Udisanje hlapljivih industrijskih otapala i otapala iz aerosolnih raspršivača mogu izazvati stanje intoksikacije. Dugotrajna primjena može dovesti do neuropatija i hepatotoksičnosti. Korištenje hlapljivih otapala i dalje je endemski problem među adolescentima. Opisano je da oko 10% adolescenata u SAD–u udiše hlapljiva otapala.

Hlapljiva otapala (npr. alifatski i aromatski ugljikovodici, klorirani ugljikovodici, ketoni, acetat, eter, kloroform, alkohol) izazivaju privremenu stimulaciju prije depresije CNS–a. Uz čestu uporabu razvijaju se djelomična tolerancija i psihološka ovisnost, no apstinencijski se sindrom ne razvija. Rano se razvijaju akutni simptomi omaglice, pospanosti, nerazgovijetnog govora i nesigurnog hoda. Mogu se razviti impulzivnost, uzbuđenje i razdražljivost. Kako se učinci na CNS pojačavaju, razvijaju se iluzije, halucinacije i deluzije. Korisnik osjeća euforično, sanjivo stanje, koje doseže vrhunac kratkim razdobljem sna. Razvija se delirij s konfuzijom, psihomotornom nespretnošću, emocionalnom labilnošću i poremećenim razmišljanjem. Stanje intoksiciranosti može trajati od nekoliko minuta do >1 h. Komplikacije kronične primjene mogu nastati zbog učinaka otapala ili zbog drugih toksičnih sastojaka, poput olova ili benzina.

Ugljikov tetraklorid može uzrokovati sindrom zatajenja jetre i bubrega. Uslijed obilnog korištenja ili preosjetljivosti mogu nastati oštećenja mozga, jetre, bubrega i kosti. Smrt najčešće nastupa zbog prestanka disanja, aritmija ili asfiksije uslijed začepljenja dišnih putova. Liječenje adolescenata ovisnih o otapalima je teško a recidivi su česti. Međutim, većina ih prestaje koristiti otapala krajem adolescencije. Intenzivni pokušaji da se na široj osnovi poboljša društvena umijeća i stanje u obitelji, školi i društvu mogu biti od koristi.

Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije