Učinkovita klinička skrb za pacijente sa psihozom znači razumijevanje “proživljenog iskustva” njihovih sumanutosti. Razumijevanjem zamršenosti osjećaja, stavova i iskustava koji su međusobno povezani sa sumanutostima, kliničari će moći bolje izgraditi povjerenje i istinski odnos s pacijentima.
U novoj studiji objavljenoj u The Lancet Psychiatry, znanstvenici su uspoređivali i analizirali izvještaje iz prve ruke o iskustvu sumanutosti pacijenata sa psihozom. U svom preglednom članku tim je koristio novi metodološki pristup utemeljen na filozofiji kako bi kombinirao i sintetizirao sve dostupne kvalitativne dokaze. Tim je potom razvio novi model kako bi bolje razumio kako sumanutosti nastaju i kako ih oblikuju različiti konteksti s više razina objašnjenja. Autori su ispitivali iskustva više od 370 pacijenata, opisana u 24 različite znanstvene studije i pronašli niz tema koje su bile zajedničke u svim studijama.
Za većinu ispitanika, na primjer, sumanutosti nisu bile samo simptom bolesti ili iracionalno uvjerenje. Sumanutosti su često bile najuvjerljiviji način na koji je osoba mogla shvatiti svoj život, u kontekstu radikalnih promjena stvarnosti i intenzivnih emocija. Iako iskustvo može biti neprijateljsko, izazivati strah ili paniku, osobe također mogu doživjeti strahopoštovanje ili čuđenje, ili duboko značenje u svojim zabludama.
Kada se stvarnost promijeni na ovaj način, pojedinci se mogu boriti da shvate svoj vlastiti identitet, doživljavajući sumnju u sebe ili gubitak kontrole ili, obrnuto, osjećaj da su posebni ili jedinstveni. U potonjem slučaju, činilo se da iskustvo sumanutosti pruža osjećaj koherentnosti, svrhe i pripadnosti u vrijeme intenzivnog životnog stresa i stoga se može tumačiti kao privremeno prilagodljivo ili korisno.
“Ova su iskustva složena i nijansirana”, kaže glavna autorica dr. Rosa Ritunnano, psihijatrica i istraživačica na Institutu za mentalno zdravlje Sveučilišta u Birminghamu i Sveučilišta u Melbourneu. “Kada educiramo kliničare za liječenje psihoze, moramo osigurati da oni idu dalje od ‘ispravljanja’ disfunkcije ili ‘liječenja’ simptoma. Umjesto toga, pokušavajući razumjeti kako je sumanutost oblikovana pacijentovim emocijama, životnim iskustvima i društveno-kulturnim kontekstom, možemo osmisliti tretman i podršku koji su relevantniji za pojedinca.”
Pristup ima poseban odjek u situacijama u kojima pacijent može biti zadržan bez njegova pristanka s ciljem zaštite od ozljeda. Broj tako zadržanih pacijenata u stalnom je porastu već nekoliko godina, pri čemu su u tom procesu posebno pogođene određene etničke skupine i oni s teškoćama u učenju.
“Jedan od glavnih problema je to što se prečesto pacijentov glas gubi u procesu pokušaja pomoći”, kaže dr. Clara Humpston, jedna od autorica rada. “Njegovatelji, kliničari i članovi obitelji imaju izazovan zadatak naučiti kako slušati. To znači prihvaćanje da možda ne postoji zajednički pogled na stvarnost, ali je pacijentovo iskustvo i dalje istinito i valjano i ne bi ga trebalo prešutjeti.”
Izvornik: Ritunnano R, Kleinman J, Whyte Oshodi D, i sur. Subjective experience and meaning of delusions in psychosis: a systematic review and qualitative evidence synthesis. Lancet Psychiatry. May 3, 2022.
Preveo: Ivan Muselimović, dr. med. za https://bolnica-vrapce.hr/kako-strucnjaci-za-mentalno-zdravlje-mogu-bolje-razumjeti-psihozu/