Marihuana je najčešće korištena nezakonita droga. Uz dugotrajno uzimanje može se razviti psihološka ovisnost, no tragova klinički očite tjelesne ovisnosti ima malo. Svaka tvar koja uzrokuje euforiju i ublažava anksioznost može izazvati ovisnost, pa ni marihuana nije iznimka. Međutim, teška ovisnost i opisi nemogućnosti prekida uzimanja su rijetki. Marihuana se najčešće rabi povremeno bez dokaza o društvenoj ili psihološkoj disfunkciji. Kad se s primjenom prestane, mogu se pojaviti blagi simptomi apstinencije, slični onima kod ukidanja benzodiazepina, no neki jaki ovisnici nakon prekida opisuju poremećaj spavanja i nervozu. U SAD–u marihuana se obično puši u cigaretama izrađenim od procvalih vrhova i listova osušene biljke ili kao hašiš, prešana smola biljke. Dronabinol, sintetski oblik Δ–9–tetrahidrokanabinola (glavnog aktivnog sastojka marihuane) se rabi za liječenje mučnine i povraćanja povezanog s kemoterapijom raka i za pojačanje apetita oboljelih od AIDS–a. Ovaj oblik se ne prodaje na ulicama.

Simptomi i znakovi

Pušena marihuana izaziva sneno stanje svijesti u kojem se misli čine nepovezanima, neočekivanima i slobodnima. Percepcije vremena, boje i prostora mogu se promijeniti. Općenito, dolazi do općeg dobrog osjećaja i opuštanja. Ovi učinci traju 2 do 3 h nakon udisanja. Nema uvjerljivih dokaza o produljenom učinku ili mamurluku. Redovito dolazi do tahikardije, zacrvenjenosti spojnice oka i suhoće usta. Čini se kako su mnogi psihološki učinci povezani s okružjem u kojem se droga uzima. Dolazilo je do paničnih reakcija i paranoje, osobito u “naivnih korisnika“ (onih koji drogu uzimaju prvi put), no s upoznavanjem kulture s drogom postale su neuobičajene. Sposobnost komunikacije i motoričke sposobnosti su smanjene, dubina percepcije i praćenje su poremećeni a osjećaj vremena je promijenjen—što je sve opasno u nekim situacijama (npr. u vožnji, rukovanju teškom opremom). Apetit se često pojačava. Psihotične simptome u shizofreničara, pa čak i u bolesnika liječenih antipsihoticima marihuana može pogoršati ili čak ubrzati. Kritičari marihuane citiraju mnoštvo znanstvenih podataka u svezi neželjenih učinaka, no većina tvrdnji o teškim biološkim posljedicama je neutemeljena. Čak i u relativno teških ovisnika nalazi su oskudni i u područjima koja su intenzivno istraživana, poput imunosne i reproduktivne funkcije. Međutim, pušači velikih doza razvijaju plućne simptome (napade akutnog bronhitisa, zviždanja, kašlja i pojačanog iskašljavanja) i promjene plućne funkcije. Te promjene se očituju promjenama nepoznatog značenja na velikim dišnim putovima. Čak i svakodnevni pušači ne razvijaju opstruktivnu bolest dišnih putova. U osoba koje puše samo marihuanu nije opisan rak pluća, možda zato što se tijekom pušenja udiše manje dima nego kod pušenja duhana a i dim sadrži manje karcinogenih tvari. Međutim, biopsija bronhalnog tkiva nekad pokazuje prekancerozne promjene, tako da se rak može razviti.

U rijetkim kontroliranim istraživanjima slučajeva, u malom uzorku dugotrajnih korisnika visokih doza pronađeno je smanjenje spoznajne funkcije; ovaj nalaz još čeka potvrdu. Prenatalni učinak marihuane na novorođenčad nije jasno poznat. Opisano je smanjenje fetalne težine, no kad se u obzir uzmu svi čimbenici (npr. majčino uzimanje alkohola i pušenje duhana), učinak na fetalnu težinu se smanjuje. Δ–9–tetrahidrokanabinol se izlučuje majčinim mlijekom. Premda nije dokazan štetni učinak na dojenu djecu, dojilje bi, kao i trudnice, trebale izbjegavati uzimanje marihuane. Budući da metaboliti kanabinoida zaostaju u tijelu, pretrage mokraće nakon svakog uzimanja mogu ostati pozitivne danima ili tjednima nakon prestanka korištenja. Pretrage kojima se otkriva inaktivni metabolit otkrivaju samo korištenje a ne i disfunkciju; pušač u vrijeme kad se njegova mokraća pretražuje može biti bez učinaka droge. Pretraga može otkriti iznimno male količine tako da nije baš korisna pri određivanju obrasca uzimanja.

Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije