Poremećaji u ponašanju uključuju sva ona ponašanja djeteta koja nisu prilagođena njegovoj životnoj dobi i/ili okolini i ometaju funkcioniranje djeteta tako da štete djetetu i/ili okolini dovodeći ga u sukobe, ili ga isključuju iz komunikacije s okolinom. Dvije su skupine poremećaja u ponašanju, u djetinjstvu i adolescenciji:

Aktivni poremećaji u ponašanju: odnose se na sva društveno nepoželjna i neprihvatljiva ponašanja , ponašanja koja odstupaju od uobičajenih, očekivanih i „normalnih“. Za djecu koja se ovako ponašaju često se može čuti da su nemoguća, zločesta, van kontrole, itd.

Pasivni poremećaji u ponašanju: obuhvaćaju djecu koja su povučena, često izolirana i neprihvaćena od vršnjaka. Kako oni ne ometaju rad u školi i ne izazivaju probleme ne percipira ih se kao „problematične“ pa često izostaje intervencija i pomoć odraslih.

Izvor: Centar za socijalnu skrb, Đakovo