Poremećaj protivljenja i odbijanja je opetovano ili trajno negativističko, odbijajuće ili čak neprijateljsko ponašanje usmjereno na osobe od autoriteta. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze. Liječi se individualnom psihoterapijom u kombinaciji s liječenjem obitelji ili njegovatelja. Ponekad se razdražljivost može ublažiti farmakoterapijom.

Procjena prevalencije se jako razlikuje jer su dijagnostički kriteriji jako subjektivni, ona može u djece i adolescenata iznositi čak 15%. Prije puberteta, dječaci jako nadmašuju djevojčice; nakon puberteta se ta razlika smanjuje.

Premda se poremećaj protivljenja i odbijanja (engl. oppositional defiant disorder = ODD) ponekad smatra “blagom verzijom” poremećaja vladanja, između ta dva poremećaja postoje tek površne sličnosti. Zaštitni znak ODD–a su međusobni odnosi obilježeni razdražljivošću i odbijanjem. Međutim, dijete s poremećajem vladanja naizgled nema savjesti te ponavljano povrjeđuje prava drugih—ponekad bez ikakvih znakova razdražljivosti. Etiologija ODD–a nije poznata, no vjerojatno je češći u djece iz obitelji s glasnim, argumentativnim interpersonalnim sukobima. Na ovu dijagnozu ne treba gledati kao na ograničeni poremećaj, već je ona prije pokazatelj osnovnih poteškoća koje zahtijevaju daljnje ispitivanje i liječenje.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Djeca s ODD–om lako i ponavljano gube strpljenje, svađaju se s odraslima, odbijaju slijediti pravila, namjerno nerviraju ljude, okrivljavaju druge za vlastite pogrješke i loše ponašanje, lako se iznerviraju i razljute te su zlobna i osvetoljubiva. Dijagnoza ODD–a se postavlja ako dijete ima ≥4 ova simptoma u trajanju od barem 6 mj. Simptomi moraju također biti izraženi i razarajući. Mora se biti pažljiv kako se dijagnoza ODD–a ne bi postavila uslijed blagog do umjerenog protivljenja koje povremeno iskazuju skoro sva djeca i adolescenti.

Simptomi slični ODD–u se često vide kod neliječenog poremećaja s nedostatkom pažnje i hiperaktivnošću (ADHD). Oni se, uz odgovarajuće liječenje ADHD često povlače. Osim toga se major depresivni poremećaji dječje dobi (MDD) mogu zamijeniti s ODD, jer je u neke djece s MDD raspoloženje koje prevladava razdražljivost, a ne tuga (važna razlika između MDD dječje i odrasle dobi). Budući da je razdražljivost također zaštitni znak ODD, MDD se u te djece otkriva zahvaljujući anhedoniji i neurovegetativnim simptomima (npr. poremećaja spavanja i apetita); u djece se ovi simptomi lako previde.

Prognoza i liječenje

Prognoza ovisi o otkrivanju i uspješnom liječenju osnovnih poremećaja raspoloženja, obiteljske disfunkcije i ADHD. Čak i bez liječenja se većina slučajeva ODD–a s vremenom postupno popravlja.

U početku je liječenje izbora prilagođeni bihevioralni program zasnovan na nagradi, a zamišljen tako da oblikuje djetetovo ponašanje u društveno prihvatljivijem smjeru. Osim toga, mnoga djeca nemaju društvenih umijeća i imaju koristi od grupnog liječenja prilikom kojeg ih uče. Ponekad mogu biti učinkoviti lijekovi koji se rabe kod depresivnih poremećaja.

Izvor: MSD priručnik dijagnostike i terapije