Svjetska zdravstvena organizacija 2018. je godine uvrstila Gaming disorder u 11. reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema. Time je ovaj poremećaj službeno priznat kao bolest te klasifikacijski smješten u područje bolesti ovisnosti. Navedena dijagnoza, dakle, odnosi se samo na patološko igranje videoigara, a ne na internet kao takav.
Da bismo mogli govoriti o ovom poremećaju, trebaju biti zadovoljena tri kriterija:
- gubitak kontrole nad igranjem videoigara,
- prioritet dan igranju videoigara nad ostalim aktivnostima do razine da ono postaje važnije od drugih interesa i dnevnih obveza te
- nastavljanje ili pogoršavanje ponašanja vezanog uz igranje videoigara unatoč pojavi negativnih posljedica.
Ponašanje mora biti dovoljno ozbiljno te rezultirati oštećenjem u osobnom, obiteljskom, socijalnom, edukacijskom, radnom ili drugim vidovima funkcioniranja osobe u periodu od najmanje 12 mjeseci.
Simptomi na koje se osobe s ovim problemom žale mogu biti:
- Gubitak kontrole nad vremenom provedenim za internetom
- Osjećaj da je „virtualni život“ preuzeo kontrolu, da nismo slobodni
- Kompulzivna uporaba interneta (unutarnji osjećaje prisile)
- Sve češće i dulje korištenje interneta i uporaba sadržaja sve jačeg podražajnog potencijala
- Pojava žudnje, napetosti, nemira, impulzivnosti, tjeskobe i dr. kada ne možemo do interneta
- Zakazivanje u školi ili na poslu
- Narušavanje socijalnih odnosa, naročito unutar obitelji
- Socijalna izolacija
- Promjene raspoloženja i ponašanja
- Zanemarivanje alternativnih zadovoljstava ili interesa
- Uporaba interneta u situacijama kada to nije prikladno
- Neuspješno održavanje obećanja da će doći do promjene ponašanja, sebi i drugima
- Osjećaj krivnje
- Iznerviranost tuđim opaskama vezano uz potrebu smanjenja uporabe interneta
- Uporaba interneta kao dominanta aktivnost u životu
- Zamjena dana i noći
- Zapostavljanje higijene
- Zanemarivanje adekvatnog unosa hrane i tekućine
- Pojava različitih senzacija u šaci (sindrom karpalnog kanala, tzv. „computer disease“) i drugih tegoba uzrokovanih dugotrajnim sjedenjem
- Nastavak uporabe unatoč negativnim posljedicama
- i dr.
Iako će u neslužbenim razgovorima gotovo svaki sugovornik reći kako poznaje nekoga tko stalno „visi“ na internetu (najčešće upravo videoigrama) i potrebna mu je pomoć, malo je onih koji se odlučuju na liječenje. Razloge za to možemo tražiti u nedostatku informiranosti, neprepoznavanju problema, strahu od stigmatizacije, općoj društvenoj prihvaćenosti takvog ponašanja, kao i razvoju posljedica koje su na prvi pogled manje uočljive od primjerice onih kod „klasičnih“ ovisnosti poput one o duhanu, alkoholu, drogama, lijekovima, pa čak i kockanju/klađenju.
Posebnost ove ovisnosti leži u činjenici što je internet postao sastavnim dijelom suvremenog funkcioniranja, pa za razliku od drugih tipova ovisnosti gdje inzistiramo na potpunoj apstinenciji, savjetovanje nekoga tko svoj „kruh“ zarađuje za računalom da ga više nikada ne upali nije moguće. Međutim, kod prekomjerne (patološke) uporabe sadržaja koje za osobu ne da nemaju nikakvu pozitivnu vrijednost, već pokazuju štetan učinak, ostaje na snazi inzistiranje na apstinenciji.
Izvor: Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan Zagreb