Zdrava Glava

Očuvanje mentalnog zdravlja
Grad Zagreb

Zašto Centar za zdravlje mladih?

Uloga Centra za zdravlje mladih je povećati dostupnost zdravstvenih sadržaja vezanih za zaštitu mentalnog zdravlja, poboljšanje spolno odgovornog ponašanja, zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja, te promociju zdravih stilova života mladih. Centar je mjesto u kojem se pružaju usluge bez uputnice, besplatno za korisnike, sukladno potrebama djece i mladih, na inicijativu roditelja te na preporuku škole ili liječnika. Pokrenut je kao projekt Grada Zagreba, pri Domu zdravlja Zagreb – Istok, kojemu je glavni cilj odgovaranje na prepoznate potrebe ciljane populacije kroz usluge koje omogućavaju odgovor stručnjaka odmah i sada – kroz drop in savjetovališta, koja predstavljaju nadstandard u sustavu zdravstva.

Projekt je revitaliziran i reorganiziran u siječnju 2022., budući da se sve veći broj djece i mladih suočava s izazovima mentalnog zdravlja te su sve izraženije teškoće u kontekstu obrazovnog sustava, učenja i prilagodbe uslijed izazova današnjice. Ranije epidemiološke procjene, koje su govorile o 10-20% djece koja se bore s nekim psihološkim poremećajem (Kieling i sur., 2011), dosegle su svoj vrhunac u pandemiji. Meta-analiza 29 studija objavljena krajem 2021. godine, kojom su obuhvaćena iskustva 80879 djece i adolescenata iz različitih dijelova svijeta, pokazuje zabrinjavajući porast (Racine, McArthur, Cooke, Eirich, Zhu i Madigan, 2021). Naime, samo broj djece i adolescenata koji su izvještavali o klinički povišenim razinama depresije i anksioznosti dosegao je 25,5 i 20,5%. Prema podacima opsežnog istraživanja o učincima pandemije bolesti Covid-19 i potresa iz 2020., pandemija COVID-19 negativno je ili izrazito negativno utjecala na živote većine učenika u Hrvatskoj, na njihovo mentalno zdravlje, a i motivaciju te radne navike (Jokić i Ristić Dedić, 2021), implicirajući negativan utjecaj pandemije na obrazovni sustav i potrebu za intervencijom u tom području. Rezultati vezani za mentalno zdravlje djece u gradu Zagrebu ukazuju da 1 od 10 djece iskazuje značajne razine anksioznosti i/ili depresivnosti, a 1 od 7 djece pokazuje značajne razine posttraumatskog stresa (Buljan Flander i sur., 2021). Nadalje, pandemija COVID-19 imala je direktan utjecaj na tjelesno i psihičko zdravlje osoba oboljelih od koronavirusa (Liu i sur., 2021), a kod dijela zaraženih javio se i POST/LONG COVID sindrom uz kojeg se vežu različiti fiziološki, neurološki i psihološki simptomi (Orrù i sur., 2021). Pandemija je imala utjecaj i na problematiku poremećaja hranjenja, uz znatno povećanu incidenciju poremećaja kao što je anoreksija nervoza tijekom pandemije (Taquet i sur, 2021). Rastuća prevalencija teškoća mentalnog zdravlja i pojačane potrebe za podrškom (de Figueiredo i sur., 2020) ponovno su dovele u središte pažnje pitanje dostupnosti usluga zaštite mentalnog zdravlja, posebice među najranjivijim i teško dostupnim skupinama. Uzimajući u obzir da prevencija nastanka psihičkih poteškoća u dječjoj i adolescentnoj dobi u značajnoj mjeri utječe na duševno zdravlje srednje i starije dobi, postoji jasna potreba za organiziranjem sustava preventivnih programa, ranog prepoznavanja i rane intervencije s ciljem prevencije nastanka ozbiljnih psihičkih poremećaja u odrasloj dobi (Ključević i sur., 2016). S obzirom na diskrepancu između udjela populacije kojoj su te usluge potrebne i udjela koji ih doista i ostvaruje, tzv. treatment gap, stručnjaci se zauzimaju za proširenje pružanja usluga izvan zdravstvenih ustanova (Kazdin, 2017).

Dosad navedeni podaci ukazuju na sve veću važnost omogućavanja i pružanja djeci i mladima potrebne pomoći i brige o mentalnom zdravlju te podršku i tretman kod već postojećih psihičkih tegoba i simptoma, uz naglasak na prevenciju ili što raniju intervenciju. Istraživanja pokazuju da obuhvatni programi koji rade na poticanju mentalnog zdravlja i intervencije s mladima temeljenje na prevenciji razvijanja raznih psihičkih teškoća vode do poboljšanja kako na planu mentalnog zdravlja, tako i na području socijalnog i obrazovnog funkcioniranja te sveukupno zdravijih navika i ponašanja (Clarke, Kuosmanen i Barry, 2015). Svjetski primjeri centara (tzv. youth wellness centers) pokazuju kroz godine sve veću potražnju i korištenje usluga takvih centara (support, drop-in savjetovanje, terapijski rad, psihoedukacija) i to često od strane mladih ljudi koji su prema socio-demografskim i kliničkim karakteristikama u ranjivijim skupinama s većim rizikom za razvoj mentalnih poremećaja  (Wang, Tobon, Bieling, Jeffs, Colvin, i Zipursky, 2020), a uzevši u obzir da posljedice pandemije mogu imati jak učinak na mentalno zdravlje svih ljudi, a osobito na ranjive skupine (Antičević, 2021). Također, istraživanja pokazuju kako su mladi skloniji potražiti pomoć za teškoće mentalnog zdravlja u ovakvim centrima te kod većine dolazi do poboljšanja stanja, tj oporavka u smislu redukcije simptoma i boljeg funkcioniranja, a osim tih ishoda, mladi uglavnom izjavljuju da su jako zadovoljni uslugama takvih centara i da su im bili korisni (Hetrick, Bailey, Smith, Malla, Mathias, Singh i McGorry, 2017).

Sukladno prethodno navedenim prepoznatim potrebama te prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 2001; 2012), koje su korištene pri organizaciji usluga Centra za zdravlje mladih, u brizi za zdravlje mladih vodimo računa da su usluge prilagođene potrebama mladih, ali i formirane na način da mladima bude olakšano tražiti pomoć (destigmatizacija, povjerljivost i privatnost kod pružanja usluga, prilagodba prostora i pristupa osoblja koje će mladima omogućiti da se osjećaju ugodno). Nadalje, cilj je kroz aktivnosti osigurati preventivne i tretmanske zdravstvene usluge prilagođene dobi i životnim okolnostima mlade osobe. Djeci i mladima želimo osigurati pristup raznim uslugama; od informiranja o različitim temama koje ih brinu, poteškoćama i bolestima, psihosocijalne podrške u različitim situacijama s kojima se susreću, savjetovanja i brige o mentalnom zdravlju, individualnog i grupnog programa rješavanja specifičnih tegoba (npr. teškoće u učenju, razvoj pozitivne slike o sebi i svom tijelu) do pristupa nekim inače teže dostupnim zdravstvenim uslugama, poput psihološke obrade. Djeca i mladi imaju mogućnost sukladno procijenjenim potrebama biti uključena u individualne i/ili grupne programe jačanja mentalnog zdravlja, te dobiti podršku i savjetovanje putem online kanala ukoliko su spriječena doći. Aktivnosti prate napredak svakog pojedinog korisnika i prilagođavaju se prema potrebi. Centar također provodi prema informacijama kojima u ovom trenu raspolažemo, i prvo post (long) covid psihološko savjetovalište u Hrvatskoj. Osim navedenog, Centar je i nastavna baza za studij psihologije i propedeutike (Hrvatsko katoličko sveučilište, Fakultet hrvatskih studija, Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski menadžment).

Usluge CZM usmjerene su na podršku:

  • djeci i mladima,
  • roditeljima,
  • stručnjacima u osnovnim i srednjim školama,
  • djetetovoj okolini kroz ciljane i javne aktivnosti.

 

Usluge koje se u 2022. nude besplatno i bez uputnice u Centru su:

  • individualni i grupni tretman psihologa za djecu i mlade te obrada psihologa,
  • preventivne psihoedukativne radionice za djecu, mlade i roditelje,
  • e – klinika (usluge online podrške i savjetovanja),
  • savjetovalište za roditelje (drop-in),
  • post (long) covid savjetovalište za mentalno zdravlje (drop-in),
  • podrška sustavu obrazovanja djece i mladih u Zagrebu kroz usluge psihologa posebno kreirane za učenike osnovnih i srednjih škola te njihove roditelje,
  • savjetovalište i podrška u zaštiti spolnog i reproduktivnog zdravlja,
  • brzo, povjerljivo i pouzdano testiranje na HIV, hepatitis C, sifilis, klamidiju i gonoreju,
  • psihosocijalna podrška i povezivanje sa sustavom skrbi i liječenja,
  • edukacije i radionice u području zaštite zdravlja,
  • popularizacija STEM-a do očuvanja javnog zdravlja,
  • omogućavanje pristupa tržištu rada za mlade osobe u NEET statusu.

Sve aktivnosti utemeljene su na suvremenim znanstvenim načelima.

U okviru djelovanja Centra planira se i organizacija kampanja za podizanje javne svijesti, tribina, webinara i simpozija u suradnji s Gradom Zagrebom, drugim zdravstvenim ustanovama i sustavom obrazovanja a prvi projekt na koji smo iznimno ponosni je simpozij s međunarodnim sudjelovanjem koja se održava u partnerstvu Grada i gradskih zdravstvenih ustanova u Tjednu psihologije od 15 do 17. veljače 2022., a svoje sudjelovanje potvrdili su predstavnici Sveučilišta u Kaliforniji, Sveučilišne bolnice u Ulmu, te Nacionalnog odbora za zdravstvo i socijalnu skrb Švedske.

 

Dozvoljeno je citiranje i prenošenje dijelova ili cijelih tekstova uz obavezno navođenje izvora.

Tekst pripremile:

dr. sc. Mirela Šentija Knežević

Zamjenica Pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom

Ella Selak Bagarić, mag. psih., klinička psihologinja

Voditeljica Centra za zdravlje mladih

 

U slučaju potrebe za stručnom pomoći, posjetite nas na adresi:

Centar za zdravlje mladih

Centar za zdravlje mladih Zagreb

Heinzelova 62a, Zagreb

ili nas kontaktirajte na:

telefon: 01 6468 333

e-mail: info@czm.hr

web: https://www.czm.hr/

 

Literatura:

  1. Antičević, V. (2021). Učinci pandemija na mentalno zdravlje. Društvena istraživanja-Časopis za opća društvena pitanja, 30(2), 423-443.
  2. Buljan Flander, G., Mikloušić, I., Redžepi, G., Selak Bagarić, E. i Brezinšćak, T. (2021). Rezultati probira mentalnog zdravlja djece u Zagrebu. Grad Zagreb.
  3. Clarke, A. M., Kuosmanen, T., & Barry, M. M. (2015). A systematic review of online youth mental health promotion and prevention interventions. Journal of youth and adolescence, 44(1), 90-113.
  4. de Figueiredo, C. S., Sandre, P. C., Portugal, L. C. L., Mázala-de-Oliveira, T., da Silva Chagas, L., Raony, Í., … i Bomfim, P. O. S. (2021). COVID-19 pandemic impact on children and adolescents’ mental health: biological, environmental, and social factors. Progress in Neuro-Psychopharmacology and Biological Psychiatry, 106, 110171.
  5. Hetrick, S. E., Bailey, A. P., Smith, K. E., Malla, A., Mathias, S., Singh, S. P., … & McGorry, P. D. (2017). Integrated (one‐stop shop) youth health care: Best available evidence and future directions. Medical Journal of Australia, 207(S10), S5-S18.
  6. Jokić, B. i Ristić Dedić, Z. (2021). Nacionalno praćenje učinaka pandemije bolesti Covid-19 na sustav odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Preuzeto 14.1.2022. s https://api.hrt.hr/media/8e/5b/prezentacija-nacionalno-pracenje-ucinaka-pandemije-na-obrazovni-sustav-idiz-za-medije-final-20210825122339.pdf
  7. Kazdin, Alan E. (2017). Addressing the treatment gap: A key challenge for extending evidence-based psychosocial interventions. Behaviour Research and Therapy, 88, 7-18.
  8. Kieling, C., Baker-Henningham, H., Belfer, M., Conti, G., Ertem, I., Omigbodun, O., … i Rahman, A. (2011). Child and adolescent mental health worldwide: evidence for action. The Lancet, 378(9801), 1515-1525.
  9. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (2014). Pravilnik o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi. Preuzet 14.1.2022. s adrese https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_03_34_613.html
  10. Racine, N., McArthur, B. A., Cooke, J. E., Eirich, R., Zhu, J. i Madigan, S. (2021). Global prevalence of depressive and anxiety symptoms in children and adolescents during COVID-19: a meta-analysis. JAMA Pediatrics, 175(11), 1142-1150.
  11. Wang, A., Tobon, J. I., Bieling, P., Jeffs, L., Colvin, E., & Zipursky, R. B. (2020). Rethinking service design for youth with mental health needs: The development of the Youth Wellness Centre, St. Joseph’s Healthcare Hamilton. Early intervention in psychiatry, 14(3), 365-372.