Parafilije su recidivirajuća, snažna, spolno uzbuđujuća maštanja, potrebe ili ponašanja koja su uznemirujuća ili onesposobljavajuća i koja obuhvaćaju predmete, djecu ili druge odrasle koji na to ne pristaju ili patnju ili ponižavanje same osobe ili njezinog partnera.

Spolne želje koje se čine neobičnima drugoj osobi ili zdravstvenom radniku nisu parafilije samo stoga jer nisu uobičajene. Načini uzbuđivanja se smatraju patološkima tek kad postanu nužni za spolnu funkciju (odnosno kad se erekcija ili orgazam ne mogu dogoditi bez poticaja), obuhvaćaju neodgovarajuće partnere (npr. djecu, odrasle koji na to ne pristaju) te uzrokuju značajnu patnju ili poremećaj u društvenoj, profesionalnoj ili drugim važnim sferama života. Osobama s parafilijom može biti oštećena sposobnost za obostranu nježnu emocionalnu i seksualnu prisnost s partnerom ili takve osobe uopće nisu u stanju doživjeti navedene osjećaje. Drugi vidovi osobnog ili emocionalnog prilagođivanja mogu također biti oštećeni.

Način erotskog uzbuđivanja je obično već prilično dobro razvijen prije puberteta. Uključena su barem 3 zbivanja: anksioznost ili rana emocionalna trauma ometa normalni psihoseksualni razvoj; uobičajeni način uzbuđivanja se zamijeni drugim, ponekad ranim izlaganjem jako nabijenim spolnim iskustvima koja pojačavaju nečije iskustvo spolnog zadovoljstva; a način spolnog uzbuđivanja često poprima simbolične i uvjetne elemente (npr. fetiš simbolizira predmet uzbuđenja ali je možda izabran jer je fetiš bio slučajno povezan sa spolnom radoznalošću, požudom i uzbuđenjem). Sporno je da li svaki parafilični razvoj nastaje ovim psihodinamskim procesima, a kod nekih parafilija (npr. pedofolije) postoje određeni dokazi kako je funkcija mozga promijenjena.

U većini kultura, parafilije su daleko učestalije u muškaraca. Za tu nejednaku raspodjelu možda postoje biološki razlozi, no oni su loše definirani.

Mnoge od parafilija su rijetke. Najčešće su pedofilija, voajerizam i egzibicionizam. Samo mala podskupina ljudi s parafilijama krši zakon i postaju spolni napasnici. Neki od njih imaju značajne poremećaje osobnosti (npr. antisocijalni ili narcisoidni), što otežava liječenje.

Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije