Vršnjačko nasilje ima mnogo oblika i priče onih koji su ga doživjeli se razlikuju. Najčešći opis je prijateljsko zadirkivanje koje često prerasta u vršnjačko nasilje. Djeca i mladi mogu biti nesigurni oko prepoznavanja vršnjačkog nasilja, no ono što im je svima zajedničko je da prelaze naše osobne granice prihvatljivog ponašanja i da se zbog njih ne osjećamo ugodno ili nas čak plaše. No, da bi određena ponašanja mogli definirati kao vršnjačko nasilje, mora postojati nekoliko parametara: namjera da se druga osoba povrijedi, neravnopravnost moći u odnosu između žrtve i počinitelja nasilja te opetovano i trajno ponavljanje povrede, odnosno žrtve žive s prijetnjom da će se ono ponoviti.

U ovakvim situacijama roditelji igraju vrlo važnu ulogu. Djetetu je izuzetno važna podrška roditelja. Iako je djeci, nakon što krenu u školu, mišljenje vršnjaka i pripadanje društvu sve važnije i važnije, bitno je da mama i tata ostanu sigurna baza u koju se djeca mogu vratiti kad im je teško. Roditelji podrškom i razumijevanjem grade samopouzdanje kod svoje djece i na taj će način dijete biti spremno adekvatno reagirati i uvijek će znati da nije ono krivo i odgovorno za neugodno i nasilno ponašanje drugih osoba.