Hiperkinetički poremećaji su skupina razvojnih poremećaja koja se javlja u ranoj dobi, najčešće u prvih  5 godina života, a obilježena je trijasom simptoma: motoričkim nemirom, impulzivnim ponašanjem i manjkom pažnje. Obično se prepoznaje polaskom u školu kada su djeca uključena u aktivnosti s određenim pravilima ponašanja i strukturom rada. Navedena obilježja su prisutna u različitim situacijama i ne prate razvojni stupanj djeteta.

Prekomjerna aktivnost se javlja u situacijama koje zahtijevaju relativnu mirnoću (npr. ručak za stolom, slušanje predavanja), a može uključivati trčanje, skakanje, ustajanje kada ne treba, vrpoljenje, brbljavost i buku u odnosu na djecu iste dobe i kognitivnog statusa te za očekivanost u kontekstu same situacije. Smanjena pažnja se odnosi na ranije odustajanje od zadataka i nezavršavanje aktivnosti, često prelaženje s jedne aktivnosti na drugu što može djelovati kao gubitak zanimanja za jedan zadatak jer se usmjeravaju na drugi. Također i smanjenu pažnju treba gledati u odnosu na dob i kognitivne sposobnosti djeteta.

Uz ove poteškoće se javljaju se i druga odstupanja, npr. nesmotrenost i impulzivnost, sklonost nezgodama,  djeca su češće u „problemima“  jer nepromišljeno krše disciplinu i pravila ponašanja nego zbog namjernog neposluha, socijalno su dezinhibirani i manje su distancirani u kontaktu s odraslim osobama.

Hiperkinetički poremećaji su učestaliji kod dječaka nego kod djevojčica. Kao što je navedeno na početku poteškoće se javljaju u ranoj dobi, a  često se nastavljaju i u školskoj dobi, pa čak i u odrasloj, no vremenom mnogi pojedinci pokazuju poboljšanje u aktivnostima i pažnji. Često ih prate poteškoće čitanja i/ili drugi problemi s učenjem, smetnje ponašanja i nedostatak samopoštovanja. U terapijskom smislu ovog poremećaja se preporuča višedimenzionalni pristup koji obuhvaća psihosocijalne  i medicinske intervencije.

Što činiti  s djetetom u s dijagnozom hiperkinetičkog poremećaja u svakodnevnom obiteljskom okruženju? U nastavku slijedi nekoliko preporuka koje mogu pomoći roditeljima:

Strukturirani obrasci aktivnosti i rutina – odlazak u određeno vrijeme na spavanje je važno zbog koncentracije i smanjivanja potencijalne razdražljivosti;

• stavite na vidljivo mjesto raspored dnevnih/tjednih aktivnosti – npr.pisanje zadaće i učenje, sportske aktivnosti, gledanje
• zajedno napravite i napišite male ciljeve -npr.pospremiti igračke/sobu, učiti 2 sata i sl.

Organizacija prostora – stvari uvijek ostavljajte na isto mjesto, a tako učite i dijete

• osigurajte mirno mjesto za učenje: daleko od prozora, mobitela/računala, igračaka i dr. distraktora

Ograničite izbor – previše ponuđenih ili dostupnih stvari/igračaka kod djeteta može izazvati zbunjenost

Način komunikacije  – kod davanja uputa i objašnjenja budite kratki, jasni i konkretni zbog boljeg razumijevanja

• složene zahtjeve pojednostavite i pazite na formulaciju istih, koristite pozitivne umjesto osuđujućih ili agresivnih uputa
• izbjegavajte prigovore, viku, moljenje, emocionalne ucjene i sl. budite dosljedni i uporni, no smireni uz kontakt očima i lagani dodir, npr.po ramenu
• budite dosljedni u provođenju svojih odluka (npr.nema gledanja TV-a)

Obratite pažnju na vlastito ponašanje – djeca uče po modelu i često imitiraju ponašanja odraslih zato pazite kakav primjer dajete svojim ponašanjem

Razvoj samopoštovanja – dajte pohvale i za minimalan napredak i uspjeh

• uključite dijete u kućanske poslove primjerene dobi i nagradite ga za to, pohvalom ili nekom simboličnom nagradom

Ignoriranje ponašanja – ponekad je prihvatljivo ignorirati djetetovo ponašanje (u slučaju da nije u nekoj opasnosti) jer ponekad samo žele privući pažnju ili se izvući od obveza

Usklađenost odgojnih postupaka – važno je da oba roditelja svim situacijama pristupaju (pod)jednako i dogovaraju se oko davanja dopuštenja/ograničenja djetetu

Informiranje – postoje stručnjaci koji Vam mogu olakšati svakodnevno funkcioniranje i dati podršku, Vama osobno ili djetetu

U nastavku slijede preporuke za rad s djecom u školi:

1. Dijete neka sjedi u prvoj klupi, dalje od prozora kako biste minimalizirali vidne i slušne podražaje, idealno blizu učitelja
2. Struktura i rutina su vrlo važni, odredite pravila ponašanja u razredu i izložite ih u učionici i dajte učenicima povratnu informaciju kroz npr. prikupljanje potpisa, žigova i sl.
3. Upute koje dajete neka budu jasne, kratke i konkretne, a nakon što ih date neka ih dijete ponovi kako bi bili sigurni da ih je razumjelo, a složenije upute podijelite na više jednostavnijih
4. Novi ili teži materijal dajte na početku sata kada je koncentracija i pažnja bolja, pravite pauze
5. Planiranje aktivnosti, ako nešto tražite od djeteta razlomite zahtjev na više malih koraka
6. Često hrabrite dijete, potičite ga ( npr. „možeš ti to“, „ako se samo malo potrudiš rezultat neće izostati“…)
7. Ako „odluta“ mislima, vratite ga na zadatak laganim dodirom na rame ili ga zazovite imenom i tražite da se vrati na zadatak (često je prisutno kod pisanja testa)
8. Dopustite djetetu da ima opravdanu izliku za aktivnost (brisanje ploče, istezanje, stiskanje gumene loptice…)
9. Pohvalite minimalni napredak, koristite javne pohvale, izbjegavajte uspoređivanje s drugom djecom, a kritike uputite nasamo
10. Potičite dijete na rad na projektima i zadacima (npr. plakati) kod kuće, izložite djetetov rad u razredu
11. Organizirajte rad u grupama koji može biti koristan i drugoj djeci
12. Kod primjene pravila budite uporni i dosljedni