Bulimija nervoza je obilježena recidivirajućim napadima prejedanja nakon kojeg slijedi izazvano povraćanje, zloporaba laksativa ili diuretika, naporno vježbanje ili gladovanje. Dijagnoza počiva na anamnezi i fizikalnom pregledu. Liječi se psihoterapijom i sa SSRI, osobito fluoksetinom.
Bulimija nervoza pogađa 1 do 3% adolescentica i mladih žena. One su trajno i pretjerano zabrinute za oblik i težinu tijela. Međutim, za razliku od bolesnica s anoreksijom nervozom, one s bulimijom nervozom su obično normalne težine.
Simptomi i znakovi
Bolesnice tipično opisuju ponašanje tipa prejedanje–čišćenje. Prejedanja obuhvaćaju brzu konzumaciju hrane, osobito one visoke kalorijske vrijednosti, poput sladoleda i kolača. Prejedanja se razlikuju po količini pojedene hrane, ponekad sadržavajući više tisuća kalorija. Dolaze u napadima, često su potaknuta psihosocijalnim stresom, mogu se pojaviti i po nekoliko puta na dan i izvode se u tajnosti.
Većina simptoma i tjelesnih komplikacija nastaje uslijed čišćenja tijela. Izazvano povraćanje dovodi do erozije zubne cakline prednjih zuba i bezbolnog povećanja žlijezda slinovnica. Ponekad dolazi do teških poremećaja tekućine i elektrolita, osobito do hipokalijemije. Vrlo rijetko tijekom prejedanja dolazi do rupture želuca ili pucanja jednjaka, vodeći do po život opasnih komplikacija. Zbog dugotrajne zloporabe sirupa ipekakuane za izazivanje povraćanja, može doći do kardiomiopatije.
Bolesnice s bulimijom nervozom su svjesnije svog stanja i osjećaju zbog njega krivnju jače od onih s anoreksijom nervozom te će češće priznati svoje strahove kada ih ispituje suosjećajni liječnik. One su također i manje introvertirane i sklonije impulzivnom ponašanju, zloporabi droga i alkohola te neskrivenoj depresiji.
Dijagnoza
Na dijagnozu se posumnja kad bolesnice izražavaju jaku zabrinutost zbog dobivanja na tjelesnoj težini te pokazuju jake fluktuacije težine, osobito uz obilnu primjenu laksativa ili neobjašnjivu hipokalijemiju. Premda bulimične bolesnice izražavaju zabrinutost zbog debljanja, a mogu i biti gojazne, većina ih ima težinu negdje oko normalne. Povećana parotidna žlijezda, ožiljci na zglavcima (zbog izazivanja povraćanja) i erozija zuba opasni su znakovi. Međutim, dijagnoza ovisi o bolesničinom opisu ponašanja tipa prejedanje–čišćenje.
Za dijagnozu prema Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, četvrto izdanje (DSM–IV) potrebna su barem dva napada prejedanja tjedno tijekom barem 3 mj. Međutim, razuman liječnik ne osjeća se sapetim ovim mjerilima.
Liječenje
Liječi se psihoterapijom i farmakoterapijom. Psihoterapija, obično kognitivno–biheviroralna, ima i kratkoročne i dugoročne povoljne učinke Sami SSRI donekle učinkovito ublažavaju prejedanja i povraćanja, no oni pojačavaju učinkovitost kognitivno–bihevioralnog liječenja pa je ova kombinacija liječenje izbora.
Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije