Zdrava Glava

Očuvanje mentalnog zdravlja
Grad Zagreb

Majka pomaže sinu u učenju

Biti roditelj nikada nije bilo lako, no u današnje vrijeme čini se zahtjevnije nego ranije. Roditeljska uloga u učenju i pomaganju djetetu tijekom trajanja školske godine danas je potpuno drugačija od one na koju smo svi navikli. Kada je učenje u pitanju, roditelj su i prije ove krize bili izloženi oprečnim očekivanjima i dvostrukim porukama. Tako bi od nekih učitelja dobili upute da izravno pomažu djeci u učenju i u tome budu aktivni, od drugih pak potpuno suprotno – da prepuste djeci odgovornost za učenje i izvršavanje školskih obveza.

Školski uspjeh djeteta danas prečesto postaje prvo mjerilo koliko je dijete pametno ili uspješno, te koliko je roditelj uspješan u svojoj ulozi. Koliko god se čini iznenađujuće, samo je djelomična istina da je uspjeh u učenju isključivo djetetova odgovornost. Roditelji u postizanju školskog uspjeha, pogotovo kod djece u nižim razredima, imaju vrlo važnu, čak i presudnu ulogu. No glavno pitanje je – gdje je granica do koje se pomaže?

Zbog mnoštva različitih savjeta roditelji se često izgube u želji da donesu dobru odluku, pa najbolja namjera rezultira lošim ishodom. Često roditeljsko prigovaranje zbog loše ocjene s vremenom dovodi do lošeg odnosa između roditelja i djeteta. Takvim ponašanjem roditelji često djetetu šalju poruku da ih je razočaralo ili da vrijedi onoliko kolika je dobra njegova ocjena. Posljedica takvog ponašanja je loša komunikacija između roditelja i djeteta, gubitak povjerenja u roditelja, loša slika djeteta o sebi i nisko samopoštovanje i samopouzdanje. Sljedeća negativna posljedica takvog roditeljskog ponašanja je nerealno procjenjivanje sposobnosti djeteta i stvaranje pritiska zbog trenda odlikaša kao i uspoređivanje s drugima (braćom, sestrama, rođacima, prijateljima…).

Na uspjeh u učenju utječe i prepoznavanje dominantnog kanala učenja po kojem dijete usvaja nova znanja, te uspješno korištenje metoda učenja koje najviše odgovaraju djetetu.

Roditelji mogu djeci pomoći u učenju na izravan i neizravan način, no niti jedan od tih načina ne podrazumijeva učenje ili pisanje domaće zadaće umjesto djeteta.

Učenje i čitanje često se poistovjećuju, ali to nije točno. Učenje nije isto što i čitanje, učenje je čitanje s namjerom da zapamtimo. Ono ovisi o sposobnostima, pamćenju, koncentraciji, te motivaciji. Naučimo 10% onoga što čitamo, 20% onoga što slušamo, 30% onoga što vidimo, 50% onoga što vidimo i čujemo, te 70% onoga što izgovorimo i čak 90% onoga što izgovorimo i učinimo.

Mnogi odrasli, a djeca pogotovo, nisu svjesni koji im stil učenja najviše odgovara. Djeca se često opiru učenju upravo zato što ne znaju kako učiti. Rezultati su obično lošiji od očekivanih, osobito u odnosu na uloženi trud i vrijeme. Konačna posljedica je frustrirano dijete koje nema volje za učenjem. Zbog toga je važno otkriti koji stil učenja djetetu (ili odrasloj osobi) najviše odgovara. Postoje četiri dominantna stila učenja (vizualni, auditivni, kinestetički i tekstualni). Važno je naglasiti da se kod određenog broja ljudi ti stilovi međusobno kombiniraju. U skladu s načinom učenja i djeca se obično dijele po tipovima: vizualni, auditivni, kinestetički i tekstualni tip učenika.

Vizualni tip

Najlakše i najbrže uči gledanjem, pamti slike i raspored u prostoru. Prepoznat ćete ih jer u razgovoru često koriste riječi kao “vidiš, gledaj ovo…” čak i u situacijama kada bi trebali reći „čuješ, slušaj,…“. Prilikom učenja korisno je kada zaokružuju, podcrtavaju, bojaju, vizualiziraju, rade mentalne mape, a nabolje rezultate postižu kada uče u određenom prostoru za učenje. Bitno im je da im se sve predoči.

Ovaj tip djece je često talentiran za likovni, geometriju, geografiju. Kada se prisjećaju gradiva, prvo će se sjetiti gdje se što nalazi u knjizi ili bilježnici. Za ovaj tip učenja dobro je da komplicirano gradivo crtaju u shemama, mapama i stripovima.

Riječ učitelja:

Vizualni tipovi gledaju u mene tijekom cijelog predavanja. Crtaju dijagrame i mape u svoje bilježnice i uživaju u gledanju kratkih videa i prezentacija.

Auditivni (slušni) tip

Najlakše i najbrže uče govorenjem teksta naglas. Odgovara im učenje u paru i raspravljanje o gradivu, a izrazito dobro pamte zanimljive priče i primjere.

Mogu učiti čak i pomoću snimljenog materijala, dok im je ometajući čimbenik buka. Pomaže im kada prije čitanja poglavlja pogledaju slike i naslove, te naglas kažu svoje mišljenje što je glavna tema odlomka.

Riječ učitelja:

Auditivni tipovi me slušaju vrlo pažljivo. Pozornost im odvraćaju zvukovi u hodniku, na igralištu, itd. Vole sudjelovati u grupnim raspravama i vrlo lako pamte ono što imaju priliku čuti.

Kinestetički (motorički) tip

Najlakše uče i usvajaju gradivo uz hod, glumljenje i igru. Vole iskustveno učiti, izvoditi pokuse, učiti dodirom, zapisivanjem, u prirodi. U svom govoru učestalo koriste glagole, a više su sportski tipovi.

Prepoznaje ih se po tome što često tekst prate prstom. Skeptični su prema novim aktivnostima i ne vole sami izrađivati stvari. Konstantno su u pokretu pa za vrijeme učenja trebaju raditi češće kratke pauze.

Riječ učitelja:

Kinestetički tipovi su hiperaktivni. Ne vole sjediti na jednom mjestu dulje od pet minuta. Ako im ne dopustite da se na neki način izraze u razredu, postaju vrlo nemirni. Ne moraju nužno biti hiperaktivni, mogu čak i sanjariti. Vole učenje putem igre i drugih aktivnosti. Taj tip učenika je najlakše prepoznati.

Tekstualni tip

Najviše vole učiti kroz ispisane materijale. Vole knjige, rječnike, popise, eseje, priručnike, bilješke i literaturu. Ovaj tip djece najlakše pamti ako nešto sami zapišu.

Učenje im olakšava pisanje riječi iznova ili napisano gradivo svojim riječima. Potrebno je da čitaju bilješke više puta zaredom. Dijagrame, grafičke prikaze i slike nekad je potrebno preoblikovati u pisane izjave.

Riječ učitelja:

Tekstualni tipovi uvijek imaju dodatne bilježnice u kojima možete vidjeti prepisan tekst ili sažet na način koji njima odgovara. U tim materijalima može se pronaći više puta prepisivana ista riječ koju nisu mogli zapamtiti ili njihovim riječima opisan graf ili slika.

 

Savjet roditeljima:

Svako dijete može naučiti. Kada djeca postižu uspjeh u učenju, razina motivacije za daljnjim učenjem je sve veća. Obratite pažnju na koji način vaše dijete govori, koje izraze koristi ili kako se ponaša dok uči. To Vam može pomoći da prepoznate koji je njegov dominantni tip učenja i usvajanja novih znanja. Ukoliko pokušavamo djeci pomoći u učenju na način koji im ne odgovara ili ih tražimo da uče kako je nama odgovaralo, može izostati željeni rezultat. Moguće je da njima takav način učenja ne pomaže, već im može i dodatno odmagati u učenju.

 


Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”

Autori: mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica, mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja i mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica