Pandemija koronavirusa i potres predstavljaju krizna razdoblja za sve ljude, a pogotovo za osobe starije životne dobi s demencijom i njihove njegovatelje. Osobe starije životne dobi koje su oboljele od demencije jesu vulnerabilna skupina u društvu. Dijagnoza demencije sama po sebi ne povećava rizik za COVID – 19 kao ni za druge respiratorne bolesti, ali životna dob iznad 65. godine i komorbidne kronične nezarazne bolesti poput hipertenzije, bolesti srca i dijabetesa, te činjenica da osobe s demencijom napredovanjem bolesti gube sposobnost samostalne brige o sebi i svom zdravlju, svrstavaju ove bolesnike u područje visokog rizika obolijevanja od COVID-a – 19.
Osobe s demencijom mogu imati poteškoće s razumijevanjem i upamćivanjem uputa kojima se definiraju epidemiološke mjere ili mjere koje se poduzimaju u slučaju potresa, a često o njima brinu supružnici koji su također starije životne dobi. Izolacija i ostale epidemiološke mjere predstavljaju distres za bolesnike i njihove njegovatelje koji mogu dovesti do pogoršanja kognitivnog, psihičkog i funkcionalnog stanja bolesnika i njegovatelja. Potres nosi neizvjesnost i strah od ponavljanja istog. Pogoršanje psihičkog stanja kod osoba starije životne dobi može biti i više izraženo radi poteškoća prilagodbe na novonastale okolnosti.
Upravo radi navedenog u Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ organiziramo podršku osobama s demencijom i njihovim njegovateljima koja se provodi putem Dnevne bolnice za demencije. Uloga psihijatra u liječenju ponašajnih i psihičkih simptoma demencije s kojima se njegovatelji teško nose neprocjenjiva je u brizi za bolesnika s demencijom. U Hrvatskoj se 90% osoba s demencijom nalazi kod kuće, a 60% njegovatelja ima zdravstvene poteškoće. Psihosocijalne intervencije i rad s njegovateljima su izrazito važni jer briga za njegovatelje je osnova društvene brige za oboljele.
Njegovatelji osoba s demencijom često umanjuju osjećaj izgaranja koji dolazi postupno i povećava se tijekom vremena, a generira kod njegovatelja neuspjeh i/ili krivnju. Psihobiosocijalnim pristupom nastojimo anticipirati ili smanjiti distres njegovatelja te smanjiti rizik pojave slijedećih kriza. Terapisjke mogućnosti odnose se na psihosocijalne intervencije koje podrazumijevaju edukaciju, podršku, pomoć i savjetovanje dok se liječenje provodi farmakološkim i nefarmakološkim metodama uz kontrolu čimbenika rizika, a sve s ciljem usporavanja tijeka bolesti i osiguravanja pravodobne intervencije u kriznim stanjima.
Uloga njegovatelja:
- brinuti o svom zdravlju
- uključiti se u suportivnu grupu, edukaciju i savjetovalište
- poznavati simptome demencije i znakove progresije bolesti
- educirati se o načinu pristupa oboljeloj osobi u pojedinom stadiju bolesti
- pripremiti se na prijelaz oboljelog iz jednog stadija bolesti u drugi
- održavati što bolje emocionalno i fizičko stanje oboljele osobe.
Savjeti za njegovatelje:
- poticati i ohrabrivati oboljelu osobu da nastavi sa što neovisnijim življenjem što je dulje moguće
- utvrditi dnevnu rutinu i održavati ustaljeni dnevni red u svakodnevnim aktivnostima
- obzirom da ne postoje dvije jednake osobe tako i vrsta odnosno intenzitet potrebne pomoći može varirati od osobe do osobe
- potrebno je oboljelu osobu podsjetiti na dogovorene sastanke, određenu riječ ili ime, neka mjesta ili osobe, pravilno i redovito uzimanje lijekova
- pomoći pri planiranju i organiziranju svakodnevnih aktivnosti, rukovanju s novcem
- napraviti podsjetnike obilježavanjem određenih datuma na kalendaru i bilješkama
- ohrabriti oboljelu osobu da podjeli osjećaje i traži emocionalnu podršku, ostane angažirana u aktivnostima koje je vesele
- posjećivati savjetovalište za oboljele
- pokušati biti otvoren u odnosu na okolinu i reći za dijagnozu iako je to teško te donosi tjeskobu i zabrinutost radi moguće izloženosti stigmi, ali isto tako donosi potencijalnu pomoć jer iako su potrebe oboljelog za pomoći u početku bolesti neznatne ipak su različite u odnosu na stanje prije bolesti
- ukoliko je moguće i prihvatljivo razgovarati o pravnim, financijskim i zdravstvenim planovima za budućnost dok oboljela osoba još može izraziti svoje želje
- voditi računa o sigurnosti kao što je trenutak prestanka vožnje automobila i o trenutku kada se osobu s demencijom više ne smije ostavljati samu
- održavati tjelesne aktivnosti i pravilnu prehranu
- pružiti pomoć pri izražavanju i obavljanju svakodnevnih, rutinskih, aktivnosti (oboljeli počinje brkati riječi, ne može se izraziti, ne može razumjeti, gubi slijed misli, postavlja ista pitanja, ima poteškoće kod oblačenja, izražava ljutnju koja se može manifestirati npr. odbijanjem održavanja higijene)
- pronalaziti nove načine povezivanja, komunikacije i funkcioniranja sa oboljelom osobom (jednostavan govor, neverbalna komunikacija)
- fleksibilnost i beskrajno strpljenje jer sa smanjenjem samostalne funkcionalnosti oboljelog sve je veća odgovornost njegovatelja
- svakodnevne aktivnosti prilagođavati trenutnom fizičkom i emocionalnom stanju oboljelog
- nikada ne zaboraviti da ima teških i dobrih dana
- u kontaktu sa oboljelim koristiti umirujući ton
- odgovoriti na emocije oboljelog
- upotrijebiti pisane podsjetnike ukoliko oboljeli može još čitati
- i nadalje poticati na samostalnost uz spremnu pomoć kada zatreba
- ne treba izmišljati nove aktivnosti već oboljelog uključivati u svakodnevne aktivnosti u skladu s njegovim preostalim mogućnostima – pripremanje ručka, uređivanje vrta, slušanje glazbe, hodanje (forsiranje može pogoršati psihičko stanje oboljelog)
- suočiti se sa emocionalnim promjenama oboljelog (depresija, anksioznost, iritabilnost, nesanica, fizička i verbalna agresivnost) i progresijom bolesti (dezorijentacija)
- potrebno je održati kvalitetu života i dostojanstvo oboljelog
- kada više ne postoji mogućnost adekvatne verbalne komunikacije oboljela osoba nastavlja osjećati, pa tako se komunikacija nastavlja putem dodira, zvuka, pogleda, okusa ili mirisa (puštanje omiljene glazbe, čitanje knjiga ili isječaka koji su oboljelom bili značajni, gledanje fotografija, masaža kremom omiljenog mirisa, pripremanje hrane koju oboljeli najviše voli, češljanje, sjedenje u prirodi)
Dodatni savjeti za njegovatelje u vrijeme pandemije:
- u vrijeme eventualne izolacije zamijeniti aktivnosti na otvorenom aktivnostima u kući poput tjelovježbe i spriječavanja pogoršanja kognitivnog statusa čitanjem, igranjem društvenih igara, karata i slično
- zadržati svakodnevnu rutinu što je više moguće – smanjuje se osjećaj neizvjesnosti, zna se točno tijekom dana što slijedi i smanjuje se mogućnost dezroijentacije osobe s demencijom
- ukoliko osoba oboljela od demencije i njegovatelj nisu u izolaciji šetnja i vježbanje mogu se održavati na otvorenom gdje nema gužve i gdje je moguće održati dostatnu fizičku udaljenost
- u slučaju potrebe boravka u zatvorenom prostoru izvan doma potrebno je objasniti i pokazati osobi s demencijom riječima ili vlastitim primjerom potrebu nošenja zaštitne maske
- bolesniku osigurati pisane podsjetnike ili stalnu podršku, pomoć i ponavljanje prilikom pravilnog pranja ruku sapunom 20 sekundi
- ukoliko osoba s demencijom nije u mogućnosti pravilno oprati ruke sredstvo za dezinfekciju ruku na bazi alkohola može biti dopuna ili zamjena za pranje ruku
- obratiti pozornost na svaku promjenu kod osobe oboljele od demencije i pratiti stanje te potražiti savjet i pomoć liječnika
- smetenost ili zbunjenost osobe s demencijom uz eventualni nemir i pojačanu dezorijentiranost ili promjenu u ponašanju može ukazivati na pojavu akutnog stanja kod oboljele osobe, pa tako i na eventualnu manifestaciju koronavirusa
- u slučaju povišene temperature i respiratornih simptoma najprije treba nazvati nadležnog liječnika ili dežurnu službu za savjet o daljnjem postupanju
- pristup oboljelom treba biti usmjeren na osobu i situaciju te problem
- potrebno je poticati aktivnosti koje oboljeli voli, a posebno redovitu socijalizaciju – u doba pandemije telefonskim razgovorima, video linkovima, susretima na otvorenom uz predviđenu udaljenost
Savjeti njegovateljima vezani uz potres podrazumijevaju sve potrebne mjere za evakuaciju uz zadržavanje smirenosti i pribranosti obzirom da moraju zbrinjavati i sebe i osobu s demencijom, a panika njegovatelja može prijeći na osobu s demencijom i uzrokovati dodatne poteškoće koje uključuju nemir i nepredvidivost reagiranja osobe s demencijom. U osoba s demencijom i u njihovih njegovatelja često se javljaju tuga, krivnja, ljutnja, neugoda, samoća, neizvjesnost, nesigurnost. Krizna vremena poput pandemije i potresa dodatno produbljuju strah i tjeskobu, poteškoće u shvaćanju vlastitih emocija, unutarnjih konflikta i problema te je vulnerabilnim i potrebitim skupinama u društvu potrebno pružiti sveobuhvatnu pomoć pri oporavku i osnaživanju.
U Dnevnoj bolnici za demencije, Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, osobe s demencijom i njihovi njegovatelji mogu dobiti pomoć i podršku kroz psihobiosocijalni model liječenja.
Više na: https://pbsvi.hr/dnevne-bolnice/dnevna-bolnica-za-oboljele-od-demencija-pam/