S obzirom na te alarmantne podatke, u sklopu Nacionalne kampanje za mentalno zdravlje ČUJEM TE #ISPODPOVRŠINE u organizaciji Hrvatskog psihijatrijskog društva i Udruge za prevenciju depresije i suicida – Životna linija, a pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva, kojom se želi podići svijest o depresiji i suicidalnosti, održan je drugi online panel posvećen temi obiteljskog nasilja i ovisnosti.
Problemi roditelja s ovisnošću uvelike se odražavaju na cijelu obitelj i razaraju je, pa je dr. Ćelić istaknuo da je u ovom trenutku u Hrvatskoj oko 40.000 ovisnika o kockanju, sa stalnom tendencijom porasta. U pandemiji je značajno je porasla i konzumacija alkohola te ilegalnih supstanci.
– Situacija nikako nije dobra. Šira javnost problem ovisnosti percipira tek kada ona postane socijalno upadljiva, do tada je uopće ne primjećuje, a obitelj ovisnika o kockanju najčešće je razorena i teško ranjena, i njima treba pomoć. Ujedno, tu su i društveno prihvatljive ovisnosti, poput one o alkoholu, i brojke kažu da je u Hrvatskoj 250 tisuća ovisnika o alkoholu. To je ogromna brojka – rekao je dr. Ćelić.
Problem ovisnosti, što je posebno zabrinjavajuće, direktno pogađa i djecu, koja se sve više okreću konzumaciji marihuane.
– Razlozi za početak konzumacije najčešće su znatiželja, dosada i potreba za pripadanjem grupi, s tim da se taj početak konzumacije marihuane veže uz sve mlađe dobne skupine. Emocije koje su pratile pandemiju su najprije strah, a kasnije dosada i apatija. Upravo je dosada čest razlog početka konzumacije marihuane kod djece. Uz sve, prošle smo godine prvi puta primijetili da nam se mladi javljaju zbog poremećaja vezanih uz anksioznost i stres – istaknula je na panelu prof.dr. Kušan Jukić.
– Trend u 2020., a pogotovo u 2021., pokazuje sve veći broj upućivanja mladih u zdravstvene ustanove ne zbog ovisnosti, nego zbog anksioznosti i drugih poremećaja koji mogu biti povezani i s konzumacijom prije svega marihuane, jer je mladi uzimaju zbog dosade i smanjenja anksioznosti.
Dodatni problem je i što je marihuana vrlo dostupna, ali i benevolentan stav javnosti prema njoj. Ne govori se dovoljno o njezinoj štetnosti – istaknula je primarijus dr. Štimac Grbić saznanja HZJZ-a.
A upravo su udruge one kojoj se ljudi često obrate za pomoć i tamo nađu podršku, bez stigmatizacije i osuđivanja. Alarmantnu situaciju u svom svakodnevnom radu primjećuje i Tin Pongrac.
– Problem ima silne razmjere. To su većinski fenomeni kod djece, da osjećaju plašljivost i anksioznost, s time se moramo suočiti. Također, više od 50 posto djece ima posttraumatske stresne reakcije koje će se još više povećati nakon epidemije. Dakle čekaju nas još veći problemi. A da bi se pomoglo djeci i njihovim roditeljima prvi korak je svakako razumijevanje. Profesori i svi koji rade s djecom trebaju razumjeti sindrom posttraumatskih stresnih reakcija i duljinu trajanja tog fenomena, da on neće nestati u kratkom vremenu. Također, treba osigurati resurse za emocionalnu i psihološku pomoć djeci, ali i njihovim roditeljima. To je iznimno važno, jer roditelji isto mogu prenijeti svoje posttraumatske stresne reakcije na djecu – naglasio je Tin Pongrac.
Izvor:tportal.hr