Što kupiti djetetu za dar?
Puno djece piše pisma Djedu Božićnjaku, kažu da su bila dobra i da su se trudila pa požele brojne darove pod Božićnim drvcem. Roditelji se tada mogu naći u nedoumici – koji darovi i koliko darova su zbilja potrebni djetetu i kako će se dijete osjećati ako ne dobije sve ono što je poželjelo. Odgovor na ovo pitanje ovisi prije svega o vrijednostima i odgojnim stavovima roditelja, ali i o materijalnim prilikama. Kao stručnjaci roditeljima obično savjetujemo da, ovisno o svojim željama i mogućnostima donesu odluku, nakon što su čuli želje djeteta, te da oni kao odrasli donesu konačnu odluku. Važno je naglasiti da je djeci mnoštvo igračaka i igara koje požele kratkog vijeka, odnosno da posebno mala djeca vjerojatno neće jednako uživati u darovima već nekoliko tjedana nakon blagdana. Ako je darova previše, često se dogodi da se dijete ni ne može adekvatno posvetiti svakome od njih i da mnogi darovi padnu u drugi plan. Za štogod se roditelji odlučili, moguće je da će dijete biti tužno i razočarano ako nisu ostvarene njegove želje. Može govoriti da su njegovi prijatelji dobili „bolje darove, skuplje darove, više darova“. Tada je važno saslušati dijete, dati mu podršku vezano za emocije koje proživljava bez da ih shvaćamo osobno, bez da ulazimo u rasprave i opravdavanje ili pak okrivljavanje djeteta govoreći da je nezahvalno. Ako čvrsto stojimo iza svojih odluka, i dijete će ih u konačnici prihvatiti, te mu možemo preusmjeriti pažnju na druge stvari i zajedničke aktivnosti.
Što je djetetu zapravo važno?
Djetetu je zapravo važno kvalitetno vrijeme koje provodi s obitelji, a osobito s roditeljima. Nema tih darova kojih će se dijete jednako sjećati i jednako ih poštivati kao dobar odnos s roditeljima, koji se ima priliku dodatno produbiti u blagdansko vrijeme.
Kako provoditi vrijeme s djetetom?
Mnogi od nas nemaju puno slobodnog vremena. Istraživanje Poliklinike i Hrabrog Telefona iz 2017. godine govori da su mnogi roditelji nezadovoljni količinom vremena i kvalitetom vremena koje stignu provoditi sa svojim najmlađima. Blagdani su odličan period da se to promijeni u većini obitelji. Bez obzira na vjeroispovijest, blagdani su vrijeme kada je važno zajedništvo i obitelj. S djecom se u vrijeme blagdana možemo više družiti, izrađivati ukrase, izraditi, ispisati i poslati čestitke, uređivati životni prostor, zamatati darove, peći kolače, kuhati, pjevati pjesme, igrati društvene igre, razgovarati o protekloj godini, željama i potrebama u idućoj, ići u šetnju, razgledavati ukrašene gradove i sela, klizati, sanjkati se, izrađivati snjegoviće, grudati se, posjetiti članove obitelji i prijatelje, učiniti neko dobro djelo, primjerice donirati staru odjeću i igračke, i tako dalje. Na taj način djeci primjerom šaljemo poruku o tome koja je poanta blagdana i učimo ih pozitivnim vrijednostima.
Kako uskladiti obveze oko blagdana i druženje s djetetom?
U brojnim obiteljima blagdani su prilično užurbani i puni obveza. Čiste se kuće, kuhaju se obroci, obavljaju se završne kupovine, peku se kolači… U isto vrijeme roditelji bi se rado posvetili djeci i družili s njima. Tada se mogu osjećati rastrgano i frustrirano, posebno ako djeca, kako to obično biva, ne pokazuju razumijevanje kojem se roditelji nadaju. Odgovor najčešće leži u organizaciji. Svaku večer roditelji mogu sjesti s djetetom i napisati sve obveze za sutra. Mogu pitati dijete koje od njih može preuzeti, u koje se želi uključiti i na koji točno način. Konačnu odluku o tome donose roditelji i raspored je prilično jasan. Tada se može odrediti i vrijeme za zajedničke aktivnosti, kao i koje će to aktivnosti biti, a njihovo provođenje ovisi o tome koliko se svi pridržavaju svojih obveza. Ako je dijete primjerice odabralo sudjelovati u pečenju kolača, i to može biti dobra prilika za kvalitetno provođenje zajedničkog vremena, a djeca vole biti uključena, posebno kad sudjeluju u donošenju odluka i svojim odabirom se obvežu na poštivanje pravila i rasporeda.
Kada i kako reći djetetu da ne postoji Djed Božićnjak?
Odgovor na ovo pitanje vrlo je jednostavan – nikad. Razgovor o Djedu Božićnjaku ne mora biti jedan razgovor u kojem će se djetetu razbiti predivna fantazija. Djeca nas obično pitaju ono što su spremna čuti u određenom trenutku, kako za brojne druge teme, tako i za Djeda Božićnjaka. Kadgod nas dijete pita nešto o njemu, možemo mu odgovoriti iskreno na način koji je primjeren njegovoj dobi. Priča koju želimo prenijeti djeci je da Djed Božićnjak postoji, ali nije jedan starac sa Sjevernog Pola, tako ga prikazujemo da bismo ga lakše zamislili. On postoji tamo gdje je sve moguće, u našoj mašti i srcima. Postojao je jednom jedan sveti Nikola koji je posvetio život pomaganju drugima. On i dalje živi u svakoj mami, u svakom tati i svakoj drugoj odrasloj osobi koja voli djecu i koja želi pokloniti djeci nešto lijepo, što mogu biti stvari, ali i radost, veselje i Božićni duh u cjelini. To će i djeca raditi jednog dana kad odrastu pa će i oni na neki način postati Djed Božićnjak.
Božić kod mame ili Božić kod tate?
Djeca čiji su roditelji razvedeni nažalost često provode blagdane barem dijelom u negativnom raspoloženju. Roditelji se ponekad ne mogu dogovoriti s kim dijete provodi koji dan, emocije su intenzivne, a sukobi češći nego u ostalim dijelovima godine. Djetetu je dovoljno teško što nema i mamu i tatu zajedno za Božić ili Novu Godinu. Svaka dodatna teškoća za dijete je previše. Bez obzira na to što piše u presudi (pod uvjetom da roditelj nije opasan za život i zdravlje djeteta), maksimalno potičemo roditelje na dogovor i suradnju posebno u ovom dijelu godine. Ako dijete primjerice provodi Božić kod tate, a ima želju vidjeti i mamu, dobro je omogućiti mu to barem na pola sata, pristojno se međusobno pozdraviti i čestitati. Na taj način djetetu zbilja prenosimo blagdanski duh i dajemo mu poruku da ga mama i tata vole više nego što ne vole jedno drugo, što je većini djece rastavljenih roditelja najbolji poklon koji mogu zamisliti.
Što ako je jedan roditelj umro?
„Svatko ima nekog koga nema“, poznati je citat nepoznatog autora. Mnogi od nas u kasnijoj se dobi suočavamo s tako velikim gubitcima kao što je smrt roditelja, no nažalost neka djeca to dožive u ranoj dobi. Kad izgubimo nekoga bliskoga, blagdani mogu biti posebno teški. Naglasak je na obitelji i zajedništvu, prisjećamo se nekih starih uspomena i tradicija, a tako važna osoba više nije među nama. Neki roditelji tada nastoje zabaviti dijete, preusmjeriti mu pažnju i uopće ne govoriti o umrloj osobi (to može biti i baka ili djed ili bilo tko djetetu blizak). Izbjeći ekspresiju dječje tuge, posebno kad je ona tako velika i snažna, prirodna je potreba nas odraslih. Međutim, time nismo učinili da je dijete manje tužno, samo je tužno u sebi i nema s kim podijeliti tugu, zato se važno od te potrebe suzdržati. Dobro je otvoreno razgovarati s djetetom o umrloj osobi, o emocijama i uspomenama. Ako se rasplačemo pred djetetom, to također nije ništa loše, dok god je jasno da smo kao odrasli ipak stabilni i možemo brinuti o sebi. Pokazujemo djetetu da je i nama teško i da je to posve normalno. Neke tradicije koje smo održavali dok je umrla osoba bila živa, možemo ponoviti, možemo zapaliti svijeću, prepričavati uspomene ili na bilo koji drugi način pružiti djetetu podršku bez izbjegavanja teških emocija.
Konačno, uživajte u svojoj djeci i sa svojom djecom. Trenutci koje sada stvarate trajat će kroz cijeli njihov život.
Sretne blagdane želi vam cijeli tim Mentalno zdravlja Grada Zagreba!