Hipohondrija je strah od dobivanja teške bolesti na osnovi krivog tumačenja tjelesnih simptoma ili normalnih tjelesnih funkcija. Hipohondrija nije pod utjecajem volje; točan uzrok nije poznat. Dijagnoza se potvrđuje kad strahovi i simptomi traju ≥6 mj. usprkos razuvjeravanju nakon podrobne zdravstvene obrade. Liječenje obuhvaća uspostavljanje čvrste i dosljedne potporne veze između liječnika i bolesnika; od pomoći mogu biti psihoterapija i lijekovi.

Hipohondrija obično započinje u ranoj odrasloj dobi a čini se kako je jednako učestala u muškaraca i u žena.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Zbog pogrešnog tumačenja nepatoloških simptoma ili normalnih tjelesnih funkcija (npr. kruljenje u trbuhu, nadutost ili grčevi u trbuhu, osjećaj lupanja srca, znojenje) nastaje niz strahova. Lokalizacija, težina i trajanje simptoma se često opisuje do u najmanju potankost no simptomi općenito nemaju veze s nenormalnim tjelesnim nalazima. Simptomi nepovoljno utječu na društveno i profesionalno djelovanje ili uzrokuju značajnu uznemirenost.

Anamneza ukazuje na dijagnozu a trajanje simptoma ≥6 mj. je potvrđuje, naravno nakon što liječnik izvrši detaljan fizikalni pregled i ne uspije razuvjeriti pacijenta i ublažiti njegovu zabrinutost iako nema organske bolesti. Simptomi se ne mogu bolje objasniti depresijom niti drugom psihičkom bolešću.

Prognoza i liječenje

Tijek je često kroničan—u nekim slučajevima fluktuira; neki se bolesnici oporave. Liječenje je teško jer bolesnik smatra da je nešto s njim ozbiljno poremećeno te da liječnici nisu uspjeli pronaći pravi uzrok. Korisnim se može pokazati odnos pun povjerenja s brižnim liječnikom koji će bolesnika razuvjeriti. Ako se simptomi ne ublaže na odgovarajući način, bolesniku može koristiti upućivanje psihijatru, dok ostaje pod nadzorom liječnika primarne zaštite. Od pomoći može biti liječenje sa SSRI, kao i kognitivno–bihevioralno liječenje.

Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije