Demencija u sklopu infekcije HIV–om je kronično kognitivno propadanje koje je posljedica infekcije mozga HIV–om ili oportunističkim mikroorganizmima.
Demencija u sklopu infekcije HIV–om (demencijski kompleks kod AIDS–a) može nastati u kasnim stadijima infekcije HIV–om. Za razliku od gotovo svih drugih oblika demencije ova ima učestaliju pojavnost kod mlađih ljudi. Demencija može nastati radi infekcije HIV–om ili zbog sekundarne infekcije JC virusom koji uzrokuje progresivnu multifokalnu leukoencefalopatiju. Druge oportunističke infekcije (npr. gljivične, bakterijske, virusne, protozoarne) također mogu doprinijeti razvoju demencije.
Kod demencije uzrokovane HIV–om, supkortikalne patološke promjene nastaju kad inficirani makrofazi ili mikroglijalne stanice infiltriraju u duboku sivu tvar (tj. bazalne ganglije, talamus) i bijelu tvar.
Prevalencija demencije uzrokovane HIV infekcijom u kasnim stadijima HIV infekcije kreće se od 7 do 27%, ali 30 do 40% može imati blaže oblike. Incidencija je obrnuto proporcionalna broju CD4+ limfocita.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi mogu biti slični onima kod drugih demencija. Rane manifestacije uključuju usporeno razmišljanje i izražaj lica uz otežano koncentriranje i apatiju; uvid je očuvan, a manifestacije depresije malobrojne. Motorni pokreti su usporeni; ataksija i slabost moraju biti prisutni. Abnormalni neurološki znakovi mogu uključivati paraparezu, spasticitet donjih ekstremiteta, ataksiju i plantarnu ekstenziju. Manija ili psihoza je ponekad prisutna.
Dijagnoza, prognoza i liječenje
Općenito, dijagnoza je slična drugim demencijama osim dijela traganja za uzrokom.
HIV bolesnici kojima se ne liječi demencija imaju lošiju prognozu (prosječno očekivano vrijeme preživljenja 6 mjeseci) od HIV bolesnika bez demencije. Ako se demencija liječi, kognitivno oštećenje se stabilizira te može nastati neko poboljšanje.
Kad se bolesnik s HIV infekcijom potuži na akutno propadanje kognitivnih funkcija, treba provesti lumbalnu punkciju, a CT ili MR mozga treba učiniti radi potrage za infekcijom SŽS–a. MRI mozga je korisniji od CT–a zato što može isključiti druge SŽS uzroke demencije (npr. toksoplazmoza, progresivna multifokalna leukoencefalopatija, cerebralni limfom). Nalazi u kasnom stadiju mogu uključivati difuzne hiperintenzitete bijele tvari koji se ne imbibiraju kontrastom, cerebralnu atrofiju i povećanje ventrikula.
Primarno liječenje je visoko aktivna antiretrovirusna terapija, koja povećava broj CD4+ limfocita i poboljšava kognitivnu funkciju. Potporne mjere su slične onima kod drugih demencija.
Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije