“Žena je jedino stvorenje koje može plakati ili se smijati zbog istog razloga, a često i u isto vrijeme!„ – Moliere

Nastanak psihijatrijskog poremećaja tumači se kao posljedica utjecaja genetskih, psihosocijalnih i kulturoloških faktora. Razlike po spolu, a u odnosu na prevalenciju tjelesnih i psihičkih bolesti poznati su odavno.

Psihički poremećaji u žena, a osobito skupina afektivnih poremećaja, imaju svoje specifičnosti i razlikuju se po njima u odnosu na mušku populaciju. Klinička slika depresije, njen tijek, razvoj komorbiditeta, način liječenja, oporavak i održavanje remisije imaju svoje specifičnosti u ženskoj populaciji radi niza utemeljenih razloga i čimbenika koji uključuju mozak kao središnji organ, ali i cjelokupno funkcioniranje tijela.

Tu se prije svega podrazumijeva funkcioniranje hormonalnog sustava kao glavnog pokretača i modulatora svih kemijskih procesa u tijelu, uz sinergiju okolišnih čimbenika.

Kada se govori o afektivnim poremećajima kod žena treba se biti svjestan opsežnosti i širine samog poremećaja koji obuhvaća jedinstvene poremećaje upravo kod ženskog spola kao što su: poremećaji vezani uz hormonalne promjene predmenstrualno, poremećaji tijekom trudnoće i babinja te poremećaji vezane uz menopauzu. Isto tako potrebno je dodatno naglasiti da je učestalost afektivnih poremećaja (depresije i bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II) veći kod žena, različita je ekspresija simptoma kao i terapijski odgovor nego kod muškaraca.

Organizam žene je u svojoj anatomskoj i fiziološkoj transformaciji doživio gotovo neznatne promjene u odnosu na društveno-sociološke promjene koje su u relativno kratkom vremenu ženu transformirale u njenoj važnosti i ulozi koja je danas u zapadnim civilizacijama ravnopravna muškom spolu.

Najčešći problemi zbog kojih se žene obraćaju po pomoć:

• Tjeskoba
• Strah
• Tuga
• Bezvoljnost
• Razdražljivost
• Nesanica

Depresija

Depresija je najzastupljeniji poremećaj raspoloženja kojeg karakteriziraju intenzivni osjećaji tuge, nisko samopoštovanje, pad voljno nagonskih dinamizama, gubitak uživanja u životnim radostima, osjećaji krivnje i bezvrijednosti, ali i mogućnost potpunog nedostatka osjećaja. Iako ne postoje simptomi depresije svojstveni samo ženama, one će u odnosu na muškarce češće pokazivati određene simptome. Izražavanje tuge i plakanje kao izraz depresivnog raspoloženja, iako je posljedica seksizma i ustaljenih tradicionalnih obrazaca, češće će se vidjeti kod žena koje se još uvijek smatra slabijim spolom kojem je svojstvena veća ranjivost. Žene češće imaju atipične simptome depresije poput povećanog apetita, prekomjernog spavanja, psihomotorne retardacije, anksioznosti i somatizacija. Statistike pokazuju da je depresija dva do tri puta češća u žena nego u muškaraca (APA, 2013). Razlike u učestalosti pojavljivanja depresije pojavljuju se oko dvanaeste godine života, tj. u vrijeme oko početka puberteta, što bi moglo upućivati na utjecaj različitosti u spolnim hormonima. Postoje i druga objašnjenja za spolnu nejednakost u stopama depresije. Jedno od njih je diskriminacija i zlostavljanje na temelju spola. Seksualno uznemiravanje jedan je od faktora rizika za razvoj depresije, a poznato je da su žene sveukupno izloženije seksualnim napadima od muškaraca . S druge strane, postoje socioekonomski pritisci s kojima se žene suočavaju češće nego muškarci.

Odgovorite na slijedeća pitanja

• Plačeš li učestalo, svaki dan, tijekom dva tjedna?
• Osjećaš li se beznadno ili bezvrijedno?
• Spavaš li previše ili premalo?
• Osjećaš li jaku tjeskobu?
• Osjećaš li jaku ljutnju?
• Ne može ni u čemu uživati, ništa ti ne pruža zadovoljstvo?
• Osjećaš li česte tjelesne tegobe kao što je glavobolja ili bolovi u leđima?
• Ne možeš se koncentrirati?
• Imaš li promjene težine ili apetita?
• Traju li tvoje tegobe duže vrijeme?
• Razmišljaš li o suicidu?

Ako su svi odgovori pozitivi ili većina njih, a osobito zadnji, molimo da se javite svom liječniku ili u Kliniku za psihijatriju Sveti Ivan. Depresija se može liječiti. Antidepresivi su sigurni i učinkoviti i ne stvaraju ovisnost.

Predmenstrualni disforični sindrom

Predmenstrualni sindrom ili PMS je  stanje koje pogađa velik broj žena. Kombinacija je fizičkih i emocionalnih simptoma koji se manifestiraju nakon ovulacije, a prije mjesečnice. Karakteriziraju ga simptomi napuhnutosti, umora, promjena raspoloženja, razdražljivosti, itd. Predmenstrualni disforični poremećaj (PMDD) je  skup je fizičkih, kognitivnih i afektivnih simptoma koji uzrokuju klinički značajan distres ili smetnje koji se javljaju 7 -10 dana prije početka menstruacije, nakon čega postaju minimalni ili izostaju. Dijagnoza se postavlja pomoću dokumentiranih simptoma korištenjem  pouzdanog alata kao što je Dnevni zapis o težini problema (DRSP) za najmanje 2 menstrualna ciklusa. Razlika između PMS-a i PMDD-a je što je kod PMDD-a onemogućeno svakodnevno funkcioniranje. Ovo razdoblje je značajno drugačije od ostatka mjeseca te može utjecati i na poslovne i na privatne odnose, osim što značajno snižava kvalitetu života.

Ako na slijedeća pitanja odgovorite potvrdno vjerojatno se kod vas radi o PMDD-u:

Perimenstrualno se javljaju:

• najmanje pet fizičkih, afektivnih i/ili bihevioralnih simptoma,
• barem jedan od ključnih afektivnih simptoma afektivne labilnosti
  (promjene raspoloženja, plačljivost, osjetljivost na odbijanje); razdražljivost ili ljutnja koju često karakteriziraju povećani međuljudski sukobi; izraženo depresivno raspoloženje, beznađe, tjeskoba, napetost
• poteškoće s koncentracijom ili osjećaj preopterećenosti
• bihevioralni i somatski simptomi: gubitak interesa za uobičajene aktivnosti,
  nedostatak energije, promjene u apetitu ili žudnji za hranom, promjene u spavanju
• fizički simptomi jedinstveni za predmenstrualni period : osjetljivost grudi, oticanje ili nadutost dojki, napuhnutost u abdomenu
• simptomi otežavaju svakodnevno funkcioniranje
• simptomi nisu vezani uz neko drugo zdravstveno stanje

Simptomi su najteži od 3-4 dana prije početka menstruacije do 3 dana nakon početka menstruacije. Simptomi moraju biti odsutni u postmenstrualnom tjednu. Prva linija liječenja PMDD-a –  antidepresivi – lijekovi iz skupine selektivnih inhibitora  onovne pohrane serotonina koji se mogu uzimati tijekom čitavog ciklusa ili pak samo tijekom simptomatskih dana. Ne stvaraju ovisnost. Ponekada je potrebno uzimati lijek tijekom  dva do tri menstrualna ciklusa da bi se postigao potpuni učinak. Neki autori preporučuju primjenu oralnih hormonalnih kontraceptiva. Ostala simptomatska terapija uključuje analgetike za bolove, sedative za anksioznost i nesanicu, a u težim slučajevima se za edeme mogu koristiti diuretici.

Kako si pomoći?

• promjena u životnom stilu
• tjelovježba
• izbjegavanje kofeina
• nadoknada kalcija
• nadnoknada vitamina D

Joga, aerobne vježbe ili dodaci prehrani, prikladniji su za PMS nego za PMDD. Drugi dodaci prehrani ili biljni dodaci kao što su omega-3 masne kiseline gingko biloba, crocus sativus ili ulje noćurka pokazali su ograničenu korist u liječenju predmenstrualnih fizičkih simptoma. PMDD se klinički razlikuje od velikog depresivnog poremećaja, time što se prezentira s više razdražljivosti i značajki sličnih anksioznosti.

Peripartalni psihički poremećaji

Situacija koja mijenja život kao što je trudnoća može potaknuti ili pojačati simptome afektivnih poremećaja, a ne kao što se ranije mislilo da je trudnoća zaštitni  faktor za razvoj psihičkih poremećaja. Nije rijetkost da se prvi puta afektivni poremećaj javi tijekom trudnoće. Perinatalna depresija se javlja za vrijeme trudnoće (prenatalna), tijekom godine dana po porodu (postpartalna) ili oboje. Etiologija perinatalnih depresivnih poremećaja je rezultat interakcije brojnih čimbenika kao što su : genetski, epigenetski, neuroendokrini HPA os, okolinski i socijalni. Depresivni poremećaj za vrijeme perinatalnog perioda povezan je s brojnim ozbiljnim posljedicama kako za majku tako i za dijete, no za obitelj i društvo u cjelini.

Važno je znati da niste sami i da se ne dešava samo vama:

• javlja se kod 15-24% žena tijekom trudnoće
• jedna od 7-10 trudnica i 1 od 5-8 babinja razvije depresivni poremećaj što je više od pola milijuna žena godišnje
• 68% žena koje su od ranije imale dijagnosticiran veliki depresivni poremećaj doživi relaps nakon prekida terapije u prvom trimestru
• sram jer se očekuje sreća , iščekivanje sretnog događaja
• osjećaj krivnje
• poslije poroda su normalne promjene raspoloženja , pogađa 80% žena– prođu za dva tjedna – ‘’baby blues’’- ne zahtijeva liječenje
• Depresivni poremećaj – značajan pad raspoloženja, afunkcionalnost, zahtijeva liječenje
• može se javiti kod bilo koga od novih roditelja bez obzira na dob i poriejklo, biološke roditelje ili one koji su usvojitelji, može se javiti i kod očeva
• uznemirujuće misli da će se nešto desiti bebi su česte – ako imate te misli ne znači da ćete nauditi bebi
• simptomi su različiti – od plačljivosti, osjećaja tuge ali i tjeskoba, ljutnja, tuga ili gubitak smisla su česti

Može se liječiti.

Ako ste trudnica ili ste rodili i imate neke od ovih simptoma:
• tuga
• depresivno raspoloženje i gubitak energije
• plačljivost
• smanjen apetit ili prejedanje
• hipersomiija ili insomnija
• osjećaj bezvrijednosti
• anksioznost
• panične atake
• kontinuirana zabrinutost za dijete, opsesivni rituali
• strah od napuštanja kuće
• zanijeme, zadrvene, osjećaju se prazno, nemaju osjećaja
• ravnodušnost (ne može se niti rastužiti niti razveseliti
• ne osjećaju se povezano s djetetom niti imaju interes za dijete
• inercija
• beznadnost ili misli o samoozljeđivanju ili ozljeđivanju djeteta
• somatizacije
• prezentacije nejasnih i kontinuiranih tjelesnih simptoma koje perzistiraju tjednima, npr. glavobolja, bolovi u tijelu, osjećaj lupanja srca, konstantan umor
• otvorena ljutnja i zamjeranje djetetu
• konstantna iritabilnost i negativno raspoloženje

Obratite se svom ginekologu, liječniku obiteljske medicine ili u Kliniku za psihijatriju Sveti Ivan. Bitno je pravovremeno prepoznati i liječiti depresivno stanje.

Prevencija – psihoedukacija trudnica i njihovih partnera u sklopu trudničkih tečajeva

• poticanje verbalizacije
• poticanje ekspresije emocija
• vježbe relaksacije
• jačanje partnerske podrške

Trudnoća, dojenje i psihofarmaci – česta pitanja i strahovi

• 20% trudnica pati od mentalnog poremećaja
• 86% njih ne uzima adekvatnu terapiju zbog straha od potencijalnog teratogenog rizika za fetus

Depresija i anksioznost , neovisno o psihofarmacima – ako se ne liječi:

• loš ishod trudnoće
• niža porođajna težina i retardacija fetalnog rasta – kod depresivnih majki
• prijevremeni porođaj
• komplikacije tijekom trudnoće – preeklampsija, operativno završeni porodi, respiratorni disters, hipoglikemija

Odvagnuti rizik za dijete i korist za majku. Individualni pristup i primjena lijekova – antidepresiva. Javiti se u Savjetovalište i ambulantu Klinike za psihijatriju Sveti Ivan.

Menopauza i perimenopauza

Menopauza je posljednja menstruacija u životu te predstavlja kraj reproduktivne dobi žene. To je razdoblje obilježeno fiziološkim fluktuacijama i može biti jako turbulentno za neke žene. Prirodna menopauza definirana je kao izostanak menstruacije 12 mjeseci bez
patološkog uzroka. Prosječna dob ulaska u menopauzu je 51,4 godina, ali može varirati ovisno o socioekonomskom statusu i pušenju. Smatra se da prosječna žena u tom razdoblju provede gotovo jednu trećinu životna, a najnoviji demografski pokazatelji ukazuju da se više od 45% žena u Hrvatskoj nalazi u pre ili postmenopauzi.

Perimenopauza ili predmenopauza je razdoblje prije zadnje menstruacije. Postmenopauza je period koji počinje godinu dana nakon zadnje menstruacije. Klimakterij je pak razdoblje u kojem žena prolazi od reproduktivne dobi, preko menopauze do postmenopauze.

Učestalost depresivnih simptoma i depresivnog poremećaja 14 x je veća u odnosu na bilo koje drugo reproduktivno razdoblje žene.

Iako postoji mnogo preklapajućih simptoma, također postoje i ključne razlike koje indiciraju da bi ”premenopauzalna depresija” mogla biti jedinstveni podtip  unutar depresivnog poremećaja.

Četiri od 5 žena iskuse psihološke ili fizičke simptome oko menopauze, s različitim stupnjevima ozbiljnosti i poremećaja u njihovim životima.2 Svake godine u menopauzu uđe 1,5 milijuna žena, koja često uključuje neugodne simptome.

Tipično počinje u srednjim i kasnim četrdesetima i karakterizirana je  je i fizikalnim i psihičkim simptomima kao što su : ”valovi vrućine”, valunzi, noćno znojenje,  bolovi u mišićima, povećanje apetita, dobivanje na težini, periferni edemi, atrofija vaginalne sluznice, promjene libida, urinarni simptomi, palpitacije, glavobolja,  poremećaji spavanja,  smanjena energija, smanjenje samopoštovanja, osjećaj izolacije, kognitivno oštećenje, sniženje koncentracije i općenito kognitivne smetnje. Iritabilnost, tjeskoba i sniženo raspoloženje.

Karakteristični osjećaj tuge i sniženog raspoloženja koji je prisutan u velikom depresivnom poremećaju ovdje je više manifestiran ljutnjom, iritabilnošću i paranoidnom obradom.

Osim prethodne depresije i anksioznosti, ostali faktori rizika za razvoj depresije uključuju narušen san, niz stresnih događaja, povećan BMI, pušenje, mlađa životna dob i rasa (Afroamerikanke imaju dva puta veći rizik). Značajni egzogeni životni stresori, također imaju bitnu ulogu u razvoju depresije, poput promjene strukture unutar obitelji ( “sindrom praznog gnijezda”), promjene na poslu ( umirovljenje ), briga o starijim roditeljima,… Prijelazni period menopauze obično traje četiri do osam godina u kojima promjene koncentracije spolnih hormona prethode pojavi simptoma depresije.

Uobičajeni fiziološki proces propadanja ovarijskih folikula i sniženje razine cirkulirajućih estrogena odnosno njihova fluktuacija odgovorni su za tjelesne i psihološke promjene u perimenopauzi . U menopauzi dolazi do značajnog smanjenja vrijednosti hormona estrogena i progesterona. S obzirom da oba hormona imaju velik utjecaj na kvalitetu spavanja, kod gotovo 61% žena u menopauzi javljaju se tegobe povezane s nesanicom.

Učestalost problema sa spavanjem kod žena dramatično se povećava tijekom srednje dobi. Među ženama u dobi od 45 do 49 godina, 23,6% navodi poteškoće sa spavanjem, a u dobi od 50 godina, 39,7% se žali na takve problem. Prijavljeni problemi uključuju probleme usnivanja, poremećaj strukture sna i česta buđenja. Poteškoće sa spavanjem u srednjoj dobi često se pripisuju simptomima menopauze. Loš san je jasno povezan s valovima vrućine, ali dokazi koji ukazuju na biološki pad funkcije jajnika ima izravan učinak na san ograničen je i kontroverzan.

Kognitivno-bihevioralna terapija temelji se na prepoznavanju i promjeni negativnih misli koje utječu na razvoj depresije. Od ostalih pozitivnih čimbenika u liječenju su potpora obitelji, tjelovježba koja smanjuje razinu hormona stresa kortizola, podiže samopouzdanje i razinu serotonina, prehrana- zdravi i redoviti obroci, unošenje dovoljnih količina kalcija, vitamina B skupine koji mogu umanjiti simptome depresije, a trebali bi se izbjegavati šećer, kofein i alkohol. Preporučuje se i smanjenje unosa masne hrane, povećati unos voća i povrća, soje koje je bogato fitoestrogenima; povećati razinu druženja i zabave, izbjegavati stres, osigurati si dovoljno sna.

• počinju već od 40. godine, pad estrogena u perimenopauzi
• fizikalni i psihički simptomi : ”valovi vrućine”, bolovi u mišićima, dobivanje na težini, smanjena energija, smanjenje samopoštovanja, osjećaj izolacije, kognitivno oštećenje i smanjenje libida
• povećan umor, jako snižena energija uz poremećaje spavanja
• ljutnja, iritabilnost i paranoidna obrada, a ne tuga

Može se adekvatno liječiti. 

Što možemo same? Kako si pomoći?

1. Nemojte se bojati priznati da osjećate strah
2. Svaki dan promatrajte male lijepe stvari oko sebe
3. Informacije selektirajte i uzimajte ih dozirano
4. Ne razmišljajte o sebi kao žrtvi
5. Koristite prednosti tehnologije
6. Ne glumite pred najbližima da je sve u redu, jasno izrazite misli i osjećaje
7. Strukturirajte i osmislite vrijeme, odredite prioritete
8. Živite dan po dan, korak po korak – uživajte u svakom danu
9. Svaki dan odvojite barem sat vremena za sebe
10. Svaki dan se nagradite- priuštite si ono što volite (kava s prijateljicom, čitanje knjige, šetnja, frizer, masaža, vježbe…)

NE MOŽEMO SVE KONTROLIRATI U ŽIVOTU, NO TREBAMO KRENUTI OD SEBE!

Obratite se na e-mail: sandra.pisk@pbsvi.hr

Telefon:  01 343 0 170