Fetišizam je primjena predmeta (fetiša) kao najboljeg načina za postizanje spolnog uzbuđenja. Međutim, običnim jezikom rečeno, ovaj se izraz često rabi za opisivanje osobitih spolnih zanimanja, poput igranja uloga, traženja određenih tjelesnih osobina i određenih spolnih aktivnosti.

Česti fetiši su pregače, cipele, predmeti od kože ili lateksa te žensko donje rublje. Fetiš može zamijeniti tipičnu spolnu aktivnost s partnerom ili se može uklopiti u spolno ponašanje s voljnim partnerom. Manje fetišističko ponašanje kao nadopuna dogovornom spolnom ponašanju se ne smatra poremećajem jer nisu uključeni distres, nesposobnost niti znakovita disfunkcija. Izraženiji, obavezni načini fetišističkog spolnog uzbuđivanja mogu izazvati poteškoće u vezi.

Transvestijski fetišizam: Heteroseksualni muškarci koji se oblače u žensku odjeću obično započinju s takvim ponašanjem u kasnom djetinjstvu. Ovakvo ponašanje je, barem u početku, povezano sa spolnim uzbuđenjem.

Oblačenje u odjeću suprotnog spola samo po sebi ne predstavlja poremećaj. Osobni profili muškaraca koji oblače žensku odjeću su u osnovi slični normalnima, jednakih godina i rase. Kad su im partneri suradljivi, ovi se muškarci prilikom odnosa dijelom ili potpuno odijevaju poput žene. Kad im partneri nisu suradljivi, mogu osjetiti anksioznost, depresiju, krivnju i stid u vezi želje da odjenu odjeću suprotnog spola.

Većina transvestita ne dolazi na liječenje. One koji dođu dovode nesretni bračni drugovi, upućuju sudovi ili dolaze sami zbog zabrinutosti od osjećanja negativnih društvenih i profesionalnih posljedica. Neke osobe koje se preoblače dolaze na liječenje zbog istodobne spolne disforije, ovisnosti ili depresije. Obično pomažu društvene ili potporne skupine za osobe koje se preoblače.

Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije