Poremećaji dnevnog (cirkadijanog) ritma spavanja su posljedica desinkronizacije unutarnjeg i vanjskog ritma budnosti i spavanja. Bolesnici obično imaju nesanicu, pretjerano su pospani danju ili oboje, što se u pravilu rješava nakon što se “unutarnji sat“ prilagodi (“resetira“). Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje ovisi o uzroku.
Poremećaj dnevnog ritma može biti posljedica vanjskih promjena (npr. bolest promjene vremenske zone, smjenski rad) ili unutarnjeg poremećaja izmjene dana i noći samog tijela (npr. sindrom odgođenog usnivanja).
Desinkronizacija sna prouzročena vanjskim utjecajima mijenja također i dnevni (cirkadijalni) ritam drugih bioloških funkcija u tijelu (uključujući tjelesnu temperaturu, lučenje hormona); osim nesanice i pospanosti, to može prouzročiti mučninu, slabost, iritabilnost i depresiju. Učestale promjene cirkadijanog ritma (npr. učestala duga putovanja, smjenski rad) su posebno teške za organizam. Simptomi se povlače nakon nekoliko dana kad se ritam nanovo uspostavi. Svjetlost najjače utječe na dnevni (cirkadijani) ritam, zato izloženost svjetlu (prirodnom, tj. sunčevom ili umjetnom svjetlu jačine od 5.000–10.000 luksa) nakon vremena kada se želi probuditi ubrzava novo podešavanje organizma. Može se probati s melatoninom.
Bolesnici s poremećajem cirkadijanog ritma četo pretjerano konzumiraju alkohol, hipnotike i stimulanse.
Sindrom promjene vremenske zone: Ovaj sindrom je posljedica brzog putovanja kroz >2 vremenske zone. Putovanje na istok (preuranjeno spavanje) uzrokuje teže simptome nego putovanje na zapad (zakašnjelo spavanje).
Ukoliko je to moguće, putnici bi trebali postupno podesiti vrijeme odlaska na počinak i buđenja prije puta na ono koje je na njihovoj destinaciji i maksimalizirati izloženost sunčevoj svjetlosti na novoj lokaciji (posebno ujutro). Kraće vrijeme nakon dolaska pomažu hipnotici kratkog djelovanja ili lijekovi za budnost (npr. modafinil).
Poremećaj spavanja radi smjenskog rada: Težina simptoma je proporcionalna učestalosti promjene smjena, veličini svake promjene i učestalosti preuranjenog spavanja. Fiksno radno vrijeme (npr. stalni rad noću ili poslijepodne) je bolje za organizam. Mijenjanja smjena bi trebala biti: dnevna, večernja pa noćna. Unatoč tome, ljudi koji rade fiksne smjene (npr. samo noću) danju imaju problem s usnivanjem radi obiteljskih obaveza i zbog vanjske buke.
Smjenski radnici bi trebali maksimizirati izloženost svjetlu (suncu, a umjetnom svjetlu radnici u noćnim smjenama) u vrijeme kad bi trebali biti budni te osigurati mir i tamu u sobi dok spavaju. Kad su simptomi trajni i utječu na funkcioniranje, može se uzeti hipnotik srednjedugog djelovanja ili lijek za održavanje budnosti.
Sindromi s poremećenim fazama sna: Kod ovih sindroma bolesnici imaju normalnu kvalitetu sna i uredno trajanje sna u 24–satnom cirkadijanom ritmu, no ciklus (ritam) nije usklađen s potrebnim vremenom buđenja. Rjeđe, ciklus ne traje 24 sata, pa se bolesnici bude i idu spavati ranije ili kasnije svaki dan. Ako mogu slijediti svoj prirodni bioritam, bolesnici nemaju simptoma.
Bolesnici sa zakašnjelom fazom spavanja idu kasno spavati i kasnije se bude (npr. 3 sata ujutro i 10 sati ujutro). Ovaj ritam je češći u adolescenata. Ukoliko se moraju rano probuditi to može dovesti do lošijih rezultata u školi ili izbivanja s jutarnjih satova. Takvi se bolesnici mogu razlikovati od ljudi koji liježu kasnije jer ne mogu ranije zaspati. Manje promjene ritma (<3 sata) se mogu pokušati liječiti stalnim ranijim buđenjem uz terapiju jutarnjim svjetlom, a ako je potrebno može se dodati i melatonin prije spavanja.
Ranije usnivanje i ranije buđenje je karakteristično za starije osobe a može se pokušati liječiti večernjom terapijom svjetlom.
Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije