Poremećaji spavanja mogu se manifestirati nesanicom ili pretjeranom dnevnom pospanošću (PDP).
Neodgovarajuća higijena spavanja: Spavanje može poremetiti uzimanje kafetina, simpatomimetika ili drugih stimulacijskih lijekova/ droga (u pravilu prije odlaska na spavanje, ali čak i poslijepodne kod jako osjetljivih ljudi), kasno večernje fizičko opterećenje ili uzbuđenje (npr. jezovite TV emisije) i neredoviti ciklus budnosti i spavanja. Ljudi koji nadoknađuju spavanje poslijepodne time uzrokuju prekidanje sna više puta tijekom noći. Ljudi s nesanicom bi trebali izbjegavati popodnevno spavanje bez obzira koliko su spavali noću. Treba njegovati odgovarajuću higijenu spavanja.
Poremećaj spavanja vezan uz prilagodbu na novu situaciju: Akutni emocionalni stres (npr. gubitak posla, hospitalizacija) može izazvati nesanicu. Simptomi se u pravilu povlače nakon uklanjanja stresogenih čimbenika. Nesanica je najčešće kratkotrajna i prolazna. Unatoč tome, ako se pojave dnevno spavanje ili iscrpljenost, posebno ako utječu na funkcioniranje tijekom dana, potrebno je uvesti kratkodjelujuće hipnotike. Trajna anksioznost zahtijeva također liječenje.
Psihofiziološka nesanica: Nesanica, bez obzira na uzrok, može trajati i dulje od uzročnih faktora. Glavni je razlog popratna anksioznost zbog još jedne neprespavane noći te iscrpljenost koju osoba osjeća idućeg dana. Bolesnici često provedu sate razmišljajući o spavanju. Obično teže usnivaju u svom krevetu nego kad su izvan kuće.
Optimalno liječenje uključuje biohevioralnu i farmakoterapiju. Premda su bihevioralni postupci teže primjenjivi i zahtijevaju više vremena, daju bolje i dugotrajnije rezultate. Pod bihevioralnim mjerama se podrazumijeva higijena spavanja, edukacija, vježbe relaksacije, kontrola stimulusa i kognitivna terapija. Hipnotici se primjenjuju kod bolesnika koji imaju problem vezan uz pospanost i iscrpljenost tijekom dana. Hipnotici se ne smiju primjenjivati doživotno.
Fizički poremećaji spavanja: Fizičke promjene mogu utjecati na san i uzrokovati pospanost danju. Bolesti koje uzrokuju bol ili nelagodu (npr. artritis, rak, hernija diska), posebno one koje se pogoršavaju pri pokretima, izazivaju prolazne faze noćnog buđenja i slabu kvalitetu sna. Liječenje počiva na otklanjanju uzroka i smanjenju tegoba (npr. analgetici prije spavanja).
Psihički poremećaji spavanja: Većina psihičkih poremećaja je povezana s pospanošću tijekom dana i nesanicom, od čega oko 90% slučajeva otpada na veliku depresiju. Obrnuto, 60 do 69% bolesnika s kroničnom nesanicom ima psihičke poremećaje, najčešće promjene raspoloženja.
Bolesnici s depresijom imaju početnu nesanicu ili poremećaj održavanja sna. Ponekad je kod bipolarnih poremećaja i poremećaja raspoloženja, ovisno o periodu godine, spavanje uredno noću, no bolesnici se žale na pospanost danju.
Ako se nesanica javlja uz depresiju, mogu se koristiti antidepresivi koji uzrokuju jaču sedaciju (npr. amitriptilin, doksepin, mirtazapin, nefazodon, trazodon). Ovi se lijekovi daju u punoj dozi.
Ako se uz depresiju javlja i pospanost danju, mogu se propisati antidepresivi sa stimulativnim djelovanjem (npr. bupropion, venlafaksin) ili SSRI (npr. fluoksetin, sertralin).
Sindrom manjka sna: Bolesnici s ovim sindromom ne spavaju dovoljno dugo noću (radi različitih socijalnih razloga ili radi posla) da bi ostali budni naredni dan. Ovaj sindrom je najčešći uzrok pospanosti danju te nestaje kad se poveća vrijeme spavanja (npr. vikendom ili na godišnjem odmoru).
Poremećaji spavanja izazvani lijekovima: Nesanica i pospanost danju mogu biti posljedica kronične uporabe stimulativnih lijekova (npr. amfetamina, kafetin), hipnotika (npr. benzodiazepini), ostalih sedativa, antimetabolita u sklopu kemoterapije, antiepileptika (npr. fenitoin), oralnih kontraceptiva, metildope, propranolola, alkohola i preparata hormona štitnjače. Isto tako, nesanica se može razviti uslijed ustezanja depresora CNS–a (npr. barbiturata, opioida, sedativa), tricikličkih antidepresiva, inhibitora monoamino oksidaze ili droga (npr. marihuana, kokain, heroin, fenciklidin). Hipnotici koji se učestalo propisuju mogu utjecati na REM fazu sna pa mogu dovesti do apatije te iritabilnosti. Naglo ukidanje hipnotika i sedativa može izazvati nervozu, tremor i epileptične napadaje. Mnogi psihoaktivni lijekovi mogu izazvati abnormalne pokrete noću.
Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije