Poremećaji prehrane se dijele u 3 skupine: anoreksija nervoza, bulimija nervoza i prejedanje.
Anoreksija nervoza
Anoreksija nervoza je obilježena neumornim nastojanjem da se bude mršav, bolesnim strahom od debljine, odbijanjem održavanja minimalne normalne tjelesne težine te, u žena, amenorejom. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se kognitivno–bihevioralnim načinom, pri dobivanju na težini može pomoći olanzapin a SSRI, osobito fluoksetin mogu pomoći u sprječavanju recidiva.Teška anoreksija nervoza je rijetka, a pogađa <0,5% stanovništva. Međutim, najblaži slučajevi vjerojatno nisu dijagnosticirani. Oko 95% slučajeva anoreksije nervoze otpada na žene. Poremećaj obično počinje tijekom adolescencije. Etiologija je nepoznata. Osim ženskog spola, utvrđeno je malo rizičnih čimbenika. U zapadnom društvu, gojaznost se smatra neprivlačnom i nezdravom a čak i među djecom prevladava želja za mršavošću. Više od 50% djevojčica prije puberteta je na dijeti ili poduzima druge mjere za nadzor nad tjelesnom težinom. Čini se da pretjerana briga o tjelesnoj težini ili provođenje dijete u anamnezi pokazuje povećanu opasnost, možda u osoba genetski sklonih anoreksiji nervozi. Istraživanja jednojajčanih blizanaca su pokazala poklapanje od >50%. Ulogu vjerojatno imaju i obitelj i društveni čimbenici. Mnogi bolesnici pripadaju srednjim ili gornjim društvenim slojevima; sitničavi su, kompulzivni i inteligentni te imaju vrlo visoka mjerila postizanja uspjeha.
Bulimija nervoza
Bulimija nervoza je obilježena recidivirajućim napadima prejedanja nakon kojeg slijedi izazvano povraćanje, zloporaba laksativa ili diuretika, naporno vježbanje ili gladovanje. Dijagnoza počiva na anamnezi i fizikalnom pregledu. Liječi se psihoterapijom i sa SSRI, osobito fluoksetinom.
Bulimija nervoza pogađa 1 do 3% adolescentica i mladih žena. One su trajno i pretjerano zabrinute za oblik i težinu tijela. Međutim, za razliku od bolesnica s anoreksijom nervozom, one s bulimijom nervozom su obično normalne težine.
Prejedanje
Prejedanje je poremećaj obilježen prejedanjem nakon kojeg ne slijedi neprimjereno kompenzatorno ponašanje, poput izazivanja povraćanja ili zloporabe laksativa. Dijagnoza se postavlja klinički. Sve su brojniji dokazi da je najučinkovitije liječenje standardni bihevioralni program mršavljenja.
Prejedanje pogađa 2 do 4% stanovništva i postaje prevalentnije uz povećanje tjelesne težine, dosežući 30% među gojaznim osobama u nekim programima za smanjenje tjelesne težine.
Za razliku od bulimije nervoze, prejedanje se najčešće pojavljuje u gojaznih osoba i doprinosi pretjeranom unosu kalorija. Osobe s prejedanjem su starije od onih s anoreksijom nervozom, i više (skoro 50%) ih je muškog spola.
Osobe s prejedanjem su njime obično uznemirene, osobito ako pokušavaju smršaviti. Oko 50% gojaznih osoba koje se prejedaju su depresivne, u usporedbi s <5% gojaznih osoba koje se ne prejedaju.
Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije