Samoubilačko ponašanje

Samoubilačko ponašanje obuhvaća 3 oblika 2 samo uništavajućih postupaka: uspjelo samoubojstvo, pokušaj samoubojstva i samoubilačke postupke. Misli i planovi o samoubojstvu nazivaju se samoubilačkim nakanama.

Uspjelo samoubojstvo je postupak koji dovodi do smrti. Pokušaj samoubojstva je postupak čija je namjera samoubojstvo, ali koja ne dovodi do smrti. Pokušaji samoubojstva često uključuju barem određenu ambivalenciju o želji za smrću, te mogu predstavljati poziv u pomoć. Samoubilački postupci su postupci koji obuhvaćaju postupke s vrlo malenim smrtonosnim potencijalom (npr. zadavanje površnih ogrebotina na rukama, predoziranje vitaminima). Samoubilački postupci i samoubilačke nakane najčešće predstavljaju poziv u pomoć ljudi koji još uvijek žele živjeti. Oni su pretežito načini izražavanja osjećaja očaja i bespomoćnosti. Međutim, ne smije ih se shvatiti olako.

Samoozljeđivanje

Samoozljeđivanje (namjerno samoozljeđivanje) definirano je kao namjerno, direktno ozljeđivanje tijela, bez suicidalne namjere. Najčešće uključuje rezanje kože oštrim predmetima (nožem ili žiletom), no uključuje i paljenje, grebanje, udaranje ili lupanje dijelova tijela, utjecaj na zacjeljivanje rana (dermatilomanija), čupanje kose (trihotilomania) te gutanje toksičnih tvari ili objekata. Iako suicid nije namjera samoozljeđivanja, odnos između samoozljeđivanja i suicida je složen, jer samoozljeđivanje može biti potencijalno životno ugrožavajuće, a povećan je rizik suicida kod osoba koje se samo ozljeđuju. Želja za samoozljeđivanjem najčešće je simptom graničnog poremećaja ličnosti, ali može postojati i kod depresije, anksioznih poremećaja, ovisnosti, poremećaja hranjenja, posttraumatskog stresnog poremećaja, shizofrenije i teških poremećaja ličnosti.

Izvor: Doc. dr. sc. Tihana Jendričko dr. med., psihijatrica, psihoterapeutkinja