Suicid je jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu, a najuža definicija se odnosi na namjerno oduzimanje vlastitog života. Uz suicid se veže i pojam suicidalnosti, a uključuje razmišljanja i aktivnosti usmjerene prema vlastitoj smrti putem misli i akcija. Kategorije suicidalnosti se mogu podijeliti na: suicidalne misli – što se odnosi na želju za vlastitom smrću ili aktivno razmišljanje o oduzimanju vlastitog života, a bez pripremnih aktivnosti; suicidalne pripremne aktivnosti – poduzete pripremne radnje u svrhu oduzimanja života, ali je pokušaj zaustavljen samoinicijativno ili od strane dr.; suicidalni pokušaji – samoozljeđujuće ponašanje gdje postoji dokazana namjera o oduzimanju vlastitog života, a može, no i ne mora rezultirati suicidom; i suicid – ponašanje sa smrtnim ishodom kod kojeg je postojala neka namjera za istim.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine u svijetu više od 700.000 osoba počini suicid, a još veći broj ih pokuša. Prethodni pokušaj suicida predstavlja važan rizični faktor za suicid u općoj populaciji.
Razdoblje srednje i kasne adolescencije je razdoblje kada incidencija pokušaja suicida dostiže vrhunac, a prati je i smrtnost od suicida. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da adolescenti i mladi predstavljaju skupinu s najvećim rizikom od suicida. Istraživanje Paradžik i sur. (2022.) provedeno na kliničkom uzorku pacijenata do 18. godine pregledanih od 2019.-2020. u Hitnoj ambulanti Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu je pokazalo postojanje većeg udjela suicidalnih ideja, suicidalnih pripremnih aktivnosti i suicidalnih pokušaja kod ženskog spola u odnosu na muški spol.
Zabilježen je povećan postotak djece osnovnoškolske dobi sa suicidalnim ponašanjem.
Najčešće korištena metoda pokušaja suicida prema podacima navedenog istraživanja je intoksikacija lijekovima uz značajne spolne razlike u metodama pokušaja suicida, adolescenti su češće koristili namjerno samootrovanje i tzv. „tvrde“ metoda pokušaja suicida (namjerno samoozljeđivanje vješanjem, davljenjem i ugušenjem), a adolescentice namjerno samootrovanje različitim lijekovima. Isti stručnjaci su kasnije analizirali i nedavno predstavili podatke koji pokazuju daljnji porast suicidalnog ponašanja u 2021. godini, a analiza podataka je pokazala i porast samoozljeđivanja od 2019. do kraja 2021. Kao najučestalija metoda samoozljeđivanja se pokazala rezanje i grebanje, a zatim udaranje rukama ili glavom u zid. Prva metoda se pokazala češćom kod djevojaka, a druga kod mladića.
Neki od upozoravajućih znakova suicidalnog ponašanja kod mladih su: promjene u apetitu/prehrani i spavanju, teškoće koncentracije, popuštanje u školi, izbjegavanje aktivnosti u kojima su ranije uživali, povlačenje od prijatelja i obitelji, prepoznatljiva fizička i psihička odsutnost, subjektivni osjećaj da su nevoljeni, usamljenosti, beznađa i besmisla, dolaženje u sukob s autoritetima, obitelji, zakonom, sklonost bjegovima od kuće ili iz škole, poklanjanje stvari, okupiranost temom smrti, izražena autodestruktivnost, izjave poput „da sam barem mrtav, bolje da me nema, ubit ću se“.
U slučaju da primijetite promjene u ponašanju kod svog djeteta ili drugih bliskih osoba što prije potražite stručnu pomoć jer su rana dijagnostika i pravovremeno liječenje ključni.