Osobe koje su u dobi od 18 godina navele više simptoma u skladu s teškim poremećajem uzimanja psihoaktivnih tvari, imale su dva ili više tih simptoma u odrasloj dobi. Te osobe su, kao odrasle osobe, mnogo češće koristile i zlorabile lijekove na recept, te su opioide, sedative ili anksiolitike uzimale kao samomedikaciju.

Dok je uporaba alkohola, kanabisa ili drugih droga uobičajena među adolescentima, prethodne studije su sugerirale da većina adolescenata smanjuje ili prestaje uzimati drogu u odrasloj dobi. Međutim, ova studija pokazuje da adolescenti s višestrukim simptomima poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari – što ukazuje na veću težinu – ne prelaze na simptomatsko uzimanje psihoaktivnih tvari.

“Probir adolescenata na uporabu droga iznimno je važan za ranu intervenciju i prevenciju razvoja poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari”, kaže dr. Nora Volkow, direktorica NIDA-e. “Ovo je ključno, pogotovo jer se čini da je prijelaz iz adolescencije u odraslu dob, kada je razvoj mozga još u tijeku, razdoblje visokog rizika za početak uzimanja droga.”

Istraživači u ovoj studiji tvrde da ključni nedostaci u znanju trenutno ometaju pokretanje probira, dijagnostike, prevencije i liječenja adolescenata s poremećajem uzimanja psihoaktivnih tvari. Na primjer, prijašnje metode za procjenu postojanja poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari su imale tendenciju tretirati poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari kao jednu široku kategoriju, bez osvrta na težinu. Također nisu uzeli u obzir mogućnost politoksikomanije, pri čemu osobe mogu uzimati više droga ili mijenjati vrstu droge koju uzimaju kako stare.

Studija Praćenje budućnosti sa Sveučilišta Michigan-Ann Arbor pomogla je zatvoriti ovaj istraživački jaz ispitivanjem ponašanja vezanih uz uzimanje psihoaktivnih tvari i povezanih stavova među maturantima kroz njihovu odraslu dob u SAD-u. Od 1976., studija je ispitivala maturante o njihovom ponašanju u vezi s uzimanjem droga u tri vremenska razdoblja: tijekom cijelog života, tijekom prošle godine i tijekom prošlog mjeseca. U ovoj studiji, istraživači su prvenstveno promatrali podskupinu od 5317 maturanata koji su po prvi put evaluirani između 1976. i 1986., koji su praćeni dodatnim istraživanjima u dvogodišnjim, a zatim petogodišnjim intervalima do 32 godine, sve dok nisu navršili 50 godina. Među ispitanicima 51% su bile žene, a 78% bijelci.

Istraživački tim ispitivao je odnos između težine simptoma poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari u dobi od 18 godina i uporabe lijekova na recept, zlouporabe lijekova na recept i simptoma poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari do 50 godina kod ovih osoba.

Kako bi izmjerili težinu simptoma poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari u adolescenciji, istraživači su bilježili broj simptoma poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari koje su ispitanici navodili kao odgovor na pitanja početne ankete. Ta su se pitanja temeljila na kriterijima za poremećaje uzimanja alkohola, kanabisa i “drugih droga” u Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja (DSM). Istraživači su kategorizirali simptome poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari u pet razina težine: bez simptoma, s jednim simptomom, s dva do tri simptoma, s četiri do pet simptoma i sa šest ili više simptoma. Simptomi su uključivali, ali nisu bili ograničeni na, uzimanje psihoaktivnih tvari što je rezultiralo neispunjavanjem važnih obveza i ponavljanjem uzimanja psihoaktivnih tvari čak i kada je to opasno po zdravlje.

Otprilike 12% ispitanih adolescenata naznačilo je “teški” poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari, koji je ova studija definirala kao prisutnost šest ili više simptoma. Među ovom skupinom, više od 60% imalo je najmanje dva simptoma poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari u odrasloj dobi – poveznica koja se nalazi među alkoholom, kanabisom i drugim poremećajima uzimanja psihoaktivnih tvari. Za usporedbu, otprilike 54% adolescenata koji su prijavili dva do tri simptoma – što ukazuje na “blagi” poremećaj uzimanja psihoaktivnih tvari – imalo je dva ili više simptoma poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari u odrasloj dobi. Veća težina simptoma poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari u dobi od 18 godina također je predvidjela veće stope zlouporabe lijekova na recept u odrasloj dobi.

Sveukupno, više od 40% ispitanih 18-godišnjaka navelo je najmanje dva simptoma poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari (za sve droge). Više od polovice osoba kojima su bili propisani te su uzimali opioide, sedative ili anksiolitike kao odrasli također je navelo dva ili više simptoma u dobi od 18 godina. Ovaj rezultat naglašava važnost strategija za povećanje sigurnosti i pravilnu procjenu potencijalne povijesti simptoma poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari pri propisivanju kontroliranih lijekova odraslima.

“Adolescenti s poremećajem uzimanja psihoaktivnih tvari neće nužno riješiti svoje probleme, a može biti štetno reći onima s teškim simptomima da hoće”, kaže dr. Sean Esteban McCabe sa Sveučilišta Michigan. “Naša studija nam pokazuje da je težina važna kada je u pitanju predviđanje rizika desetljećima kasnije, te je ključno educirati i osigurati da naše poruke adolescentima s najtežim oblicima poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari budu realne. Želimo smanjiti sram i osjećaj neuspjeha za te pojedince.”

Autori napominju da su nužna daljnja istraživanja kako bi se otkrili potencijalni neurološki mehanizmi i drugi čimbenici zašto su adolescenti s teškim simptomima poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari izloženi povećanom riziku od ovisnosti o drogama i zlouporabe u odrasloj dobi. Označavanje mogućih uzroka težeg poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari moglo bi pomoći u boljem razumijevanju ranjivosti na kroničnu uporabu psihoaktivnih tvari i pomoći da strategije prevencije i liječenja budu učinkovitije.

Izvornik: McCabe SE, Schulenberg JE, Schepis TS, i sur. Longitudinal Analysis of Substance Use Disorder Symptom Severity at Age 18 Years and Substance Use Disorder in Adulthood. JAMA Netw Open. 2022 Apr 1;5(4):e225324.

Preveo: dr. sc. Ivan Ćelić, dr. med. za https://bolnica-vrapce.hr/sto-je-tezina-uporabe-droga-u-adolescenciji-veca-to-je-rizik-od-razvoja-ovisnosti-u-odrasloj-dobi-veci/