Započela je nova školska godina, a kako bi protekla sa što manje stresa važno je na vrijeme započeti s učenjem.

Učenje se definira kao proces kojim iskustvo ili vježba proizvode  promjene u mogućnostima obavljanja određenih aktivnosti. Učenje nije jedinstvena pojava kao niti pamćenje te se stoga i ne može objasniti jednom koherentnom teorijom.

Postoje različite teorije učenja, a one najpoznatije su: učenje uvjetovanjem, teorije socijalnog učenja i kognitivne teorije učenja. No, ovdje se neće govoriti o teorijama učenja nego ćemo navesti nekoliko praktičnih savjeta za uspješnije učenje.

S obzirom na početak školske godine potrebno je što prije započeti s organizacijom vlastitog učenja zbog čega je važno osigurati stalno mjesto za učenje koje olakšava početak učenja. Važno je ukloniti distraktore – odnosno treba osigurati mirno mjesto, a to znači: bez mobitela, TV i dr.tehnologije, čist stol koji je po mogućnosti udaljen od prozora, obaviti sve obveze kako ne bi mislili na njih, a što uz osigurano mjesto za učenje pomaže i boljoj  koncentraciji. Uz navedeno bitno je i:

• napraviti raspored učenja – važno je imati raspored učenja jer je u tom slučaju učenje uspješnije zbog proaktivne i retroaktivne interferencije, prva se odnosi kada nešto što smo ranije naučili ometa učenje novog gradiva, a druga kada novo učenje potiskuje ono što smo prije već naučili. Proaktivna interferencija se može smanjiti kada učimo nakon odmora ili spavanja, a retroaktivna kada učimo prije odmora odnosno spavanja. Preporuča se tijekom učenja praviti kratke pauze, otprilike svakih 30-45 minuta, po 5-10 min. Također, bilo bi odlično kada bi imali što dugoročniji plan učenja te izbjegavati „kampanjsko učenje“
• ponavljati gradivo – važno je u početku učenja više puta ponoviti gradivo, a za to se mogu iskoristiti i neki trenutci slobodnog vremena (npr. čekanje tramvaja/autobusa)
• koristiti mnemotehnike kada želimo zapamtiti neobične ili nove dijelove gradiva. Odabir mnemotehnike ovisi o vlastitim sklonostima i vrsti gradiva koje se uči. Mnemotehnike služe zadržavanju gradiva koje bismo inače najvjerojatnije zaboravili, a postoje različite vrste mnemotehnika. Neke od njih su: verbalne (skraćivanje, elaborirano kodiranje, rečenični mnemonici, rime i ritam), vizualne mnemotehnike (predočavanje, metoda prostornog uređenja stranice, bizarno predočavanje), mješovite mnemotehnike (sustav riječi-klinova, mnemotehnika ključnih riječi, mnemonik povezivanja, procesni mnemonici te mnemonici za uparivanje osoba i imena, rituali…)
• gradivo treba učiniti smislenim, a to znači da treba uočiti pravilo, npr. način rješavanja problema ili ga povezati sa ranije naučenim
• razlučiti bitno od nebitnog – u udžbenicima su često naglašene najvažnije činjenice koje treba naučiti, no događa se i da nisu, pa stoga treba znati izdvojiti što je najbitnije. A kako to učiniti ? Na primjer, odgovorite na pitanja koja se nalaze ispod lekcije/teksta koje učite
• aktivno učiti – znači učiti s prepričavanjem gradiva svojim riječima
• grupiranje gradiva – slično gradivo bi trebalo grupirati zbog pozitivnog transfera
• ako želimo na dulje vrijeme zadržati u pamćenju što smo naučili, gradivo treba prenaučiti odnosno pročitati još nekoliko puta i preslušati se
• i na kraju: nagradite (se) uspješno učenje !

U slučaju zamijećenih većih teškoća pri učenju, obratite se za pomoć stručnoj službi škole koja će dati dodatne preporuke što dalje činiti.

Sretna i uspješna nova školska godina !

Literatura: Zarevski, P. (2007.). Psihologija pamćenja i učenja. Zagreb: Naklada Slap.