Normalnu anksioznost i strah treba razlikovati od patološke! Normalna anksioznost i strah pomažu u izbjegavanju neugodnih i opasnih situacija pa imaju funkciju upozorenja ili prilagodbe (nastali evolucijski u svrhu naše zaštite). Normalnu anksioznost nije moguće u potpunosti ukloniti, ali možemo ju naučiti kontrolirati. Anksioznost raste u odnosu na značenje koje MI pridajemo određenom događaju i često nije odraz stvarnog rizika utemeljenog na znanstvenim/stručnim podacima. Stres pokreće niz tjelesnih, emocionalnih, misaonih i ponašajnih promjena koje su sve normalne reakcije na nenormalnu situaciju (COVID, potres).

Zašto tako reagiramo?

Osjećamo se neprilagođeni-iskustvo izlazi iz okvira poznatog i ugrožava sliku vlastitog “ja” i svijeta u kojem živimo. Nefleksibilni, stari mehanizmi nošenja sa životnim situacijama nisu više djelotvorni i trebamo naći nove. Dok se ne prilagodimo na novonastalu situaciju, osjećamo se uznemireno, ustrašeno, dekoncentrirano, razdražljivo, na stalnom smo oprezu, loše spavamo, imamo oslabljen apetit, ponekad i bezvoljnost, manjak energije, neraspoloženje ili da nas drugi dobro ne razumiju…Glavna struktura u mozgu koja regulira nastajanje straha je amigdala, čija aktivacija može pokrenuti reakciju fight/flight ili freeze. Stresovi i negativna emocionalna uzbuđenja povećavaju upamćivanje takvih sadržaja (aktiviranjem amigdala), ali se takvi sadržaji mogu i “prenaučiti”- meditacija i smijeh djeluju na smanjivanje amigdala.

“Loše vijesti se prodaju jer amigdala stalno traži nešto čega će se bojati.” Peter Diamandis

KAKO SI POMOĆI?

• COVID

Provoditi “informacijsku dijetu”- samo provjereni izvori informacija, ne više od 2x pola sata/dan

Postavljanje racionalizirajućih pitanja

-” Jesam li stvarno u riziku?”;

“Zašto bih baš ja morao razviti tešku kliničku sliku?”

Osvijestiti važnost brige za zdravlje i eventualno promijeniti životni stil u zdraviji.

Bavljenje ugodnim aktivnostima, opuštanje, meditacija, korištenje vremena za sve ono “što ranije nismo stigli”, izrada pozitivnih planova za budućnost (što ćemo sve raditi kad ovo prođe, a proći će)

• POTRES

Ne koristiti aplikacije koje nas izvješćuju o potresima.

Slobodno izražavati svoje emocije.

Napetost u tijelu oslobađati tjelesnom aktivnošću ili meditacijom, tehnikama relaksacije, dubokim abdominalnim disanjem, preusmjeravanjem pažnje…

Izraditi konkretan plan za slučaj ponovnog potresa.

Strukturiranje dana i eventualno određivanje vremena “za brigu”.

Njegovanje kontakata s dragim ljudima.

Zdrava hrana, dovoljno sna (makar uz pomoć biljnih ili preparata propisanih od strane liječnika.

Ne zaboravimo da stres djeluje na nas na svim razinama, pa si tako i mi možemo pomoći

djelujući na 4 razine: tjelesnu, osjećajnu, misaonu i ponašajnu.

• TIJELO

Što primjećujemo u tijelu?

Drhtanje, lupanje srca, umor, „knedlu“ u grlu, „čvor“ u želucu, mučninu, gubitak apetita, glavobolju, bol u leđima, teškoće spavanja.

Kako si pomoći?

Nekim će, u skladu s ličnošću, više odgovarati „akcija“ te se savjetuje da pojačaju fizičku aktivnost, a nekima meditacija ili neke druge vježbe relaksacije poput dubokog abdominalnog disanja s imaginacijom ugodnih scena, autogenog treninga ili jednostavne vježbe preusmjeravanja pažnje. Vježba preusmjeravanja pažnje 5 osjetila se provodi tako da nabrojite 5 predmeta koje vidite oko sebe, 4 stvari koje možete dotaknuti, 3 zvuka koja možete čuti, 2 stvari koje možete namirisati i 1 stvar koju možete okusiti!

• OSJEĆAJI

Što osjećamo?

