Natalie se borila s ovisnosti o metamfetaminu više od devet godina. Bila je jedna od rijetkih sretnica koja je bila u tretmanu radi svoje ovisnosti, no činilo se da ta pomoć nije cjelovita. Poput mnogih koji se pokušavaju izliječiti od ovisnosti o drogama, na kraju je ponovno počela uzimati metamfetamin.
Na kraju je Natalie dijagnosticiran deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD), jedan od najčešćih psihičkih poremećaja u mladosti. Istodobno je započela liječenje ADHD-a i ovisnosti o metamfetaminu, što je njezin dugoročni oporavak učinilo realnošću.
“Dodatak Adderalla mi je uistinu promijenio život. Gledajući unatrag, očito je kako sam sama liječila nedijagnosticirani ADHD. Bilo je vrlo obeshrabrujuće vidjeti da su mnogi sredili svoje živote, dok sam se ja borila za svakodnevno funkcioniranje. To je dijelom dovelo do mog recidiva.”
Svima je jasno kako je oporavak od ovisnosti o drogama težak. Neuspjesi su česti. Prečesto se zanemaruje ključni element: popratna psihička stanja. Liječenje psihičkih poremećaja poput depresije, tjeskobe, posttraumatskog stresnog poremećaja, ADHD-a i ostalih stanja lijekovima ili drugim terapijama ključno je za rješavanje krize ovisnosti i predoziranja koja trenutno odnosi više od 100 000 života godišnje.
Poremećaji uzimanja psihoaktivnih tvari često prate druge psihičke poremećaje. Osobe koje tijekom života imaju poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari također mogu istodobno imati drugi psihički poremećaj i obrnuto.
Za mnoge osobe problemi s drogom i alkoholom započinju kao samoliječenje: uporaba psihoaktivnih tvari za suočavanje s privremenim stresom ili za upravljanje simptomima kroničnih duševnih smetnji za koje možda niti ne znaju da ih imaju. Uzimanje psihoaktivnih tvari, osobito alkohola, može biti društveno prihvaćeni način suočavanja s negativnim emocijama.
Istraživanja pokazuju da se uporaba alkohola tijekom pandemije COVID-19 povećala, uključujući povećanu uporabu od strane roditelja pod pojačanim stresom. Istraživanje je također povezalo problematičnu uporabu alkohola kod studenata koji su tako sami liječili socijalnu anksioznost. Slično tome, ljudi s neliječenom depresijom mogu otkriti da im opioidi ili stimulansi privremeno popravljaju raspoloženje i koristiti ih u tu svrhu.
Fragmentirana i teško dostupna skrb o mentalnom zdravlju znači da se ta stanja i ovisnosti često ne liječe. U nekim je zajednicama lakše doći do ilegalnih droga nego do odgovarajuće medicinske skrbi za mentalno zdravlje, što povećava vjerojatnost istovremene ovisnosti i drugih psihičkih poremećaja.
No, uporaba psihoaktivnih tvari za liječenje psihičkih poremećaja može započeti težak ciklus. Uporaba psihoaktivnih tvari za liječenje psihičkih poremećaja može dovesti do ovisnosti i zauzvrat može pogoršati izvorni psihički poremećaj. Redovito uzimanje droga ili alkohola uzrokuje prilagodbu mozga na tu tvar – što je poznato kao ovisnost. Shodno tome, mozak prilagođava vlastite neurotransmiterske sustave na koje droge djeluju. Osoba koja se pokušava osloboditi tjeskobe uporabom psihoaktivnih tvari, većinu vremena će imati težu tjeskobu, jer njezin mozak sada ovisi o drogi za njezino ublažavanje.
Rasizam i drugi oblici diskriminacije, izolacija, traume iz djetinjstva, siromaštvo i nedostatak pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi mogu igrati ulogu u povećanju rizika od razvoja psihičkih poremećaja i poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari. Stigma koja se veže uz poremećaje uzimanja psihoaktivnih tvari i psihičke poremećaje pogoršava ove čimbenike – čineći osobu sa psihičkim poremećajem i ovisnošću još izoliranijom i ranjivijom te je manje vjerojatno da će potražiti liječenje.
Isprepletenost psihičkih poremećaja i poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari zahtijeva hitnu akciju. Napori da se razriješi kriza ovisnosti i predoziranja moraju biti višestruki, uzimajući u obzir i psihičke poremećaje. Imamo moćne, dokazane alate za liječenje ovisnosti, posebno za poremećaje uzimanja opioida. Strategije smanjenja štete, kada se provode, mogu zaustaviti smrt zbog predoziranja. Ali prošireni probir i skrb za psihičke poremećaje uključujući depresiju, anksioznost, PTSP i ostala stanja moraju biti sastavni dio uspješnog rješavanja trenutne krize ovisnosti i predoziranja.
Prevencija je moguća ako se ulaže u nju. Prilike za smanjenje rizika mogu se pojaviti rano u životu, budući da poremećaji uzimanja psihoaktivnih tvari i drugi psihički poremećaji imaju zajedničke rizične i protektivne čimbenike. Intervencije započete tijekom prenatalnog razdoblja i praćene kroz adolescenciju i mlađu odraslu dob mogu pomoći u sprječavanju niza nepovoljnih ishoda kasnije u životu. Štoviše, brojne studije povrata ulaganja u prevenciju pokazuju da ulaganjem u preventivne programe zajednice ne samo da mogu spasiti živote, nego i uštedjeti novac.
Probir je jednako važan. Ranije ove godine, američka radna skupina za usluge prevencije preporučila je da liječnici primarne zdravstvene zaštite svim odraslima i adolescentima rade probir na depresiju, s obzirom na nisku cijenu i potencijalnu korist. Probir na psihička stanja treba postati dio standardne prakse zajedno s probirom na uporabu psihoaktivnih tvari i poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari kako bi se personalizirale intervencije za liječenje jedinstvenih potreba pacijenata i povećala vjerojatnost oporavka.
Autorica: Dr. Nora Volkow, direktorica NIDA-e
Preveo: dr. sc. Ivan Ćelić, dr. med. za https://bolnica-vrapce.hr/ovisnost-cesto-ide-ruku-pod-ruku-s-drugim-psihickim-poremecajima-oboje-treba-rjesavati/