Zdrava Glava

Očuvanje mentalnog zdravlja
Grad Zagreb

Savjet stručnjaka

Važnost promocije mentalnog zdravlja i destigmatizacije psihičkih poremećaja među srednjoškolskom i studentskom populacijom

Dragi čitatelji i čitateljice,
u kategoriji savjet stručnjaka, ovoga puta s vama dijelimo intervju studentskog stručnog časopisa Stomatološkog fakulteta – Sonda u kojemu je predstavljen projekt Pogled u sebe, koji vam je možda poznat i s našeg portala iz kategorija Projekti ili Događanja. U intervjuu saznajte kako je projekt Pogled u sebe nastao i razvijao se te koje planove tim Pogleda u sebe ima za budućnost. Možda pronađete i poneku inspirativnu rečenicu koja vam je upravo sada potrebna. Zahvaljujemo studentima Stomatološkog fakulteta u Zagrebu na prepoznavanju projekta, podršci i suradnji; iznimno nas veseli kada se prepoznaje važnost govora i brige o mentalnom zdravlju. Ovaj intervju cijelom je timu Pogleda u sebe vjetar u leđa s kojim će nastaviti provoditi aktivnosti i podsjećati vas da što češće zastanete i pogledate u sebe.

Nekoliko riječi o Projektu, kada je nastao, otkuda ideja i koje su vam glavne aktivnosti?

Projekt Pogled u sebe je nastao 2015. godine, kao inicijativa dviju studentica iz Međunarodne udruge studenata medicine Hrvatska (CroMSIC). U to vrijeme su postojale razne javnozdravstvene inicijative i aktivnosti, ali se jako malo pričalo o mentalnom zdravlju, bio je dojam da smo temu mentalnog zdravlja na neki način rezervirali za oboljele od psihičkih poremećaja i stručnjake koji s njima rade, jer je za sve ostale to bio znak slabosti. No, realnost je bila puno drugačija od toga, svakodnevno smo svjedočili kolegama koji se odjednom povlače u sebe, nestaju iz svojih svakodnevnih aktivnosti ili funkcioniraju uz puno više muke i truda nego inače. Tek kasnije bi se saznalo da se suočavaju sa teškoćama mentalnog zdravlja. Iz nemoći da im pomognemo, ljutnje što se o tome ne priča više i brige za naše bližnje, kao i nas same jer smo bili svjesni da se svatko od nas može naći u toj situaciji se javila potreba da pokrenemo aktivnosti koje će naučiti mlade kako da zastanu, promotre sebe i sva područja svog života i počnu brinuti za svoje mentalno zdravlje na isti način na koji brinu za tjelesno zdravlje.

Želja nam je bila usredotočiti se na zdravlje, a ne samo na poremećaje i djelovati preventivno te smo aktivnosti fokusirali na srednjoškolsku populaciju, studente, kao i na sve one koji rade s mladima. Ubrzo nakon osmišljavanja projekta ostvarili smo suradnju sa Domom zdravlja Zagreb – Zapad te Gradskim uredom za zdravstvo koji su nas podržali u svemu te nam omogućili rast i razvoj projekta do razine na kojoj je sada. Glavna aktivnost od koje je sve krenulo je ciklus radionica vršnjačke edukacije, kod koje prethodno educirani studenti medicine, psihologije, socijalnog rada, logopedije i sl. odlaze u kontinuitetu u isti razred srednje škole. Na radionicama edukatori na interaktivan i pristupačan način rade sa učenicima, ostvaruju s njima odnos te im prenose znanje i iskustva po pitanju mentalne higijene, psihološke prve pomoći, slike o sebi, odnosa i navika, ciljeva i planova, kao i svih drugih odrednica važnih za očuvanje mentalnog zdravlja i prevenciju psihičkih poremećaja. Edukatori pritom prolaze stručnu superviziju.

Od početka ulaska u sustav srednjoškolskog obrazovanja osluškivali smo s čime se nose učenici, kao i profesori i stručni suradnici škola te se iz rada s njima javila ideja stručnog simpozija na određenu aktualnu temu. Do sada smo organizirali četiri dvodnevna ili trodnevna simpozija, koji su se održavali jednom godišnje i bili iznimno dobro posjećeni. Osim već navedenih aktivnosti organiziramo radionice i predavanja za studente, zajedno sa drugim udrugama surađujemo na organizaciji i provedbi aktivnosti za mlade te provodimo niz javnozdravstvenih kampanja po društvenim mrežama sa ciljem destigmatizacije poremećaja mentalnog zdravlja i brige za svoje mentalno zdravlje.

Zašto naziv „Pogled u sebe?“ 

U današnjem svijetu nam pogled zbog užurbanog načina života tako često pobjegne na ekrane, druge ljude i odnose s njima, na planove i brige oko budućnosti ili sjećanja na situacije i traume iz prošlosti. Lako se izgubimo u dnevnim društveno-političkim zbivanjima i uspoređivanjima sa životima drugih ljudi na društvenim mrežama, a nerijetko imamo i osjećaj da smo bombardirani informacijama sa svih strana te konstantno izloženi pritisku da moramo biti dostupni i prisutni inače ćemo nestati. Usred tog cijelog košmara u kojem se odvija naš svakodnevni život možda je najteže zastati i svrnuti pogled sa svega što nas okružuje i usmjeriti ga na sebe. Naziv “Pogled u sebe” je došao iz želje da omogućimo svima da kroz naše aktivnosti zastanu, udahnu i vrate se natrag sebi te da promatranjem sebe i svih važnih područja života, od emocija i navika, odnosa i slike o sebi, do potreba, ljubavi i ponašanja, dođu do svoje vlastite istine o sebi. Aktivnostima koje organiziramo želimo omogućiti mladima da si dopuste vrijeme u kojem će se posvetiti samo sebi, otkriti tko su i odlučiti autentično živjeti svoj život, uvijek imajući na umu koliko je važno brinuti za svoje mentalno zdravlje, na vrijeme prepoznati ako nam se jave bilo kakve teškoće mentalnog zdravlja te pravovremeno potražiti i prihvatiti stručnu pomoć kad nam je ona potrebna. Uvijek imajući na umu da u ovome svemu nismo sami.

Zašto mladi ljudi odbijaju govoriti o mentalnom zdravlju i što se po tom pitanju može učiniti?

Mnogobrojni su razlozi zbog kojih bi se mlade osobe otvorile i govorile o svojim općenitim situacijama u životu, onda i problemima, a najprije o svojim uspjesima. Nažalost, jednako je toliko i razloga zašto u novom, modernom i digitaliziranom dobu o svemu tome radije ne bi govorili. Ili bi o nekim stvarima govorili više nego o drugima. I to ne samo govorili nego ih i tekstualno, ali dominantno slikovno i videozapisima dočarali svekolikoj javnosti i krugu ljudi koji ih u virutalnoj stvarnosti “prate”.

No, da se odmaknemo od online sfere i vratimo na početnu točku. Da bi netko uopće govorio o nekom fenomenu i/ili potrebi, važno je da o tom fenomenu nešto zna, da ga prepoznaje i smatra relevantnim. Tu nailazimo na prvi problem. Kako dugo vremena nije uopće postojalo sustavno obrazovanje o fenomenu mentalnog zdravlja koje je uključeno u primarne i sekundarne obrazovne procese, teško je očekivati da je to tema koja će biti poznata pojedincima ili da će o njoj razgovarati. Generalno, zdravlje se pojednostavljeno u općoj populaciji promatra(lo) ponekad isključivo putem fizičke komponentne. Uključujući tako niz somatskih, vidljivih i medicinski objašnjenih simptoma i pojmova i zanemarujući “one stvari koje nam se motaju po glavi”, stavljajući ih u drugotni položaj, sekundarnima u odnosu na somatsko. Jer ako nije jasno opipljivo i vidljivo, onda možda nije ni toliko važno. Opasna je to pretpostavka kojom si nikako ne činimo uslugu. Srećom, ali i trudom pojedinaca i pojedinih pokreta, stvari se mijenjaju.

Govor o mentalnom zdravlju danas je, u pandemijskim vremenima u kojima živimo, postao imperativ i potreba koja se prepoznala. Važnost koja se pridaje našim misaonim procesima, osjećajima, ponašanju i doživljavanju općenito predivan je polet prema destigmatizaciji i putu većeg prihvaćanja i ugodnije okoline. No, kad se govori o mentalnom zdravlju bilo u javnosti ili s drugim pojedincima, važno je biti pažljiv, osjetljiv i dopustiti osobama da u potpunosti budu autentične u tome na koji način progovaraju o svojim mislima, osjećajima i načinima nošenja s istima. I tu možda dolazimo do srži problema razgovora o mentalnom zdravlju – pojedinci ne znaju kako bi pristupili drugima, općenito im je teško imenovati emocije koje doživljavaju ili iz niza drugih razloga nisu spremni razgovarati o svojim osjećajima.

Mišljenja sam da stvari ne moraju biti toliko komplicirane. Samim životom na planetu Zemlji i iskustvom bivanja čovjekom stekli smo osnovne alate koji nam omogućuju kreiranje prekrasnih, podržavajućih i aktivnih okolina. Primjerice, pitati nekoga kako je i iskreno iščekivsti odgovor možda je prvi korak ka boljem načinu komuniciranja s drugima. Sam čin slušanja na aktivan način i podržavanja onoga što netko kaže može biti lijek koji u današnjim vremenima pomaže više no ikad prije. Ne moramo uvijek imati spreman odgovor, savjet ili rješenje za ono što drugoga muči. Dapače, nekad je bolje i ne imati takav pristup i pustiti osobu da sam otkrije svoje kapacitete, ali uz podršku onoga koji ju sluša. Potražiti profesionalnu pomoć ukoliko osoba osjeti da joj je to potrebno nije znak slabosti nego velike snage. Snage i spremnosti za promjenu onih neadaptivnih obrazaca ponašanja i emocija s kojima se možda u nekom trenutku teško nositi.

Teško je dati jednostavan odgovor na ovako kompleksno pitanje ili ponuditi jednostavan recept koji bi bio univerzalno primjenjiv za sve pojedince, ali savjete koje možemo ponuditi jesu oni koji su utkani u našu krilaticu, a koji toliko snažno dočaravaju bit – ”Nisi sam/a. Ovdje sam. Slušam te.” Budite tu jedni za druge. Pitajte ih kako se osjećaju i budite spremni čuti odgovor. Odvažite se i vi podijeliti kako se osjećate. Nemojte forsirati dijeljenje ukoliko vidite da to nije nešto što vam je prirodno ili vam stvara stres. Svaki je pojedinac različit i nekome će trebati više, a nekome manje vremena da stekne povjerenje u drugoga. Oboružajte se strpljenjem. Pokušajte biti što je više moguće iskreni i otvoreni u načinu na koji komunicirate s drugima. Imajte razumijevanja i ponekad se pokušajte zamisliti u cipelama druge osobe. Dopustite si osjećati sve emocije i s njima se lagano, korak po korak, suočavajte. Pronađite aktivnosti i ljude kraj kojih se osjećate sigurno i trudite se u svojim odnosima aktivnim radom, gestama i podrškom koju pružate.

 

No, najvažnije od svega, budite nježni(ji) prema sebi. Da biste mogli s drugima pričati o svom mentalnom zdravlju, važno je da sami upoznate sebe. Da se u tišini nađete okruženi svojim mislima i osjetite ono što vam tijelo govori. Živjeti autentičan život hrabar je čin. Odvažite se pogledati u sebe i vidjeti tko je osoba s druge strane zrcala.

Ako ne ide odmah, dajte si vremena. Kažu da je najljepša forma ljubavi onda kada ste s nekim strpljivi, kad mu/joj date prostor da bude svoj/a i da znaju da ste tu. Sada to isto, učinite za sebe.

 

Govori li se više o mentalnom zdravlju sada, za vrijeme pandemije i ostalih neprilika, nego prije?

Apsolutno se više govorilo, međutim nekako dobivamo dojam kako su mnoge stranice, projekti i udruge ubrzo utihnule, a traume, novorazvijeni poremećaji, poteškoće i relapsi su, nažalost ostali. Jako nam je drago što su ovakve krizne situacije otvorile vrata mentalnom zdravlju i postavile pitanje: “Kako si?”, budući da smo u nekoliko navrata bili primorani suočiti se sami sa sobom, sa svojim slabostima i strahovima te često najizazovnijim odnosima, sa svojim bližnjima. Svima nama potreban je kontinuitet i ustrajnost u osvještavanju važnosti mentalnog zdravlja i destigmatizacije. Često u našim radionicama spominjemo pranje zuba, dentalnu higijenu koja je toliko važna za naše zdravlje i koju je potrebno uvesti u osobnu rutinu, tako bismo voljeli da ljudi nastoje postupati i sa svojim mentalnim zdravljem, kao jednakovrijednom i neizostavnom sastavnicom zdravlja. Rekli bismo da smo se svi, možda više no ikad susreli sa sobom lice u lice, no ubrzo smo to zaboravili, ostavili to poglavlje nedorečeno i nastavili svoj “novi normalni” život, ali ipak osjetimo posljedice koje si nismo dali truda proraditi. Nekad se pitam, volimo li se uopće dovoljno, ako zanemarujemo tako vrijedan dio sebe.

5. Kakva su vaša iskustva s mladima za vrijeme pandemije i potresa?

Epidemiološka situacija odrazila se i na provođenje našeg ciklusa radionica. Bili smo primorani prekinuti naš standardni način rada – odlazak po dvoje vršnjačkih edukatora u srednje škole i provođenje ciklusa interaktivnih radionica uživo s učenicima u njihovim razredima. Intenzivno smo razmišljali na koji način učenicima ponuditi podršku i zaključak, obzirom da nismo mogli zaokružiti ciklus. Tada smo u dogovoru i uz nesebičnu pomoć naših volontera i edukatora organizirali novi način rada i dali im priliku da svojim učenicima s kojima su se upoznali i povezali tijekom radionica uživo, sada na daljinu pošalju poruke podrške, daju savjet i ohrabre ih za daljnje djelovanje i promicanje važnosti mentalnog zdravlja.

Edukatori su svojim razredima slali online razglednice gdje su im teksualno napisali poruke podrške, mjesta gdje mogu zatražiti besplatnu psihološku pomoć (ukoliko osjećaju potrebu) te ih ohrabrili da i uslijed svih ovih veoma nestandardnih događaja osjećaju sve emocije, da obrate pozornost i na svoje mentalno zdravlje koje je jednako važno kao i fizičko – i ono što je posebno snažno – iskustveno su im rekli da nisu sami te da smo se svi kolektivno kao društvo našli u istoj situaciji koja nam svima može biti zastrašujuća jer je puna nesigurnosti i neizvjesnosti s kojima se prije nismo suočavali. Još jedan od načina na koje su naši kreativni i proaktivni volonteri (vršnjački edukatori) svojim učenicima slali podršku jest i putem videozapisa gdje su svojim divnim savjetima i porukama, u digitalnom obliku, pozdravili svoje učenike te im jednako kao i putem razglednica poslali poruke podrške i brige s naglaskom na važnost bliskosti i odnosa s drugima, ljubavi prema sebi u ovim teškim vremenima, kao i na činjenicu da postoje aktivnosti kojima se mogu baviti kako bi (o)čuvali svoje mentalno zdravlje, eventualno pomogli nekome bliskome te tako ispunili krajnji cilj projekta, a to je da svojim djelovanjem i sami postanu vršnjački edukatori te da i druge potaknu na zajednički rad na šarenom mozaiku koji se zove mentalno zdravlje.

Osim videoporuka i razglednica koje smo slali učenicima, za njih smo, kao koordinatori i voditelji izradili i mini brošure kako bismo ih potaknuli na rad, motivirali na izvršavanje zadataka, ali i na jednu vrlo važnu komponentu koja se dade aktivirati u situacijama kada smo izloženi nekom stresnom događaju – a to je naša aktivna sposobnost da neovisno o okolnostima u kojima se nalazimo ipak možemo birati kako ćemo se postaviti, tj. kada ne možemo promijeniti ili utjecati na stresnu situaciju možemo se usmjeriti na našu konkretnu ponašajnu ili emocionalnu reakciju i odgovor na dane nam okolnosti.  Naglasak smo stavili na blagost prema sebi i samosuosjećanje koje smatramo važnima i neophodnima za pojedinčevo povezivanje sa sobom i razumijevanje vlastitog afektivnoga svijeta.

Jednako tako, u ovim nesigurnim vremenima od velike pomoći su nam bili i naši suradnici na projektu koji su bezrezervno podržali sve naše aktivnosti i omogućili nam da obogatimo zajednicu našim djelovanjem. Naši suradnici i volonteri naša su snaga i pokretač koji učenicima direktno prenose poruku kako nisu sami, kako ih slušamo te kako smo ovdje za njih.

Koje su vam nadolazeće aktivnosti i imate li želju/volju suradnju sa Stomatološkim fakultetom?

Pokrenuli smo online kampanju #ODMASKIRAJSE kojom želimo osvjestiti kako u doba kada je nužno zaštiti se maskom i socijalnom distancom od virusa, nije potrebno zatvarati se prema bližnjima i skrivati sebe i svoje probleme ispod maske. Želimo potaknuti, posebice mlade, da nam se otvore i svojim anonimnim pričama o mentalnim poteškoćama i poremećajima kroz koje su prolazili/prolaze “odmaskiraju” taj intimni dio sebe i pokažu mnogim drugima koji prolaze kroz slične situacije kako nisu sami i jedini kojima se to događa. Kroz tu kampanju provodimo “Ciklus predavanja psihijatrijskih stanja” koja su dostupna svima zainteresiranima. Njima nastojimo obuhvatiti i psihijatrijske slučajeve, ali i svakodnevnu brigu o mentalnom zdravlju. Također, provodimo edukaciju koja će osposobiti mnoge studente za vršnjačku edukaciju srednjoškolaca o mentalnom zdravlju, te će stečenim znanjem provoditi radionice u školama i online. Glavni cilj nam je promocija mentalnog zdravlja i destigmatizacija psihičkih poremećaja tako da ćemo uložiti sve snage kako bismo to i ostvarili. Suradnju sa Stomatološkim fakultetom željno iščekujemo i nadamo se da će nam se želja ostvariti. Svakako bismo Vam preporučili da nam se pridružite u našim aktivnostima, i više ste no dobrodošli!

Kroz naša predavanja možete naučiti nešto više o određenim psihijatrijskim stanjima, dobiti korisne savjete kako reagirati ukoliko se susretnete vi sami ili netko iz vaše okoline s tom situacijom, biti inspirirani lijepim mislima i porukama kojima nas naši predavači uvijek obaspu. Također vas i vaše čitatelje pozivamo da sudjelujete na edukaciji koja će vam pružiti znanja o brizi za mentalno zdravlje vas i vaših bližnjih, prezentacijskim vještinama, mogućnost stjecanja novih poznanstava i vođenja radionica u razredima srednjih škola. Svaki rad s ljudima je iznimno kompleksan i zahtjeva rad na sebi, tako da se nadamo da ćemo se susresti na radionicama i da ćemo vam moći ponuditi nešto što vas zanima.

 

I zapamtite: “Nisi sam. Ovdje sam. Slušam te.”

 


Intervju: Pogled u sebe, studentski stručni časopis Stomatološkog fakulteta – Sonda

Tim projekta Pogled u sebe: Lucia Bekić, Mirella Graffel, Daniel Milošević, Matilda Sabljak, Katarina Skopljak