Moguće je sve-od straha, tuge, ljutnje, razdražljivosti, plačljivosti, srama, krivnje do sreće i oduševljenja što smo dobro („živi i zdravi“).

Kako si pomoći?

Što god osjećali – IMAMO PRAVO NA TO!

Ponašajte se u skladu sa svojim osjećajima i pokušajte se dosjetiti što vam je ranije pomagalo u takvim teškim trenucima.

• MISLI

Što se događa u našoj glavi?

Zbunjeni smo i rastreseni te se otežano koncentriramo. Ponekad se točno ni ne sjećamo svih detalja stresnog događaja ili se zorno prisjećamo pojedinih scena. Imamo možda osjećaj „kao da je sve to ružan san“, ne možemo vjerovati da se to događa, preispitujemo se o smislu života i budućnosti. Teško nam je brinuti za sebe i druge i donositi jasne odluke.

Kako si pomoći?

Odgoditi važne odluke za kasnije kada više ne budemo preplavljeni stresom. Koncentrirati se na „sada i ovdje“ i odmaknuti se od misli „što ako…“ jer budućnosti ipak ne možemo predvidjeti. Ono što možemo je osigurati se za eventualni sljedeći potres ili neku drugu ugrozu na način da napravimo konkretne planove prema savjetima nacionalnih stožera. Usmjeriti se na aktivnosti nad kojima imamo kontrolu-radne, kućne, kvalitetno provođenje slobodnog vremena…

• PONAŠANJE

Kako se ponašamo?

Stalno smo na oprezu, trzamo se na svaki zvuk. Neki su skloni stalno tražiti sugovornika, pojačano pričati o svemu što im se dogodilo i što osjećaju, a neki povlačiti se i osamljivati. Češće smo ljutiti, razdražljivi i svadljivi. Neki prečesto provjeravaju aplikacije za potres, društvene mreže, prate vijesti.

Kako si pomoći?

Osmislite i isplanirajte što je moguće više svoj dan i predvidite si neku rutinu koja vam daje osjećaj kontrole. Obavljajte što više aktivnosti koje možete i u kojima ste dobri jer to pruža također osjećaj kompetentnosti, kontrole i zadovoljstva čime se smanjuje osjećaj bespomoćnosti. Redovito jedite i spavajte i održavajte kontakte s dragim i bliskim ljudima. Pokušajte ne koristiti aplikacije za potres, a vrijeme gledanja/slušanja vijesti i društvenih mreža svesti na razumnu razinu. Za informiranje koristite samo provjerene izvore.

• KADA POTRAŽITI POMOĆ STRUČNE OSOBE?

Kada strahovi, tjeskoba ili panika počinju upravljati našim životom i ometaju obiteljsko, društveno i radno funkcioniranje i navedeno traje dulje od mjesec dana. Panika nam otežava situaciju jer smanjuje mogućnost racionalnog razmišljanja, sužava “vidno polje”, osjećamo se bespomoćno (postajemo “žrtva”). Kada se razviju simptomi depresivnog poremećaja, neraspoloženje, manjak energije, gubitak interesa i zadovoljstva u uobičajenim aktivnostima, poremećaj sna, poremećaj apetita, poremećaj koncentracije i pažnje, smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje, ideje krivnje i bezvrijednosti, pesimističan pogled na budućnost, ideje o samoozljeđivanju ili samoubojstvu i navedeno traje kontinuirano dulje od 2 tjedna! Kada se u mjesec dana jave 4 ili više paničnih napada karakteriziranih s 4 ili više sljedećih simptoma:

• palpitacije, lupanje srca ili tahikardija
• znojenje
• drhtanje ili tresavica
• osjećaj nedostatka zraka i teško disanje
• osjećaj gušenja
• bol ili nelagoda u grudima
• mučnina – nelagoda u trbuhu
• osjećaj vrtoglavice, nesigurnosti, praznine u glavi ili nesvjestice
• derealizacija (osjećaj nestvarnosti)
• depersonalizacija (odvojenost od vlastite ličnosti)
• strah od smrti
• parestezije
• osjećaj hladnoće ili topline
• strah od gubitka kontrole ili ludosti

Klinika za psihijatriju Sveti Ivan

doc. dr. sc. Sandra Kocijan Lovko

DNEVNA BOLNICA ZA NEPSIHOTIČNE POREMEĆAJE I I II

Više na https://pbsvi.hr/dnevne-bolnice/dnevna-bolnica-za-nepsihoticne-poremecaje-i-i-ii/