Zašto Centar za zdravlje mladih?

Uloga Centra za zdravlje mladih je povećati dostupnost zdravstvenih sadržaja vezanih za zaštitu mentalnog zdravlja, poboljšanje spolno odgovornog ponašanja, zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja, te promociju zdravih stilova života mladih. Centar je mjesto u kojem se pružaju usluge bez uputnice, besplatno za korisnike, sukladno potrebama djece i mladih, na inicijativu roditelja te na preporuku škole ili liječnika. Pokrenut je kao projekt Grada Zagreba, pri Domu zdravlja Zagreb – Istok, kojemu je glavni cilj odgovaranje na prepoznate potrebe ciljane populacije kroz usluge koje omogućavaju odgovor stručnjaka odmah i sada – kroz drop in savjetovališta, koja predstavljaju nadstandard u sustavu zdravstva.

Projekt je revitaliziran i reorganiziran u siječnju 2022., budući da se sve veći broj djece i mladih suočava s izazovima mentalnog zdravlja te su sve izraženije teškoće u kontekstu obrazovnog sustava, učenja i prilagodbe uslijed izazova današnjice. Ranije epidemiološke procjene, koje su govorile o 10-20% djece koja se bore s nekim psihološkim poremećajem (Kieling i sur., 2011), dosegle su svoj vrhunac u pandemiji. Meta-analiza 29 studija objavljena krajem 2021. godine, kojom su obuhvaćena iskustva 80879 djece i adolescenata iz različitih dijelova svijeta, pokazuje zabrinjavajući porast (Racine, McArthur, Cooke, Eirich, Zhu i Madigan, 2021). Naime, samo broj djece i adolescenata koji su izvještavali o klinički povišenim razinama depresije i anksioznosti dosegao je 25,5 i 20,5%. Prema podacima opsežnog istraživanja o učincima pandemije bolesti Covid-19 i potresa iz 2020., pandemija COVID-19 negativno je ili izrazito negativno utjecala na živote većine učenika u Hrvatskoj, na njihovo mentalno zdravlje, a i motivaciju te radne navike (Jokić i Ristić Dedić, 2021), implicirajući negativan utjecaj pandemije na obrazovni sustav i potrebu za intervencijom u tom području. Rezultati vezani za mentalno zdravlje djece u gradu Zagrebu ukazuju da 1 od 10 djece iskazuje značajne razine anksioznosti i/ili depresivnosti, a 1 od 7 djece pokazuje značajne razine posttraumatskog stresa (Buljan Flander i sur., 2021). Nadalje, pandemija COVID-19 imala je direktan utjecaj na tjelesno i psihičko zdravlje osoba oboljelih od koronavirusa (Liu i sur., 2021), a kod dijela zaraženih javio se i POST/LONG COVID sindrom uz kojeg se vežu različiti fiziološki, neurološki i psihološki simptomi (Orrù i sur., 2021). Pandemija je imala utjecaj i na problematiku poremećaja hranjenja, uz znatno povećanu incidenciju poremećaja kao što je anoreksija nervoza tijekom pandemije (Taquet i sur, 2021). Rastuća prevalencija teškoća mentalnog zdravlja i pojačane potrebe za podrškom (de Figueiredo i sur., 2020) ponovno su dovele u središte pažnje pitanje dostupnosti usluga zaštite mentalnog zdravlja, posebice među najranjivijim i teško dostupnim skupinama. Uzimajući u obzir da prevencija nastanka psihičkih poteškoća u dječjoj i adolescentnoj dobi u značajnoj mjeri utječe na duševno zdravlje srednje i starije dobi, postoji jasna potreba za organiziranjem sustava preventivnih programa, ranog prepoznavanja i rane intervencije s ciljem prevencije nastanka ozbiljnih psihičkih poremećaja u odrasloj dobi (Ključević i sur., 2016). S obzirom na diskrepancu između udjela populacije kojoj su te usluge potrebne i udjela koji ih doista i ostvaruje, tzv. treatment gap, stručnjaci se zauzimaju za proširenje pružanja usluga izvan zdravstvenih ustanova (Kazdin, 2017).

Dosad navedeni podaci ukazuju na sve veću važnost omogućavanja i pružanja djeci i mladima potrebne pomoći i brige o mentalnom zdravlju te podršku i tretman kod već postojećih psihičkih tegoba i simptoma, uz naglasak na prevenciju ili što raniju intervenciju. Istraživanja pokazuju da obuhvatni programi koji rade na poticanju mentalnog zdravlja i intervencije s mladima temeljenje na prevenciji razvijanja raznih psihičkih teškoća vode do poboljšanja kako na planu mentalnog zdravlja, tako i na području socijalnog i obrazovnog funkcioniranja te sveukupno zdravijih navika i ponašanja (Clarke, Kuosmanen i Barry, 2015). Svjetski primjeri centara (tzv. youth wellness centers) pokazuju kroz godine sve veću potražnju i korištenje usluga takvih centara (support, drop-in savjetovanje, terapijski rad, psihoedukacija) i to često od strane mladih ljudi koji su prema socio-demografskim i kliničkim karakteristikama u ranjivijim skupinama s većim rizikom za razvoj mentalnih poremećaja  (Wang, Tobon, Bieling, Jeffs, Colvin, i Zipursky, 2020), a uzevši u obzir da posljedice pandemije mogu imati jak učinak na mentalno zdravlje svih ljudi, a osobito na ranjive skupine (Antičević, 2021). Također, istraživanja pokazuju kako su mladi skloniji potražiti pomoć za teškoće mentalnog zdravlja u ovakvim centrima te kod većine dolazi do poboljšanja stanja, tj oporavka u smislu redukcije simptoma i boljeg funkcioniranja, a osim tih ishoda, mladi uglavnom izjavljuju da su jako zadovoljni uslugama takvih centara i da su im bili korisni (Hetrick, Bailey, Smith, Malla, Mathias, Singh i McGorry, 2017).

Sukladno prethodno navedenim prepoznatim potrebama te prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 2001; 2012), koje su korištene pri organizaciji usluga Centra za zdravlje mladih, u brizi za zdravlje mladih vodimo računa da su usluge prilagođene potrebama mladih, ali i formirane na način da mladima bude olakšano tražiti pomoć (destigmatizacija, povjerljivost i privatnost kod pružanja usluga, prilagodba prostora i pristupa osoblja koje će mladima omogućiti da se osjećaju ugodno). Nadalje, cilj je kroz aktivnosti osigurati preventivne i tretmanske zdravstvene usluge prilagođene dobi i životnim okolnostima mlade osobe. Djeci i mladima želimo osigurati pristup raznim uslugama; od informiranja o različitim temama koje ih brinu, poteškoćama i bolestima, psihosocijalne podrške u različitim situacijama s kojima se susreću, savjetovanja i brige o mentalnom zdravlju, individualnog i grupnog programa rješavanja specifičnih tegoba (npr. teškoće u učenju, razvoj pozitivne slike o sebi i svom tijelu) do pristupa nekim inače teže dostupnim zdravstvenim uslugama, poput psihološke obrade. Djeca i mladi imaju mogućnost sukladno procijenjenim potrebama biti uključena u individualne i/ili grupne programe jačanja mentalnog zdravlja, te dobiti podršku i savjetovanje putem online kanala ukoliko su spriječena doći. Aktivnosti prate napredak svakog pojedinog korisnika i prilagođavaju se prema potrebi. Centar također provodi prema informacijama kojima u ovom trenu raspolažemo, i prvo post (long) covid psihološko savjetovalište u Hrvatskoj. Osim navedenog, Centar je i nastavna baza za studij psihologije i propedeutike (Hrvatsko katoličko sveučilište, Fakultet hrvatskih studija, Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski menadžment).

Usluge CZM usmjerene su na podršku:

• djeci i mladima,
• roditeljima,
• stručnjacima u osnovnim i srednjim školama,
• djetetovoj okolini kroz ciljane i javne aktivnosti.

Usluge koje se u 2022. nude besplatno i bez uputnice u Centru su:

• individualni i grupni tretman psihologa za djecu i mlade te obrada psihologa,
• preventivne psihoedukativne radionice za djecu, mlade i roditelje,
• e – klinika (usluge online podrške i savjetovanja),
• savjetovalište za roditelje (drop-in),
• post (long) covid savjetovalište za mentalno zdravlje (drop-in),
• podrška sustavu obrazovanja djece i mladih u Zagrebu kroz usluge psihologa posebno kreirane za učenike osnovnih i srednjih škola te njihove roditelje,
• savjetovalište i podrška u zaštiti spolnog i reproduktivnog zdravlja,
• brzo, povjerljivo i pouzdano testiranje na HIV, hepatitis C, sifilis, klamidiju i gonoreju,
• psihosocijalna podrška i povezivanje sa sustavom skrbi i liječenja,
• edukacije i radionice u području zaštite zdravlja,
• popularizacija STEM-a do očuvanja javnog zdravlja,
• omogućavanje pristupa tržištu rada za mlade osobe u NEET statusu.

Sve aktivnosti utemeljene su na suvremenim znanstvenim načelima.

U okviru djelovanja Centra planira se i organizacija kampanja za podizanje javne svijesti, tribina, webinara i simpozija u suradnji s Gradom Zagrebom, drugim zdravstvenim ustanovama i sustavom obrazovanja a prvi projekt na koji smo iznimno ponosni je simpozij s međunarodnim sudjelovanjem koja se održava u partnerstvu Grada i gradskih zdravstvenih ustanova u Tjednu psihologije od 15 do 17. veljače 2022., a svoje sudjelovanje potvrdili su predstavnici Sveučilišta u Kaliforniji, Sveučilišne bolnice u Ulmu, te Nacionalnog odbora za zdravstvo i socijalnu skrb Švedske.

Dozvoljeno je citiranje i prenošenje dijelova ili cijelih tekstova uz obavezno navođenje izvora.

Tekst pripremile:

dr. sc. Mirela Šentija Knežević

Zamjenica Pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom

Ella Selak Bagarić, mag. psih., klinička psihologinja

Voditeljica Centra za zdravlje mladih

U slučaju potrebe za stručnom pomoći, posjetite nas na adresi:

Centar za zdravlje mladih Zagreb

Heinzelova 62a, Zagreb

ili nas kontaktirajte na:

telefon: 01 6468 333

e-mail: info@czm.hr

web: https://www.czm.hr/

Literatura:

1. Antičević, V. (2021). Učinci pandemija na mentalno zdravlje. Društvena istraživanja-Časopis za opća društvena pitanja, 30(2), 423-443.
2. Buljan Flander, G., Mikloušić, I., Redžepi, G., Selak Bagarić, E. i Brezinšćak, T. (2021). Rezultati probira mentalnog zdravlja djece u Zagrebu. Grad Zagreb.
3. Clarke, A. M., Kuosmanen, T., & Barry, M. M. (2015). A systematic review of online youth mental health promotion and prevention interventions. Journal of youth and adolescence, 44(1), 90-113.
4. de Figueiredo, C. S., Sandre, P. C., Portugal, L. C. L., Mázala-de-Oliveira, T., da Silva Chagas, L., Raony, Í., … i Bomfim, P. O. S. (2021). COVID-19 pandemic impact on children and adolescents’ mental health: biological, environmental, and social factors. Progress in Neuro-Psychopharmacology and Biological Psychiatry, 106, 110171.
5. Hetrick, S. E., Bailey, A. P., Smith, K. E., Malla, A., Mathias, S., Singh, S. P., … & McGorry, P. D. (2017). Integrated (one‐stop shop) youth health care: Best available evidence and future directions. Medical Journal of Australia, 207(S10), S5-S18.
6. Jokić, B. i Ristić Dedić, Z. (2021). Nacionalno praćenje učinaka pandemije bolesti Covid-19 na sustav odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Preuzeto 14.1.2022. s https://api.hrt.hr/media/8e/5b/prezentacija-nacionalno-pracenje-ucinaka-pandemije-na-obrazovni-sustav-idiz-za-medije-final-20210825122339.pdf
7. Kazdin, Alan E. (2017). Addressing the treatment gap: A key challenge for extending evidence-based psychosocial interventions. Behaviour Research and Therapy, 88, 7-18.
8. Kieling, C., Baker-Henningham, H., Belfer, M., Conti, G., Ertem, I., Omigbodun, O., … i Rahman, A. (2011). Child and adolescent mental health worldwide: evidence for action. The Lancet, 378(9801), 1515-1525.
9. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (2014). Pravilnik o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi. Preuzet 14.1.2022. s adrese https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_03_34_613.html
10. Racine, N., McArthur, B. A., Cooke, J. E., Eirich, R., Zhu, J. i Madigan, S. (2021). Global prevalence of depressive and anxiety symptoms in children and adolescents during COVID-19: a meta-analysis. JAMA Pediatrics, 175(11), 1142-1150.
11. Wang, A., Tobon, J. I., Bieling, P., Jeffs, L., Colvin, E., & Zipursky, R. B. (2020). Rethinking service design for youth with mental health needs: The development of the Youth Wellness Centre, St. Joseph’s Healthcare Hamilton. Early intervention in psychiatry, 14(3), 365-372.