Posljednju srijedu u veljači – Dan ružičastih majica – obilježavamo kao Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja, s ciljem podizanja javne svijesti o nasilju među djecom. U Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba upitali su svoje korisnike, djecu, što smatraju nasiljem među djecom i kako se osjećaju djeca koja doživljavaju nasilje odnosno koje su po njima posljedice doživljenog nasilja te kako vide da bi se moglo pomoći djeci koja doživljavaju nasilje.
Evo nekih od dječjih odgovora na pitanje kakvo sve može biti nasilje među djecom:
- Fizičko
- Mentalno
- Vrijeđanje
- Manipuliranje
- Nepoštivanje drugih
- Stalno zezanje
- Ruganje
- Maltretiranje putem interneta
- Kada nekome razbiješ mobitel
- Kada nekome ružno govoriš
- Slanje ružnih poruka
- Drugima govoriti ručno o nekome…
Djeca su se složila da je nasilje među djecom uvijek nasilje bez obzira radi li se o fizičkom udarcu, tjelesnoj ozljedi ili omalovažavanju, vrijeđanju, ignoriranju, odbacivanju ili ponižavanju.
Djeca smatraju da takva ponašanja utječu na dijete koje doživljava nasilje tako da se osjeća:
- Loše
- Boli ga
- Nelagodno
- Povrijeđeno
- Razočarano
- Tužno
- Jako ljuto
- Bespomoćno
- Bespotrebno
- Posramljeno
- Jadno
- Da ne vrijedi
- Da ga se ne voli
- Da ne vrijedi živjeti…
te ostavlja na djeci posljedice na način:
- traume
- nelagode
- masnice
- straha
- psihičkih problema
- nesigurnosti
- loše misli o sebi…
Neki od odgovora su više nego zabrinjavajući kada razmislimo da i odrasli nerijetko mahnu rukom na neka nasilna ponašanja djece, tumačeći ih uobičajenim sukobima i kada to nisu, te ostavljajući djecu da ih sama riješe.
Također, djeca kažu da ih riječi ponekad bole više nego udarci, a da i sami ponekad možda nekoga povrijede nesvjesno jer ne razmišljaju dovoljno o riječima koje izgovore kao i o tome kako ih netko drugi može shvatiti. Zato im je važno pričati o tome.
Neki od dječjih odgovora na pitanje kako pomoći djeci koja doživljavaju nasilje su nas posebno dirnula i smatramo se odgovornima ispuniti njihova očekivanja:
- Obratiti se stručnoj službi u školi
- Utješiti ga
- Ići doktoru
- Pomoći mu da se izbori za sebe
- Pomoći i onome tko čini nasilje…
Neka od djece smatraju da se one koji čine nasilje ne može promijeniti jer im takvo ponašanje ”daje moć…misle da su glavni i cool…osjećaju se snažno…” te smatraju da ih ostali u društvu ne bi trebali gledati kao ”cool i glavne” već ih ”ignorirati ili pokušati spriječiti”, za što navode da se ”nekad boje”.
Razgovarali smo o tome da ni odrasli ni djeca ne mogu i ne smiju očekivati da djeca sama rješavaju nasilne situacije, nego da ih mi odrasli moramo potaknuti da se povjere roditeljima, stručnjacima, nastavnicima ili drugim odraslim bliskim osobama o svakom obliku nasilja koje vide ili dožive.
Djeca će se pak povjeriti odraslima u onom trenu kad ih vide kao podržavajuće i kao one koji su ih spremni zaštiti i pomoći im.
Jedna grupa djece je, uz kliničku psihologinju dr. sc. Renatu Ćorić Špoljar, zamjenicu ravnateljice Poliklinike, obilježila Dan ružičastih majica izradom plakata na kojima su crtežom i slovom izrazili svoja razmišljanja i poruke vezane za temu nasilja među djecom, a s ciljem senzibilizacije javnosti i podrške djeci žrtvama vršnjačkog nasilja.
U nastavku su njihovi radovi: