijativni poremećaj identiteta. Kad su prekinuti i doživljaji i percepcija samoga sebe, postoji depersonalizacijski poremećaj.

Disocijativni poremećaji se obično pripisuju prevelikom stresu. Takav stres mogu izazvati traumatična zbivanja ili nepodnošljivi unutarnji sukobi.

Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije