Generalizirani anksiozni poremećaj je obilježen pretjeranom, gotovo svakodnevnom tjeskobom i zabrinutošću oko brojnih aktivnosti ili zbivanja, koja traje ≥6 mjeseci. Uzrok je nepoznat, premda je čest u alkoholičara, u osoba s teškom depresijom ili paničnim poremećajem. Dijagnoza počiva na anamnezi i fizikalnom pregledu. Liječi se psihoterapijom, lijekovima ili i jednim i drugim.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) je čest, pogađa oko 3% stanovništva unutar jednogodišnjeg razdoblja. Žene su pogođene dvostruko češće od muškaraca. Poremećaj često započinje u djetinjstvu ili adolescenciji, no može započeti u bilo kojoj životnoj dobi.

Simptomi i znakovi

Briga nije usmjerena na jedan problem, tj. nije ograničena kao kod drugih duševnih poremećaja (npr. od napada panike, od javne sramote, od zaraze); bolesnik ima brojne brige koje se s vremena često mijenjaju. Uobičajene brige obuhvaćaju one o odgovornosti na poslu, novcu, zdravlju, sigurnosti, popravcima automobila i zaposlenosti. Da bi zadovoljila mjerila koja je postavio Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, četvrto izdanje (DSM–IV), osoba također treba osjećati ≥ 3 sljedeća simptoma: nemir, neuobičajeni zamor, poteškoće koncentracije, razdražljivost, mišićnu napetost ili poremećaje spavanja. Tijek je obično fluktuirajući i kroničan, s pogoršanjima tijekom stresa. Većina osoba s GAP ima istovremeno jedan ili više psihijatrijskih poremećaja, uključujući tešku depresiju, specifičnu fobiju, društvenu fobiju i panični poremećaj.

Liječenje

Učinkoviti su antidepresivi, uključujući SSRI (npr. paroksetin, početna doza 20 mg 1×/dan), inhibitore ponovne pohrane serotonina–noradrenalina (npr. venlafaksin s produljenim otpuštanjem, početna doza 37,5 mg 1×/ dan), i tricikličke antidepresive (npr. imipramin, početna doza 10 mg 1×/dan), no u pravilu tek nakon što se uzimaju barem nekoliko tjedana. Također su često učinkoviti benzodiazepini (anksiolitici—vidi TBL. 196–1) u malim do umjerenim dozama, premda dugotrajna primjena obično uzrokuje tjelesnu ovisnost. Jedan od pristupa uključuje početnu primjenu benzodiazepina s antidepresivom. Kad jednom antidepresiv postane učinkovit, doza benzodiazepina se smanjuje.

Isto tako, učinkovit je buspiron u početnoj dozi od 5 mg 2 ili 3 puta dnevno. Međutim, da bi počeo djelovati, buspironu mogu trebati barem 2 tj.

Psihoterapija, obično kognitivno–bihevioralna, može biti i potporna i usmjerena na tegobu. Donekle mogu pomoći relaksacija i biofeedback, premda su njihovu učinkovitost potvrdila tek malobrojna istraživanja.

Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije