Ispad bijesa je nasilni emocionalni ispad, obično kao odgovor na frustraciju.

Ispadi bijesa se obično pojavljuju krajem 1. god., najčešći su od 2 (“strašne dvije”) do 4 god. a rijetki nakon 5. god. Ako su ispadi česti nakon 5. god., mogu potrajati čitavo djetinjstvo.

Uzroci obuhvaćaju frustraciju, zamor i glad. Djeca mogu imati ispade bijesa kako bi privukla pažnju, dobila nešto ili izbjegla da nešto naprave. Za ispade bijesa roditelji obično krive sebe (zbog umišljenog lošeg roditeljstva) dok je pravi razlog često kombinacija djetetove osobnosti, neposrednih okolnosti i normalnog razvojnog ponašanja. Rijetko, uzrok može biti podležeća mentalna, tjelesna ili društvena tegoba, no to je vjerojatno samo ako ispadi traju >15 min ili ako se zbivaju više puta svakoga dana.

Ispadi bijesa mogu uključivati vikanje, vrištanje, plakanje, bacanje, kotrljanje po podu, lupanje nogama o pod i bacanje stvari. Dijete se može zacrveniti u licu i udarati rukama i nogama oko sebe. Neka djeca mogu voljno zadržati dah tijekom nekoliko sekunda a potom nastaviti normalno disati (za razliku od zadržavanja disanja).

Kako bi prekinuli ispad, roditelji trebaju dijete jednostavno i odlučno zamoliti da prestane. Ako dijete ne prestane i ako je ponašanje dovoljno poremećeno, može biti potrebno odstraniti dijete fizički iz situacije. U takvom trenutku privremeno isključivanje (suspenzija) može biti vrlo učinkovito.

Izvor: MSD priručnik dijagnostike i terapije