Sve više djece, adolescenata i mladih u Hrvatskoj i diljem svijeta osjeća se depresivno, tjeskobno i usamljeno te im je potreban neki oblik psihološke pomoći. Takav negativan trend statistika bilježi već desetak godina, s tim da brojke govore da se stanje, uslijed više od dvije pandemijske godine, tiho pogoršava.
Iznenadni lockdownovi, zatvaranja odgojno-obrazovnih ustanova, ograničavanje kretanja i druženja natjeralo je djecu i mlade da više vremena provode na internetu i društvenim mrežama, što je problem koji je postojao prije pandemije, i koji je ona samo dodatno potencirala.
Da su mladi loše govori i zadnje UNICEF-ovo izvješće o stanju djece objavljeno na početku svibnja prema kojem najmanje 13 posto djece i mladih u dobi između 10 i 19 godina živi s dijagnosticiranim poteškoćama mentalnog zdravlja.
U toj istoj dobnoj skupini anksioznost i depresija čine više od 40 posto poremećaja, dok je u dobi od 15 do 19 godina samoubojstvo četvrti najčešći uzrok smrti.
Rezultati su to koji se odnose na cijeli svijet, a stanje u Hrvatskoj ne odudara previše od globalnih trendova.
Zabrinjavajuća statistika
Uz porast anksioznih i depresivnih poremećaja, kod mladih u Hrvatskoj rastu i suicidalna razmišljanja, pokušaji ubojstva i samoozljeđivanja.
Govore nam to stručnjaci iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu, jedine psihijatrijske zdravstvene ustanove u državi koja ima Odjel s primjenom mjera odvajanja i ograničavanja za djecu do 18. godine života.
Ljubica Paradžik, psihijatrica i subspecijalistica dječje i adolescente psihijatrije kaže kako hitna ambulanta bolnice radi od 0-24 sata uslijed povećanog broja djece koji dolaze po psihološku i psihijatrijsku pomoć
“Hitna psihijatrijska ambulanta u 2022. godini bilježi porast za 27 posto u odnosu na 2021. godinu. Na bolničkom odjelu bilježimo porast hospitalizacija od 2017. do 2019. godine za 24 posto, uz stagnaciju tijekom 2020. (radi „korona zatvaranja“), a ukoliko pratimo 2017. do 2021. bilježi se porast od 31 posto. Usporedbom prva tri mjeseca 2022. godine s prva tri mjeseca 2021., porast je za 35 posto”, kaže te dodaje kako poliklinički dio, kao i dnevna bolnica, rade punim kapacitetom.
Uspoređujući 2019. i 2020. godinu, Paradžik primjećuje porast slučajeva koji uključuju misli, planove i pokušaj suicida te samoozljeđivanja. Bolnica u kojoj radi mjesto je u koje se upućuju djeca u akutnim stanjima iz cijele Hrvatske. U broju hospitaliziranih od 2017. do 2021. godine 30 do 40 posto liječenih je iz Zagreba, a ostatak iz ostalih županija.
Trendovi rasta
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u prva tri mjeseca 2022. godine evidentirana su četiri samoubojstva i 22 pokušaja samoubojstava osoba mlađih od 18 godina.
Tijekom cijele 2021. godine, u toj dobnoj skupini, zabilježeno je sedam samoubojstava i 63 pokušaja samoubojstava, dok je prethodne godine, 2020., 10 osoba mlađih od 18 počinilo suicid, a 52 ih je to pokušalo. U pretpandemijskoj 2019. godini zabilježeno je šest samoubojstava i 36 pokušaja samoubojstava.
Da se mentalno zdravlje mladih pogoršava već neko vrijeme govori i statistika koju je prije manje od dvije godine objavio Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) i koja se odnosi na rezultate istraživanja nekih pokazatelja mentalnog zdravlja učenika u dobi od 16 godina u razdoblju od 1999. do 2019.
Brojke pokazuju kako od 2011. značajno raste udjel mladih osoba u dobi od 16 godina s depresivnim tegobama.
Rezultati također govore da je najmanje svaka četvrta mlada osoba od 16 godina razmišljala o tome da se ozlijedi ili naudi na neki drugi način, a gotovo svaka deseta mlada osoba od 16 godina izjavila je da je pokušala samoubojstvo barem jednom u životu.
Psihološka iscrpljenost
Upitali smo psihologinje koje rade u Centru za zdravlje mladih, javnozdravstvenoj ustanovi koja djeluje pri zagrebačkom Domu zdravlja Zagreb – Istok, kako objašnjavaju sve goru mentalnu sliku mladih.
“Od početka pandemije djeca i mladi stalno su se suočavali s nizom promjena i događaja koji su za njih bili u različitoj mjeri stresni i zahtijevali da se na njih prilagode. Psihološki nas je uzdrmao i niz potresa koji su se dogodili. Istovremeno, djeca i mladi ostali su bez mnogih oslonaca koje im inače pomažu u prevladavanju životnih teškoća, kao što su druženja s dragim ljudima, njihove rutine, slobodne aktivnosti ili dostupnost podrške stručnjaka mentalnog zdravlja”, rekla nam je voditeljica Ella Selak Bagarić, voditeljica Centra.
Tea Brezinšćak, klinička psihologinja u Centru, kaže kako je od akutnog stresa došlo do kroničnog stresa i umora, i kod djece, i kod roditelja. Takva psihološka iscrpljenost zahtjeva sve veću podršku mentalnom zdravlju djece i mladih, ali i društva u cjelini.
“Stalna neizvjesnost i gubitak osjećaja sigurnosti imaju svoju cijenu, koja je sada vidljiva među onim najranjivijima”, kaže.
I u Centru za zdravlje mladih i u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež rekli su nam kako u ovo doba godine veliki dio mladih dolazi zbog stresa i pritiska koji proživljavaju zbog kraja školske godine. Mit o “5.0” uspjehu, kažu nam, kod djece i adolescenata doprinosi porastu anksioznih i depresivnih reakcija i poremećaja.
Bijeg na društvene mreže
Društvene mreže pritom značajno oblikuju iskustva djece i mladih na različite načine, često i negativno, što pokazuju i brojna istraživanja (1,2,3,4).
U Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež navode da, u skladu s tezom da pretjerano korištenje društvenih mreža utječe na razvoj depresije i poremećaja spavanja i hranjenja, u zadnje dvije godine bilježe broj djece s poremećajem spavanja.
” Utjecaj ubrzanog ritma života, negativna iskustva uslijed pandemije i potresa utjecale su na roditelje kao i cjelokupnu obitelj. Zaokupljenost poslom roditelja, nedostatna kvaliteta i kvantiteta vremena provedenog s djecom utječe na djetetov osjećaj sigurnosti i važnosti, što može otvarati mogućnost okretanja drugim utjecajima koji su najčešće izvan kontrole roditelja”, kaže nam Marija Bogadi, psihijatrica i subspecijalistica za dječju i adolescentsku psihijatriju iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež.
Brezinšćak kaže kako sva ta iskustva ostavljaju svoj trag te kako se u radu s djecom trude saznati što više o njihovom online životu.
“U trenucima izolacije društvene mreže su za mnoge bile izvor podrške i jedini način na koji su se mogli povezivati s drugima, što je jedna od njihovih osnovnih potreba. Za neku djecu i mlade one su postale i bijeg od stvarnosti, dok su druga putem njih bila izložena za njih opasnim iskustvima, među kojima i seksualnom nasilju na koje su mnogi upozoravali. S pojavom ratnih zbivanja u Europi suočili smo se s jedinstvenom situacijom u kojoj su se mladi oslanjali na društvene mreže kao glavni izvor informiranja, što im je rat približilo na vrlo neposredan i uznemirujuć način, a pri čemu je često bilo teško procijeniti pouzdanost tako prezentiranih informacija”, kaže Brezinšćak.
Kada smo o ovoj temi pisali prije godinu i pol dana, Petrana Brečić, ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče, kazala nam je kako je mlađa populacija i prije početka pandemije puno vremena provodila na društvenim mrežama, što je dovelo do gubitka prostora za razvoj važnih socijalnih i životnih kompetencija.
Takav gubitak socijalnih investicija i umreženosti, rekla je, predstavlja nesretnu osnovu za razvoj usamljenosti.
Globalni problem
Digitalne tehnologije su dvosjekli mač za mentalno zdravlje. One nude mogućnost povezivanja, ali njihovo korištenje donosi brojne rizike koje mogu naštetiti mladima.
Jedna je to od ključnih poruka nedavno objavljenog UNICEF-ovog izvješća u kojem se također navodi kako su riječi kojima oni najčešće opisuju svoje mentalno zdravlje: tuga, usamljenost, sram, dosada, ljutnja i poraz.
UNICEF navodi i kako obitelji mogu biti izvor podrške, ali i rizika. Mnogi mladi u svojim obiteljima trpe zanemarivanja ili zlostavljanja. Škola pritom sve manje donosi zadovoljstvo zbog akademskog pritiska.
Verbalno, fizičko i cyber maltretiranje, navodi UNICEF, stalan je problem koji se javlja u cijelom svijetu. I dječaci i djevojčice plaćaju cijenu ukorijenjenih rodnih normi: od dječaka su očekuje da budu jaki i da ne izražavaju emocije, dok su djevojčice izložene štetnim idealima ljepote. Velik dio mladih ne želi potražiti pomoć radi stigme koju takve emocije nose sa sobom.
Strategija propustila izdvojiti djecu i mlade
Unatoč jasnim podacima koji ukazuju na alarmantnost situacije, država malo toga čini po tom pitanju.
Nacrt Strategije zaštite mentalnog zdravlja, o kojoj smo pisali prije godinu dana i koja se u Ministarstvu zdravstva radi od 2017. godine, tek je nedavno pušten u javno savjetovanje.
Prema mišljenju stručnjaka, dokument nazvan Strateški okvir razvoja mentalnog zdravlja 2022.-2030. propustio je izdvojiti djecu i mlade kao zasebnu skupinu sa svojim specifičnim potrebama. Primjedba je to Zagrebačkog psihološkog društva iz kojeg su istaknuli kako su mjere i ciljevi vezani za djecu preopćeniti.
Među komentarima na Nacrt može se naći i onaj kako ne postoji konkretan plan s mjerama te kako se strategija niti malo ne dotiče bitnog problema – nedostatka psihologa i ostalog stručnog osoblja u osnovnim i srednjim školama.
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu napominje kako je vidljivo da je dokument raspisan u pretpandemijsko vrijeme te kako Nacrt nije usmjeren ka sadašnjim i budućim potrebama zajednice za očuvanje i osnaživanje mentalnog zdravlja u postpandemijskim okolnostima, koje su bitno različite od onih koje su bile prisutne kada se pisao.
“U sljedećoj dekadi se očekuje porast osoba narušenog mentalnog zdravlja uslijed pandemije. Za RH se očekuje porast od oko 20 posto, prije svega među mladima, potom ženama, ali i ostalim ranjivim skupinama”, napisali su.
Pomoć
Zaštitom mentalnog zdravlja bave se nastavni zavodi za javno zdravstvo, gdje građani bez uputnice mogu potražiti pomoć.
U 21 zavodu radi 48 timova koji su zaduženi za zaštitu mentalnog zdravlja, s tim da je najviše timova u zagrebačkoj Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”. Osim zavoda, uslugu psihološke pomoći pruža i niz udruga. Ako vam je potrebno savjetovanje, popis mjesta na kojima možete dobiti pomoć možete naći na ovom i ovom linku.
Autorica teksta: Melita Vrsaljko