Somatizacija je izražavanje psihičkih fenomena u vidu tjelesnih (somatskih) simptoma. Tipično se simptomi ne mogu objasniti tjelesnom bolešću. Poremećaji obilježeni somatizacijom se pružaju u rasponu od onih kod kojih se simptomi razvijaju nesvjesno i nevoljno, do onih kod kojih se simptomi razvijaju svjesno i vlastitom voljom. Ovaj raspon obuhvaća somatoformne poremećaje i simuliranje. Somatizacija tipično dovodi do traženja liječničke pomoći i liječenja.
Somatoformni poremećaji su obilježeni tjelesnim simptomima ili umišljenim poremećajima izgleda. Razvoj simptoma ili umišljenih poremećaja je nesvjestan i nevoljan. Simptomi ili umišljeni poremećaji ne mogu se objasniti osnovnom tjelesnom bolešću. Somatoformni poremećaji su uznemirujući i često ometaju društvenu, profesionalnu ili drugu djelatnost. Oni obuhvaćaju tjelesni dismorfni poremećaj, konverzijski poremećaj, hipohondriju, bolni poremećaj, somatizacijski poremećaj, nediferencirani somatizacijski poremećaj i somatoformi poremećaj bez posebnih osobitosti (tj. koji nije drugačije klasificiran).
Umišljeni poremećaji obuhvaćaju svjesno i voljno oponašanje simptoma bez poticaja vanjskim čimbenicima (npr. željom za odsustvom s posla) po čemu se razlikuju od simuliranja. Bolesnikova je zadovoljština što ga se smatra bolesnikom zbog simuliranja, pretjerivanja ili namjernog pretjeranog opisivanja znakova i simptoma. Znakovi i simptomi mogu biti psihički, tjelesni ili oboje. Najteži oblik je Munchausenov sindrom.
Simuliranje je recidivirajuće namjerno oponašanje tjelesnih i psihičkih simptoma potaknuto vanjskim podražajem (npr. simuliranje bolesti zbog izbjegavanja posla ili vojne dužnosti, pravnog progona ili dobivanja materijalne nadoknade ili lijekova za ovisnost). Na simuliranje se sumnja kad bolesnik opisuje teške simptome, no kad se prilikom nenajavljenog promatranja, tjelesnog pregleda ili laboratorijskih pretraga opaža vrlo malo njih. Na simuliranje se također može posumnjati kad bolesnik ne surađuje s naporima da se postavi dijagnoza ili liječi mogući osnovni uzrok simptoma.
Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije