Ekshibicionizam je obilježen postizanjem spolnog uzbuđenja pokazivanjem spolovila, obično iznenađenom strancu. Također se može odnositi na jaku želju da se bude promatran za vrijeme spolne aktivnosti.

Ekshibicionist (obično muškarac) može masturbirati dok se pokazuje ili dok mašta o tome da se pokazuje. Može biti svjestan svoje potrebe da iznenadi, šokira ili impresionira nevoljnog promatrača. Žrtva je skoro uvijek odrasla žena ili dijete bilo kojeg spola. Skoro nikad se ne traži pravi spolni dodir. Dob nastupa su obično srednje 20. god.; ponekad do prvog djela dolazi tijekom preadolescencije ili srednje dobi. Oko 30% potvrđenih muških spolnih napasnika su ekshibicionisti. Njihova je stopa recidiva najveća od svih spolnih napasnika; oko 20 do 50% biva ponovno uhapšeno. Većina ekshibicionista je oženjena, no brak je obično ugrožen lošim društvenim i spolnim slaganjem, uključujući čestu spolnu disfunkciju. Vrlo je malo žena s dijagnozom ekshibicionizma, premda društvo kažnjava neka ekshibicionistička ponašanja u žena (putem medija i spektakularnih zbivanja).

Kod nekih ljudi se ekshibicionizam očituje u vidu jake želje da drugi promatraju njihove spolne odnose. Takve osobe nemaju želju da promatrače šokiraju, već da budu promatrani od promatrača koji to žele. Osobe s ovim oblikom ekshibicionizma mogu snimati pornografske filmove ili kao odrasli u njima sudjelovati. Ova ih potreba rijetko smeta.

Kad se prekrši zakon te utvrdi da se radi o spolnom napasniku, liječenje obično započinje psihoterapijom, potpornim skupinama i sa SSRI. Ako ovi lijekovi nisu učinkoviti, u obzir, uz pristanak i odgovarajuće praćenje jetrene funkcije i razina testosterona u serumu, primjenjuju se antiandrogeni.

Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije