Transakcijska analiza – definicija, indikacijsko područje i ključne ideje
Transakcijska analiza je teorija ličnosti i sistemska psihoterapija čiji je cilj osobni razvoj i promjena. Krajem pedesetih godina 20. stoljeća Eric Berne, američki psihijatar, definirao je osnovne koncepte i postupke i time stvorio novi psihoterapijski pravac. Terapijski cilj transakcijske analize u kliničkom radu jest postizanje autonomije. Prema Berneu, autonomija se manifestira oslobađanjem i ponovnim zadobivanjem tri sposobnosti: svjesnosti, spontanosti i intimnosti.
Tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća transakcijska analiza se prvenstveno primjenjivala kao grupna psihoterapija, ali danas se široko koristi i u individualnom, bračnom i obiteljskom tretmanu.
Transakcijska analiza obuhvaća četiri područja rada: psihoterapijsko, edukacijsko, organizacijsko i savjetodavno.
Glavno indikacijsko područje, prema mišljenju većine transakcijskih analitičara, je spektar poremećaja ličnosti, kao i svi oni poremećaji koji su izraz određenih crta ličnosti. Pored toga, transakcijska analiza se široko primjenjuje i u tretmanu anksioznosti, depresije, bolesti ovisnosti, psihosomatskih tegoba te u tretmanu psihičkih poremećaja djece i adolescenata.
Neke od ključnih ideja transakcijske analize su: referentni okvir, model ego-stanja, egzistencijalna pozicija, transakcije i stroukovi, strukturiranje vremena, reket, markice i igre te životni skript (stoperi i driveri).
Driveri ili unutarnji pokretači
Driveri ili unutarnji pokretači predstavljaju jedan od važnih koncepata transakcijske analize. Postoji pet osnovnih drivera: Budi jak (Be strong), Radi naporno (Work hard), Zadovolji druge/Zadovolji mene (Please you/Please me), Požuri (Hurry up) i Budi savršen (Be perfect). Driveri nam mogu jako otežavati s obzirom na to da je riječ o unutarnjim prisilama, stoga ponašanja koja proizlaze iz njih nisu slobodno odabrana (iako nam se čini da jesu), nego su posljedica snažnih poruka koje smo dobili od roditeljskih figura i implementirali ih u svog unutarnjeg Roditelja. Te nam rane poruke zapravo govore: „Ti si u redu ako” se ponašaš kao što driver nalaže. Dok djelujemo iz drivera, vjerujemo da smo uredu i da nas drugi prihvaćaju. Driveri su nesvjesni, ali su prepoznatljivi po gestikulacijama, stavu tijela, izrazu lica, načinu komunikacije, tonu glasa. Ljudi djeluju iz više drivera, ali je obično jedan najizraženiji.
Osoba s driverom „Budi jak“, vjeruje da uvijek mora biti jaka i da ne smije pokazivati slabost. Često djeluju ozbiljno, zatvoreno i nemaju naglašenu mimiku lica ili gestikulaciju. Ne razumiju emocije, ne iskazuju svoje potrebe i osjećaje, u stresnim okolnostima teško pregovaraju i ulaze u konflikte. Ponosni su na svoju snagu i izdržljivost (mogu duži period preživjeti bez hrane, sna). Ovaj driver može znatno utjecati na zdravlje osobe jer zbog njegove snage osoba može ignorirati simptome stresa ili bolesti, a kada potraže pomoć, često su evidentiraju psihosomatske smetnje. Često budu uskraćeni za pohvalu ili podršku jer okolini šalju poruku da im to nije potrebno.
Osoba s driverom „Radi naporno“ je u radnom procesu od jutra do večeri. Zbog unutarnje prisile radi pretjerano te se uopće ne odmara. Ima zabranu na zabavu i odmaranje. Mogu biti opisivani kao vrijedni, marljivi i radišni, pa stoga i poželjni kao kolege ili zaposlenici, no njihovo ponašanje dugoročno može biti štetno i voditi u burn out. Veliki problem za osobe s ovim driverom predstavlja odlazak na godišnji odmor, a odlazak u mirovinu može rezultirati depresivnom epizodom jer se tada osjećaju bezvrijedno i besmisleno.
Osoba kojoj je dominantan driver „Zadovolji druge“ usmjerenija je na druge ljude i na njihove želje i potrebe nego na svoje vlastite. Može se dogoditi da zbog toliko želje da druge učini sretnima i zadovoljnima zanemari, prikrije ili čak ne prepozna svoje vlastite želje, potrebe i emocije. U djetinjstvu, osoba shvati da ga roditelji vole jedino ako im stalno ugađa. Osnovna „deviza“ roditelja je: „Ja okom, ti skokom!“. Takvi ljudi izbjegavaju konflikte jer će ulaskom u konflikt nekoga povrijediti (osjećaj krivnje) ili će biti odbačeni, napušteni. Oni ne kritiziraju, nikada se ne ljute, ne govore NE te su u društvu bez socijalne moći i često se povlače.
Osoba kojoj je dominantan driver „Zadovolji mene“ zahtjeva da joj drugi ugađaju, ne pravi razliku između sebe i svojih želja, smatraju da su uvijek u pravu, postavljaju pravila po kojima se drugi moraju ponašati te su neugodni kao šefovi i u emocionalnom partnerstvu.
Driver „Požuri” uočit ćemo kod onih ljudi koji su vrlo aktivni i djeluju ubrzano. Njihov govor, hod i pokreti djeluju brže nego kod drugih ljudi. Uvijek rade više stvari istovremeno, a kako mu je brzina ispred kvalitete, preuzima previše posla što dugoročno dovodi do iscrpljenja te emocionalne i tjelesne napetosti.
Driver BUDI SAVRŠEN (BE PERFECT)
Kada netko smatra da sve što radi mora raditi najbolje što može, tada je perfekcionist. Iako izraz perfekcionizam mnogima zvuči pozitivno, u pitanju je poremećaj – jedna vrsta prisile. Osoba osjeća unutarnju prisilu da uvijek mora raditi najbolje što može tako da ne prestaje sa radom dok ne postigne savršen rezultat. Rječnikom transakcijske analize, perfekcionistu je dominantni driver „Budi savršen“. Osoba kojoj je ovaj driver snažan ponašat će se tako da će težiti savršenstvu u određenom području života ili u svojim određenim ponašanjima. Osobe koje se često ponašaju u skladu s ovim driverom zapravo teško zadovoljavaju visoke kriterije koje si same nametnu, pa nije neobično da postaju nezadovoljne sobom, ali i drugima oko sebe.
Driver „Budi savršen“ nastaje kada roditelji inzistiraju da dijete bespogovorno sluša njihove naredbe. Glavna roditeljska poruka bila je „Uvijek može bolje.“ i obraćali su pažnju na greške umjesto na postignuća (npr. ako je dijete dobilo peticu iz ispita u školi, umjesto pohvale, pitali bi zašto ispit nije riješen bez greške). Osoba u djetinjstvu povjeruje da je uredu, samo ako sve radi bez greške. U sebi nosi poruke poput: „Moram biti savršen u svakom pogledu.”, „Moram uspjeti u svemu što činim.”, „Moram pobijediti.“, „Greška je znak nesposobnosti i gluposti.“
Kao što sam ranije navela za svaki driver, postoje karakteristične riječi, ton glasa, gestikulacija, stav tijela i izraz lica. Driver „Budi savršen“ u razgovoru koristi dugačke rečenice, prilikom opisa događaja iznosi puno nebitnih detalja, često koristi određene fraze, a kada govori često teme označava brojevima ili slovima (npr. „Naše teme danas su – pod jedan – driveri i – pod dva – njihove najčešće karakteristike.“). Glas perfekcionista je odmjeren, ni visok, ni nizak. Najčešće gestikulira na način da dodiruje rukom bradu u tradicionalnoj mislilačkoj pozi. Uspravnog je stava, dobro uravnotežen, a oči gledaju gore i u jednu stranu, obično kada osoba napravi kratku stanku u priči.
Ljudi mogu biti perfekcionisti u različitim područjima života: u svojoj profesiji, u svom hobiju, u načinu oblačenja, u izražavanju, u održavanju domaćinstva. Brigom o detaljima i višestrukim provjeravanjem, “Budi savršen” postiže odlične rezultate. Međutim, zbog previsokih očekivanja od sebe i drugih te zbog prevelikog angažmana, često sagorijeva. Sve to čini iz straha od gubitka kontrole. Jedna od glavnih karakteristika perfekcionista je gubitak vremena jer sve što radi – radi mnogo duže od drugih. On ne zna razliku između dovoljno dobrog i najbolje mogućeg. Vrijeme posvećuje jednim stvarima, te nema vremena za druge. Često imaju problem da nešto ne mogu odraditi (kako se njima čini) “na pola”, pa su potpuno blokirani i ne odrađuju taj posao.
Glavna zabluda ljudi koji imaju perfekcionistički stav jeste u tome što ne prave razliku između sebe i rezultata svog rada. Oni se identificiraju sa svojim rezultatom, smatrajući da rezultati govore o njima. Ako je rezultat savršen oni su ponosni i očekuju da ih drugi cijene, a ako nije savršeno, ako postoji greška, tada osjećaju sram i smatraju da ih drugi preziru. Zato je glavni strah perfekcioniste da će napraviti grešku i da će se osramotiti.
Upravo rad na razlikovanju osobe i ponašanja, čini temeljni psihoterapijski pristup tretmanu drivera „Budi savršen“. Osoba nije istovjetna rezultatima svoga rada. Vrijedni smo kao osobe i kad pogriješimo i nešto ne napravimo na najbolji mogući način. Grešku trebamo shvatiti kao ponašanje iz kojeg možemo nešto naučiti. Kroz psihoterapijski rad dobivamo i dajemo si dozvolu za grešku i prihvaćanje svog bića (internaliziramo dopuštenje „dovoljno si dobar takav kakav jesi“). Učimo razlikovati važno od nevažnog te mijenjamo obrasce ponašanja na način da činimo nešto spontano u čemu uživamo i prije nego završimo sve obaveze u danu.