Zdrava Glava

Očuvanje mentalnog zdravlja
Grad Zagreb

Sretna ženska osobe starije životne dobi

Pandemija COVID-19 ili kako se je uvriježilo u svakodnevnoj komunikaciji reći pandemija korona virusa unijela je različite i značajne promjene u našem svakodnevnom životu i funkcioniranju. Održavanje socijalne distance, reduciranje osobnih kontakata te provođenje karantene kada je to potrebno postale su naša svakodnevnica. Sve te promjene svakodnevnog funkcioniranja, međusobne komunikacije i načina življenja utjecale su općenito na naše društvo ali i na pripadnike različitih dobnih skupina unutar društva.

Naravno da u tome nisu izuzetak ni osobe starije životne dobi koje su COVID-19 pandemijom pogođene na poseban način. Sama bolest COVID-19 nosi veću stopu rizika za starije osobe u smislu većeg broja slučajeva težih oblika bolesti, veće potrebe za liječenjem u bolničkim odjelima odnosno u jedinicama intenzivne skrbi te na kraju i većeg broja smrtnih slučajeva (US CDC, 2020). Procjenjuje se da je stopa smrtnosti kod osoba starijih od 60 godina 4 %, starijih od 70 godina 8 % te oko 15 % kod starijih od 80 godina. Sa druge strane za dobne skupine ispod 45 godina ona se kreće od 0,3 % pa naniže (Oxford COVID-19 Evidence Service, 2020). Sve to samo po sebi govori i ukazuje koliko je ova pandemija ozbiljna prijetnja za rizične skupine, poglavito za osobe starije dobi te koliko je važno provođenje preporučenih epidemioloških mjera.

No same te epidemiološke mjere dovode do pojačanja osjećaja usamljenosti i socijalne izolacije koji su ionako značajan problem i negativni čimbenik u životu starijih osoba i koji uzrokuju različite ozbiljne posljedice na mentalno a i fizičko zdravlje osoba starije životne dobi. Starije osobe su općenito osjetljive i podložene negativnom utjecaju samoće i socijalne izolacije. Socijalna aktivnost i sudjelovanje u različitim društvenim aktivnostima usko je povezano tjelesnim i psihičkim funkcioniranjem. Važno je naglasiti da razlikujemo usamljenost i socijalnu povučenost odnosno samoću. Usamljenost je subjektivni osjećaj pojedinca gdje se osoba osjeća izolirano i napušteno te zbog toga pati. Samoća je sa druge strane objektivno stanje pojedinca, gdje osoba živi sama izvan uobičajenih društvenih aktivnosti. Osoba može biti sama a ne osjećati se usamljeno kao što osoba može biti dio neke zajednice a opet se osjećati usamljeno (Hwang i sur., 2020; Horvat 2020).

Usamljenost i samoća imaju različite utjecaje kako na tjelesno tako i psihičko zdravlje. Više istraživanja je ukazalo da je i jedno i drugo stanje povezano je sa višim vrijednostima krvnog tlaka te povećanim rizikom za razvoj srčanih bolesti što ih čini nezavisnim čimbenicima rizika veće smrtnosti (Yu i sur., 2020). Smatra se da kod usamljenosti dolazi do abnormalnog fiziološkog odgovora na stres, a kod socijalne izolacije dolazi do promjena u ponašanju i navikama u smislu nezdravog načina života koji uključuje pijenje alkohola, pušenje, smanjenu tjelesnu aktivnost, lošu ishranu i neadekvatno uzimanje preporučene terapije (Xia i Li, 2018; Kobayashi i Steptoe, 2018; Leigh-Hunt i sur., 2017).

Što se tiče utjecaja na psihičko zdravlje i funkcioniranje istraživanja su pokazala da se kod osoba koje se osjećaju usamljeno i/ili se nalaze u socijalnoj izolaciji javlja  depresivno raspoloženje, tjeskoba, poremećaji sna i apetita, gubitak volje i energije te suicidalna promišljanja. Sukladno tome više provedenih studija pokazalo je povećanu razinu anksioznosti, depresije, poremećaja sna tijekom aktualne pandemije odnosno mjera karantene. Također je nađeno da je osjećaj usamljenosti povezan sa većom stopom pokušaja suicida i počinjenih suicida (Fassberg i sur., 2012). Osim toga usamljenost i izolacija zajedno sa drugim čimbenicima dovode do pogoršanja kognitivnog funkcioniranja i razvoja demencije. Kvaliteta života i nivo funkcioniranja opada u više različitih područja (Hwang i sur., 2020; Kuiper i sur., 2015).   Da bi se sve to spriječilo ili što je još bolje takav ishod prevenirao potrebno tijekom pandemije nastojati održati međusobnu povezanost i komunikaciju. Ako nije moguće održavati fizički kontakt potrebno je intenzivirati kontakt bilo telefonom bilo preko društvenih mreža. Ova situacija je prigoda da se starije osobe koje su u mogućnosti i koje to žele više uključe i upute u različite načine korištenja društvenih mreža. Važno je također koliko je to god moguće održati svakodnevnu rutinu te pozitivan stav i mišljenje. Održavanje regularnog ritma spavanja, redovite i zdrave ishrane, svakodnevne tjelovježbe i kognitivne stimulacije od iznimne je važnosti sa      održavanje psihičkog i tjelesnog zdravlja. Različite tehnike opuštanja također mogu biti jako korisne (Hwang i sur., 2020; Sepulveda-Loyola i sur. 2020).

Kako živimo u iznimno medijaliziranom svijetu u kojem smo svakodnevno bombardirani ogromnom količinom različitih kako utemeljenih tako i ne utemeljenih informacija i podataka a koje imaju izniman utjecaj i na psihičko stanje i doživljavanje potrebno je da starije osobe budu sa jedne strane objektivno i svakodnevno informirane a sa druge da ih se zaštiti od neprimjerenog medijskog utjecaja.  Stoga je važno da starije osobe budu informirane od relevantnih medija, sa kratkim i jasnim informacijama, ne više od 2 puta dnevno.

Ukratko COVID-19 pandemija promijenila je našu svakodnevnicu negativno utječući na različite aspekte naših života. Poglavito se to odnosi na starije osobe koje su posebno krhke i osjetljive na promjene u svojoj svakodnevnici. Da bi smo spriječili i neutralizirali negativne učinke COVID-19 pandemije potrebno je održavati veze sa svojim bližnjima bilo fizički koliko je to moguće bilo putem tehnoloških pomagala. Zatim održavati svakodnevnu rutinu provodeći uobičajene tjelesne i mentalne aktivnosti. U nošenju za negativnim emocijama kao što su tjeskoba i zabrinutost korisne su tehnike relaksacije, usmjereno disanje i različite meditacije. Ne treba se sramiti tražiti pomoć kada vidimo da se teško nosimo sa aktualnom situacijom. Obitelj i njegovatelji starijih osoba trebaju u ovo vrijeme obratiti više pažnje na pojavu psihičkih tegoba kako kod osoba koje su ranije nisu imale psihičke poteškoće tako i kod osoba koje takve tegobe ranije nisu iskazivale.

 


LITERATURA:

Fässberg MM et al. A systematic review of social factors and suicidal behavior in older adulthood. International Journal of Environmental Research and Public Health,2012; 9, 722–745.

Hwang TJ, Rabheru K, Peisah C, Reichman W, Ikeda M. Loneliness and social isolation during the COVID- 19 pandemic, International Psychogeriatrics,2020; 1-4

Horvat MC. Usamljenost – tiha epidemija modernog čovjeka. Završni rad. Koprivnica: Sveučilište Sjever, 2020

Kobayashi LC and Steptoe A. Social isolation, loneliness, and health behaviors at older age: longitudinal cohort study. Annals of Behavioral Medicine, 2018; 52, 582–593

Kuiper JS et al. Social relationships and risk of dementia: A systematic review and metaanalysis of longitudinal cohort studies. Ageing Research Reviews, 2015;22, 39–57.

Leigh-Hunt N et al. An overview of systematic reviews on the public health consequences of social isolation and loneliness. Public Health, 2017; 152, 157–171.

Oxford COVID-19 Evidence Service (2020). Global Covid19 Case Fatality Rates. May 1, 2020. Available at: https:// www.cebm.net/covid-19/global-covid-19-case-fatalityrates/; accessed May 12, 2020.

Sepulveda-Loyola W, Rodriguez- Sanchez I, Perez- Rodriguez et al. Impact of social isolation due to COVID- 19 on health in older people: Mental and physical effects and recommendations, J Nutr Health Aging. 2020;24(9);938-947

US CDC.Severe Outcomes Among Patients with Coronavirus Disease 2019. March 27, 2020. Available at: https://www.cdc.gov/mmwr/volumes/69/wr/mm6912e2 .htm?s_cid=mm6912e2_w#T1_down; accessed May 1, 2020.

Yu B, Steptoe A, Chen LJ, Chen YH, Lin CH and Ku PW. Social isolation, loneliness, and all-cause mortality in patients with cardiovascular disease: a 10-year follow-up study. Psychosomatic Medicine, 2020;82, 208–214.