Zdrava Glava

Očuvanje mentalnog zdravlja
Grad Zagreb

Znakovi depresije mogu se pojaviti kod djece i mladih svih uzrasta, no oni se ipak češće pojavljuju u doba adolescencije. Također, znakovi koje možemo prepoznati mijenjaju se ovisno o dobi, pa su tako kod djece predškolske i školske dobi češći tjelesni simptomi poput npr. glavobolja, bolova u trbuhu ili noćnog mokrenja, dok se kod adolescenta češće problemi uočavaju kroz misaoni tok koji je usporen i negativan uz često samookrivljavanje za vanjske događaje. Također, postoje simptomi depresije poput poremećaja pažnje, jedenja i spavanja koji su uglavnom zajednički svim uzrastima.

Iako se depresivni simptomi mogu pojaviti kod svakog djeteta/adolescenta neovisno o okolini u kojoj odrasta, kronična izloženost nepovoljnim životnim čimbenicima ima veliki utjecaj na razvoj depresije, a dodatno se pojačava negativnom interpretacijom tih iskustava i događaja.

Situacije koje iscrpljuju djetetove kapacitete za prilagodbu poput traumatskih iskustava, produljenih razdoblja narušenih odnosa, u obitelji ali i izvan nje, osobito ako su odrasli preokupirani svojim brigama, negativno utječu na mentalno zdravlje mlade osobe te povećavaju mogućnost pojave depresivne epizode.

Osim negativnih događaja i iskustva, neka istraživanja ukazuju na to da ukoliko je neki član obitelji bolovao od depresivnog poremećaja, vjerojatnost da mlada osoba u jednom trenutku razvije simptome depresije može biti dva do tri puta veća. No, to saznanje ne mora biti stigmatizirajuće i obilježiti obitelj na negativan način, već upravo suprotno, saznanje da je rođak ili roditelj nekada imao takve tegobe može nam otvoriti oči na rane znakove depresije te nam tako pomoći u ranom prepoznavanju tegoba te učiniti liječenje djeteta uspješnijim.

Što uključuje depresija kao bolest?

Depresivne su epizode u djece i adolescenata, u usporedbi s odraslom dobi, kraće i simptomi su manje izraženi, a također su i specifični. Kratkoročno depresivna djeca i adolescenti pobuđuju kod okoline suosjećanje, međutim dugoročno ih okolina često doživljava kao otežavajuće, pa je stoga potrebna što ranija profesionalna pomoć (Begovac et al. 2021.).

Ukratko, depresija kao bolest uključuje: depresivno raspoloženje (osjećaj tuge ili praznine), smanjenje interesa ili zadovoljstva, promjene apetita s popratnim promjenama tjelesne težine, nesanica ili povećana potreba za snom. Nadalje, osjećaj nemira ili usporenosti uz umor i gubitak energije, nemogućnost koncentracije, osjećaj bezvrijednosti kao i suicidalna promišljanja sa ili bez jasnog plana.

Navedene poteškoće mogu postojati u različitim kombinacijama te moraju trajati dovoljno dugo da ometaju normalno funkcioniranje djeteta/adolescenta. Bitno je za naglasiti kako se neki od navedenih znakova mogu javiti kod djeteta/adolescenta u nekom periodu života kao očekivana reakcija na značajnije životne događaje te da ne moraju nužno ometati svakodnevno funkcioniranje te time ne ispunjavati kriterije za depresiju.

Kad roditelji prepoznaju promjene u raspoloženju, ponašanju i sveukupnom funkcioniranju svog djeteta važno je da potraže stručnu pomoć.

Mlada osoba s depresijom liječi se kroz različite psihoterapijske metode uz primjenu lijekova, antidepresiva. Lijekovi se u ovoj životnoj dobi rijetko koriste kao jedina metoda liječenja već se dijete/adolescent od samog početka nastoji uključiti u psihoterapijski tretman.

Uz to, potrebno je roditelje što aktivnije uključiti u tretman djeteta u smislu savjetovanja kako bi im se olakšalo prihvaćanje i nošenje s poteškoćama koje imaju njihova djeca, ali i kako bi mogli pratiti i podržavati promjene koje se dešavaju kod djece tijekom terapije.

Bitno je još naglasiti da depresivni poremećaj u svojoj krajnosti može biti povezan sa pokušajima suicida.

Upravo zbog toga, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, objavila je priručnik za stručnjake i roditelje Suicidalnost u djece i adolescenata (PDF) koji možete preuzeti na poveznici.

Također, bitno je za naglasiti da kod svake nejasnoće ili sumnje vezano uz znakove upozorenja mladu osobu treba jasno i direktno pitati i za znakove upozorenja i za suicidalnost.