U svjetlu odluke Vlade RH o preporuci prelaska obrazovnog sustava na „online varijantu“ za učenike srednjih škola na cjelovitom teritoriju naše domovine, reaktualiziraju se pitanja opravdanosti te odluke, kao što je to bilo i u vrijeme „nulte faze“ pandemije, u proljeće ove godine. Privremenim ukidanjem nastave uživo djeca ostaju uskraćena za temeljne akademske i socio-emocionalne odnose, interakciju sa vršnjacima i profesorima. Najbolji i najučinkovitiji modeli učenja neizostavno i supstancijalno uključuju relaciju učenik-profesor, koja u nastavi na daljinu izostaje, jer je ona (htjeli to priznati ili ne) usmjerena na profesora, kao središnju figuru obrazovnog procesa.
Tijekom proteklih 6 mjeseci spoznaje o novom i do sada sasvim nepoznatom neprijatelju, u liku SARS COVID-2, su se širile ogromnom brzinom, naravno, ne bez popratnih aberacija u promišljanju i određivanju najefikasnijih strategija suzbijanja. U proljeće su postojale naznake da djeca i mladi imaju značajno slabije izražene simptome, štoviše, da ih veliki broj ostaje asimptomatskima. Danas je nedvojbeno utvrđeno da su komplikacije, kao i teški oblici bolesti, gotovo anegdotalno javljaju u djece i adolescenata. Pa ipak, rastuće su spoznaje da su djeca i adolescenti pri tomu značajni prenositelji SARS-CoV-2.
Istraživanja: Djeca kao izvori infekcije u obiteljima
U istraživanju Dr. Noah G. Schwartza i suradnika, te CDC-a (Centers for Disease Control and Prevention); https://www.cdc.gov/mmwr, u uzorcima ispitanika (djeca i roditelji) vodilo se računa o demografskim specifičnostima, karakteristikama, izloženosti i mogućoj infekciji, simptomima, bliskim kontaktima i ishodima infekcije. Praćeno je vrijeme od perioda izlaganja infekciji, trajanje inkubacije (vrijeme od infekcije do pojave simptoma), kao i vrijeme pojave prvih simptoma. Svi podatci su unošeni u registar CDC i federalnih država u kojima je istraživanje obavljeno. Jedna je djevojčica pomalo šmrcala, prvi test je bio negativan, te je sa roditeljima otputovala na obiteljski odmor sa 15 članova šire obitelji. Nisu nosili maske, a boravili su u istoj kući koja se sastojala od 5 spavaonica i dvije kupaone. U konačnici, 14 članova obitelji dobilo je simptome bolesti, a samo jedan član obitelji nije imao simptome.
Ovaj primjer bacio je novo svjetlo spoznaje o populaciji djece i mladih, kao značajnim širiteljima virusa u zajednici. Štoviše, oni, po sadašnjim pretpostavkama, primarno značenje imaju kao izvor infekcije u obiteljima, iako su asimptomatski ili sa vrlo blagim, pojedinačnim i nespecifičnim simptomima. Stoga se ponavlja potreba za tjelesnim distanciranjem, kao moguće jednim od najjednostavnijih, ali i najefikasnijih načina poštede.
Značajnije spoznaje o navdenome već su urodile početnim promjenama javno-zdravstvenih strategija. Prema istraživanju objavljenom u časopisu JAMA Pediatr. Published online August 28, 2020. doi:10.1001/jamapediatrics.2020.3988 u kolovozu ove godine, u južnoj Koreji pokazalo se da manje od 9% inificirane djece i adolescenata imaju simptome prouzročene COVID-om, dok ih 66% nema simptome. Ovo su podatci koji nose značajnu zabrinutost znanstvenika i stručnjaka, osobito stoga što tek počinjemo naslućivati jasniju sliku mozaika ove nepoznate bolesti, čiji je spektar simptoma i načina prijenosa izrazito široke lepeze. Štoviše, u toj populaciji simptomi bolesti su sasvim nespecifični. Svega 11% gubi osjet okusa, te 5% osjet njuha ( u usporedbi sa odraslima koji gube osjete u 86-88% slučajeva).
U istraživanju objevljenom koncem listopada u Science Direct (https://doi.org/10.1016/j.medj.2020.10.003), provedenom sa djecom i mladima u Njemačkoj, također je zamijećeno da je oko 50% pozitivnih ispitanika bilo asimptomatsko. Iz ova dva istraživanja proizilazi zaključak da je najefikasniji način u borbi protiv tako živahnog prijenosa sustavno testiranje brzim testovima, te potvrđivanje PCR testovima. U akademski uvaženom časopisu Science (https://science.sciencemag.org/content/370/6517/691), prije par tjedana je objavljeno indijsko istraživanje na 84000 djece i mladih, sa zaključkom da su upravo oni najpotentniji prenosioci bolesti.
Situacija u Češkoj, nakon početka školske godine je bila toliko alarmantna i akcelerirana masivnim povećanjem broja oboljelih da je gradonačelnik Praga, Zdenek Hrib, izjavio: “Škole su postale web stranice Covida za razmjenu datoteka”. Na svom Twitteru, direktor „Robert Koch Institute“, njemačkog ekvivalenta američkog CDC-a zaključio je tada da pohađanje nastave i otvaranje škola omogućava da virus ulazi u škole, a potom se multipliciranim brojem vraća u zajednicu.
Postulat očuvanja života je primaran
Zaključno, bez kontrole širenja virusa među djecom i mladima, nije moguće efikasno utjecati na širenje pandemije, niti je moguće odrediti kvalitetne strategije borbe protiv virusa. U tom kontekstu zatvaranje škola i prelazak na online varijantu se čini kao sasvim dobar odabir. Ipak, znajući koliko je za mozak u razvoju značajna interakcija sa vršnjacima i profesorima (što je, objektivno, značajno reducirano u ovom slučaju), koliko su iskustva rane dobi značajna za građenje kompletnog organizma, te kakvi su rezultati prelimininarnih istraživanja o razvoju mentalnih poremećaja u djece u svezi sa pandemijom, legitimno je pitanje – Za koje ćemo se od dva zla odlučiti?
S obzirom da je postulat očuvanja života primaran, u okolnostima u kojima smo se našli, te rastućeg broja relevantnih istraživanja, najadekvatniji način, ipak, preostaje svojevrsni modificirani karantenski način života, koji uključuje i funkcioniranje obrazovnog sustava škola po modelu online.
Autor: Doc. prim. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, dr.med, spec.pedijatar, subspec. pedijatrijske neurologije
Zamjenica ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba