Privremena statistika o umrlima zbog predoziranja drogom za 2020. potvrdila je najveće strepnje: više je ljudi umrlo od predoziranja u SAD-u prošle godine nego u bilo kojem drugom godišnjem razdoblju u našoj povijesti. Umrlo je više od 93.000 ljudi (1). Povećanje u odnosu na prethodnu godinu također je veće nego je ikad bilo – za 30%. Ti nam podaci govore da nešto nije u redu. Zapravo, oni ‘vrište’ za promjenom. Više nije pitanje „učiniti više“ za borbu protiv problema vezanih uz droge. Ono što mi kao društvo činimo – stavljanje osoba s problemom ovisnosti iza rešetaka, nedovoljno ulaganje u prevenciju i suosjećajnu medicinsku skrb – ne funkcionira. Čak i dok radimo na stvaranju boljih znanstvenih rješenja za ovu krizu, više je nego frustrirajuće, zapravo je tragično, vidjeti da se učinkoviti alati za prevenciju i liječenje već ne koriste.

Dobrobiti pružanja učinkovitih tretmana za poremećaje uzimanja psihoaktivnih tvari – osobito opijatske supstitucijske terapije – dobro su poznate. Ipak, desetljeća predrasuda prema liječenju poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari lijekovima uvelike su ograničila njihov doseg, što je djelomični razlog zašto samo 18% ljudi s poremećajem uzimanja opioida prima lijekove. Povijesna nespremnost u pružanju ovih tretmana i osiguravatelja da ih pokriju odražava stigmu zbog koje su ljudi s ovisnostima dugo bili niskog prioriteta.

Moramo ukloniti stavove i barikade koja onemogućuju liječenje osoba s poremećajem uzimanja psihoaktivnih tvari. To znači olakšati kliničarima davanje lijekova koji spašavaju živote, proširiti modele skrbi poput digitalnih zdravstvenih tehnologija i mobilnih klinika koje mogu doprijeti do ljudi gdje god da jesu i osigurati da osiguravatelji pokriju liječenje koje je učinkovito.

Znanost je po tom pitanju nedvosmislena: Ovisnost je kronično medicinsko stanje koje se može liječiti, a ne slabost volje ili karaktera niti oblik društvene devijacije. No, stigma i dugogodišnje predrasude – čak i unutar zdravstva – vode donositelje odluka u zdravstvenom, kaznenopravnom i drugim sustavima prema kažnjavanju, a ne prema liječenju konzumenata droga. Taj pristup može biti jednostavniji od traženja od nas kao društva da imamo suosjećanja ili brige za ljude s razornim, iscrpljujućim, često smrtonosnim poremećajem. No, prijetnja zatvorom ne odvraća od uporabe droga (2), a kamoli rješava ovisnost; ona podržava stigmu i nerazmjerno šteti najugroženijim zajednicama.

Znanstveno utemeljeno smanjenje štete, poput programa razmjene igala, također mora biti dio rješenja naše krize, jer se pokazalo da oni smanjuju prijenos HIV-a i hepatitisa C te pomažu približiti ljude liječenju ovisnosti i drugih stanja. Dok je savezna vlada prihvatila znanstveno utemeljene programe smanjenja štete, mnoge im se zajednice nastavljaju opirati, pogrešno misleći da prešutno odobravaju ili potiču uporabu droga. Više nezavisnih studija pokazalo je da to nije točno. Istraživači također procjenjuju inovativne, ali povijesno kontroverzne inozemne strategije, poput centara za prevenciju predoziranja, gdje ljudi mogu koristiti droge pod medicinskim nadzorom i pristupiti drugim zdravstvenim uslugama, kako bi procijenili isplativost i sposobnost smanjenja smrtnosti i poboljšanja zdravlja.

Dio neuspjeha sadašnjeg pristupa proizlazi iz nerealnih očekivanja da ljudi trebaju – i mogu – jednostavno prestati uzimati droge. Malo je brige za ovisnike, osim ako i dok nisu čisti od droga, ali stvarnost je takva da su poteškoće i recidivi obično sastavni dio na putu oporavka. Suosjećanje, briga i podrška moraju se proširiti na one koji još uvijek uzimaju droge i na one koji se vraćaju uporabi droga, a ne samo na one koji mogu zadovoljiti stroge standarde apstinencije. Svima s poremećajem uzimanja droga, bez obzira na to koriste li droge trenutno, potrebna je dobra zdravstvena skrb, a možda će im trebati i pomoć oko stanovanja, zaposlenja i brige o djeci.

Kako bi spriječili mlade ljude da zlorabe droge i spriječili ljude svih dobi da razviju neki poremećaj uzimanja droga, naša se nacija mora pozabaviti društvenim i ekonomskim stresorima koji povećavaju rizik od uzimanja droga, poput siromaštva i nestabilnog stanovanja, nesigurnih četvrti i škola, te drugim učincima gospodarstva koje se mijenja, uključujući socijalnu izolaciju i očaj. Smrti zbog predoziranja drogama jedna su od komponenti „smrti iz očaja“ koje su, uz samoubojstvo i bolesti povezane s alkoholom, uzrokovale smanjenje očekivanog života (3) u SAD-u, čak i prije nego što je zamijećen 1,5-godišnji pad u 2020. zbog pandemije COVID-19.

Na terenu, znanstveno utemeljene intervencije mogu napraviti veliku razliku: univerzalni preventivni programi, kao i intervencije usmjerene na najugroženije obitelji i mlade ne samo da smanjuju rizik kasnijeg uzimanja droga i ovisnosti, već imaju i koristi u drugim aspektima mentalnog i tjelesnog zdravlja.

To otvara pitanje kolektivne spremnosti ulaganja u ove mjere. Dugoročne uštede u zdravstvenim i pravosudnim troškovima u odnosu na troškove preventivnih intervencija mogu biti znatne. Riječ je o dugoročnim ulaganjima za koje će trebati vremena kako bi vidjeli korist, a priroda našeg društva je takva da sagledava kratkoročne zaključke i očekuje trenutne rezultate.

Radikalne promjene koje spašavaju živote su se već odavno dogodile. Od ključne je važnosti da znanstvenici pomognu kreatorima politika i drugim čelnicima da preispitaju kako se zajednički bavimo drogama i uporabom droga, tražeći bazu dokaza o tome što poboljšava zdravlje i smanjuje štetu u svim zajednicama, te financiraju istraživanja za razvoj novih alata za prevenciju i liječenje.

Mike Stobbe, „US overdose deaths hit record 93,000 in pandemic last year“ (2021) https://apnews.com/article/overdose-deaths-record-covid-pandemic-fd43b5d91a81179def5ac596253b0304
The Pew Charitable Trusts, „More Imprisonment Does Not Reduce State Drug Problems” (2018) https://www.pewtrusts.org/en/research-and-analysis/issue-briefs/2018/03/more-imprisonment-does-not-reduce-state-drug-problems
Case A, Deaton A. Rising morbidity and mortality in midlife among white non-Hispanic Americans in the 21st century. Proc Natl Acad Sci U S A. 2015;112(49):15078-83.
Izvornik: Volkow N. Drug overdose deaths in 2020 were horrifying. Radical change is needed to address the drug crisis. NIDA. 2021. Izvor: https://www.drugabuse.gov/about-nida/noras-blog/2021/08/drug-overdose-deaths-in-2020-were-horrifying-radical-change-needed-to-address-drug-crisis

Preveo: dr. sc. Ivan Ćelić, dr. med. za https://bolnica-vrapce.hr/potrebne-su-radikalne-promjene-u-problemu-rjesavanja-ovisnosti/