Prejedanje je poremećaj obilježen prejedanjem nakon kojeg ne slijedi neprimjereno kompenzatorno ponašanje, poput izazivanja povraćanja ili zloporabe laksativa. Dijagnoza se postavlja klinički. Sve su brojniji dokazi da je najučinkovitije liječenje standardni bihevioralni program mršavljenja.
Prejedanje pogađa 2 do 4% stanovništva i postaje prevalentnije uz povećanje tjelesne težine, dosežući 30% među gojaznim osobama u nekim programima za smanjenje tjelesne težine.
Za razliku od bulimije nervoze, prejedanje se najčešće pojavljuje u gojaznih osoba i doprinosi pretjeranom unosu kalorija. Osobe s prejedanjem su starije od onih s anoreksijom nervozom, i više (skoro 50%) ih je muškog spola.
Osobe s prejedanjem su njime obično uznemirene, osobito ako pokušavaju smršaviti. Oko 50% gojaznih osoba koje se prejedaju su depresivne, u usporedbi s <5% gojaznih osoba koje se ne prejedaju.
Liječenje
Većina ljudi se liječi uobičajenim programima za mršavljenje, u kojima se ne obraća posebna pažnja osobama koje se prejedaju. Bolesnici prihvaćaju ovaj način jer su obično više zabrinuti zbog svoje debljine nego zbog svog prejedanja. Prejedanje očito ne ograničava gubitak težine u tim programima.
Procjenu liječenja ugrožava labilnost prejedanja kao poremećaja. Neliječenim osobama se stanje može popraviti, a stope odgovora na placebo su jako visoke. Kognitivno–bihevioralno liječenje je učinkovito u nadziranju prejedanja ali nema velikog učinka na tjelesnu težinu, vjerojatno zbog kompenzatornog jedenja (ne prejedanja). Liječenjem sa SSRI se nadzire i prejedanje i tjelesna težina, no prekid liječenja je često praćen recidivom. Paradoksalno, najučinkovitije liječenje prejedanja je uobičajeni bihevioralni program mršavljenja, koji ne samo da dovodi do mršavljenja već i do nadzora nad prejedanjem.
Nekim osobama s poremećajem prejedanja pomogle su grupe za samopomoć, koje slijede principe Anonimnih alkoholičara, poput Anonimnih prejedatelja i Anonimnih ovisnika o hrani.
Poremećaj prejedanja ne sprječava primjenu kirurških postupaka kod izrazito gojaznih bolesnika.
Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije