Što znači biti ovisan?
Ovisnost je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti. Karakterizira ga nesavladiva žudnja, odnosno neodgodiva prisila za uzimanjem i konzumiranjem sredstva ovisnosti, bilo zbog njegovih poželjnih učinaka, bilo da se izbjegnu patnje koje će se javiti ako se s uzimanjem prekine.
Iako Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje ne smatra sve mentalnim poremećajem koji se može dijagnosticirati, nešto se ubraja i u psihološke ovisnosti koje mogu potaknuti nezdrave opsesije ili ponašanje (iako su neke bezopasne). Pojam ovisnosti se, dakle, ne mora odnositi samo na psihoaktivna sredstva. Čovjek može biti ovisan o jelu, igrama na sreću/klađenju/kockanju, televiziji, internetu, mobitelu i nekim manje uobičajenim stvarima poput kupovine, plastičnim operacijama, vježbanju i spolnim odnosima. Zajednička im je značajka da aktivnosti vezane uz tu ovisnost mogu postati središnji sadržaj i čimbenik njegovoga življenja.
Ovisnost o psihoaktivnim supstancama
Obilježje ovisnosti o psihoaktivnim tvarima (marihuana, kokain, halucinogeni, amfetamin, opijati, hlapljiva otapala, nikotin, sedativi) je postojanje većeg broja kognitivnih, ponašajnih i fizioloških simptoma koji upućuju na to da osoba nastavlja uzimati psihoaktivne tvari usprkos značajnim problemima vezanim uz njihovu uporabu. Ustaljuje se obrazac redovitog uzimanja tvari, koji dovodi do tolerancije, sustezanja i prisile uzimanja psihoaktivnih tvari.
Ovisan pojedinac može uzimati psihoaktivnu tvar u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja no što je inicijalno namjeravao te može izražavati trajnu potrebu za smanjenjem ili nadziranjem uporabe psihoaktivne tvari. Česta pojava su i brojni neuspješni pokušaji da se smanji ili prekine s uporabom tvari. Osoba može provoditi veliki dio vremena u nabavljanju psihoaktivne tvari, njenom uzimanju ili oporavljanju od njenog djelovanja.
Ovisnost može dovesti i do prekida ili smanjenja čitavog niza društvenih, poslovnih ili rekreacijskih aktivnosti. Pojedinac može prekinuti s hobijima ili obiteljskim aktivnostima kako bi bio sam i uzimao psihoaktivnu tvar ili se družio s ostalim ovisnicima. Premda uočava ulogu psihoaktivne tvari u vlastitim psihičkim i fizičkim problemima, osoba nastavlja s uzimanjem tvari te nije u mogućnosti odreći se usprkos spoznaji da to vodi do sve većih problema.
Moguće je biti ovisan i o – POSLU
Mnogi ljudi brkaju marljivu i vrijednu osobu s radoholičarem. Radoholizam znači da cijenite rad više od bilo koje druge aktivnosti, čak i kada negativno utječe na vaše zdravlje i obitelj, kao i na kvalitetu vašeg rada. S druge strane, postoji mnogo ljudi koji prekovremeno ostaju na poslu ali se ipak vrate kući svojim bližnjima i uživaju u drugim aktivnostima kad imaju slobodnog vremena. Ti su ljudi pogrešno etiketirani kao radoholičari samo zato što rade nešto više sati tjedno od prosjeka a često iz razloga jer na taj način pokušavaju zadržati svoj posao.
Razvojem današnjeg „modernog“ društva kojeg karakterizira brz tempo, želja za brzom zaradom, dokazivanjem i isticanjem, poslovi postaju sve zahtjevniji a radna snaga zamjenjivija, stasala je nova vrsta ovisnika – radoholičari. Za razliku od ovisnika o alkoholu, drogama ili kocki, ovisnike o poslu okolina uvažava kao vrijedne i korisne, ne shvaćajući kako na taj način ohrabruju i hrane tu bolest. Poslodavci vole radoholičare, pohvalama i stimulacijama zapravo potpiruju ovisnost, jer se osoba osjeća važnom i korisnom.
Pravi radoholičari nemaju drugih interesa osim svog posla. Mogli bi dozvoliti da im se raspadne obitelj ili da ju radi posla niti ne osnuju. Često imaju zdravstvenih problema, pate od depresije i duboke nesigurnosti. Kao i kod svake druge ovisnosti, ponavljaju destruktivno ponašanje iako znaju da je štetno. Mnogi bi to i željeli zaustaviti, ali im je to teško ili nemoguće učiniti te pokušaj odvajanja takvih osoba od posla rezultira javljanjem anksioznosti, razdražljivosti i/ili depresije te se vrlo često doživljava stres nalik apstinencijskom sindromu u ovisnika o ilegalnim tvarima.
Što je ovisnost o alkoholu?
Alkoholizam se definira kao poremećaj u ponašanju, devijantan oblik ponašanja, koji nastaje uslijed dugotrajnog uzimanja prekomjerne količine alkohola. Izraz zloporaba alkohola se općenito odnosi na ponašanje koje obuhvaća povremeno opijanje, što dovodi do neispunjavanja obaveza, izlaganja opasnim situacijama, problema sa zakonom te društvenih ili međuljudskih problema bez znakova ovisnosti. Izraz alkoholizam se odnosi na čestu konzumaciju velikih količina alkohola koja dovodi do tolerancije, psihičke i tjelesne ovisnosti te opasnog apstinencijskog sindroma. Kada konzumacija alkohola dovede do znakovite kliničke toksičnosti i oštećenja tkiva, ova se dva izraza izjednačavaju.
Osobe koje zloupotrebljavaju alkohol ili su o njemu ovisne obično zbog svog opijanja imaju teške društvene posljedice. Često pijanstvo je očito i destruktivno; ono ometa sposobnost druženja i rada. U konačnici, pijanstvo može dovesti do raspada veza kao i gubitka posla zbog nedolaženja. Ljude zbog pijanstva se može uhapsiti, ili uhititi zbog vožnje u pripitom stanju, što dalje otežava društvene posljedice izazvane opijanjem.
Pazite se ovisnosti o šopingu (posebno u blagdansko vrijeme)
Blagdani su idealno vrijeme za hedonizam i prekomjerno uživanje. Događa se da jedemo previše, pijemo previše, također i trošimo (pre)više.
Ovisnost bez droga se često društveno marginalizira i ne pridaje joj se ni izdaleka značenje kao toksikomaniji, a takvi oblici ovisnosti zauzimaju jednako važno mjesto u životu ovisnika kao i ovisnost o drogama. Ovisnost bez droga, praćena kompulzivnim ponašanjem, odraz je suvremenog urbanog života u kojem brzina življenja, svakodnevni stresovi, težnja za zaradom, uspjehom, popularnošću i generalna težnja za većim i boljim, produbljuju jaz između biološke i psihološke prirode čovjeka i njegovih vitalnih potreba.
Ovisnost o kupovini se često smatra vrstom opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Drugi naziv za kompulzivno kupovanje je oniomania, od grčkih riječi onios = za prodaju i mania = neumjerenost, ludost. Takvi su pojedinci zaokupljeni kupovinom i trošenjem i doživljavaju različite osjećaje zadovoljstva pri samom činu kupovine. Razvijaju misli, poticaje i preokupacije koje ih unaprijed pripremaju za trošenje. Neugodne emocije depresije, anksioznosti, dosade, samokritičnosti i ljutnje se često navode kao glavni izvor porijekla poremećaja kompulzivnog kupovanja, dok se euforija i olakšanje koje se događa pri kupovini, najčešće navode kao posljedice istog poremećaja.
Nažalost, ono što kompulzivni potrošači zapravo pokušavaju kupiti jest sreća. Oni se žele svidjeti i žele biti cijenjeni, a da se pri tom ne osjećaju depresivno ili uznemireno. Nije bitno koliko novaca takvi potrošači imaju i koliko su uspješni; oni se osjećaju prazni iznutra te koriste kupovinu kako bi popunili emocionalnu prazninu. Dodatan problem u ovo doba godine stvaraju i mediji koji nameću idealnu sliku blagdana uz prepun blagdanski stol i pregršt raznolikih poklona pod borom.
Što moramo znati o kockanju:
Kockanje, za neke povremeni oblik zabave, dok za druge problem koji razara obitelj i zajednicu, prisutan je dugo vremena u raznim oblicima u ljudskoj civilizaciji. Socijalno kockanje je kulturno prihvatljiva zabava i rekreacija koja nema zaokupljujući karakter, ne donosi psihičke ili društvene posljedice, postoji kontrola nad vremenom, novcem i porivom za kockanjem. Drugim riječima, socijalno prihvatljivo kockanje odnosi se na ulaganje novca koji se, ako se i izgubi, smatra cijenom zabave i to zabave u kojoj je najizgledniji upravo gubitak novca, a koje ne uzrokuje ozbiljnije negativne posljedice po osobu, obitelj ili društvo.
Patološko kockanje prihvaćeno je kao psihički poremećaj u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne bolesti (DSM-III) još 1980. godine te se klasificira kao poremećaj kontrole nagona. Osoba ima sve snažniji osjećaj napetosti ili uzbuđenja prije tog čina, a dok traje osjeća užitak, zadovoljenje ili olakšanje. Kockanje može biti redovito ili epizodično, a tijek poremećaja je progresivan. S vremenom se povećava učestalost i uzbuđenje pri kockanju, ali i količina uloženog novca.
Posljednjih se godina u Republici Hrvatskoj značajno povećala dostupnost igara na sreću, što je u konačnici dovelo i do sve većeg broja korisnika igara na sreću. Napredak tehnologije omogućio je praćenje novih igara i sportskih događanja te ulaganje novca kroz jedan klik. Promidžba igara dostupna je na svim medijima pa tako vrlo često možemo čuti reklame koje u prvi red stavljaju luksuzan život, prestiž, zabavu te „financijsku slobodu“. Stres uzrokovan pandemijom i financijska kriza mogu biti dodatni okidači za kockanje. Tijekom pandemije velik broj ljudi ostao je bez posla, a kockanje se na prvu može činiti kao idealno rješenje u obliku lake zarade, uz malo sreće kroz nekoliko klikova.
Ovisnost o kocki je sve više prisutna u našem društvu, stoga je važno podizati svijest o značenju ovog problema ponajviše adolescentima koji su rizična skupina za nastanak ove ovisnosti. Ako imate dijete koje je trenutno u toj dobi, pobrinite se da mu s vremenom pružite informacije koje mogu djelovati kao preventivne aktivnosti.
Vodite računa o prekomjernom igranju videoigrica!
Dok većina ljudi internet koristi bez značajnih teškoća, u određenog broja osoba dolazi do razvoja disfunkcionalne upotrebe interneta i prekomjernog igranja (online) igrica. Osobe s disfunkcionalnim korištenjem interneta pokazuju obrasce ponašanja koji ukazuju na moguću ovisnost o korištenju interneta što može negativno utjecati na njihove svakodnevne aktivnosti, međuljudske odnose i psihološku dobrobit, obično lažu o vremenu provedenom na internetu i količini igranja te gube pojam o vremenu i zanemaruju obaveze. Simptomi pretjeranog korištenja, odnosno ovisnosti o internetu variraju u broju i frekvenciji, a sve je više dokaza da su psihološki i biološki mehanizmi u podlozi ove ovisnosti slični onima kod ovisnosti o psihoaktivnim supstancijama.
Svjetska zdravstvena organizacija 2018. je godine uvrstila Gaming disorder u 11. reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema. Time je ovaj poremećaj službeno priznat kao bolest te klasifikacijski smješten u područje bolesti ovisnosti. Navedena dijagnoza, dakle, odnosi se samo na patološko igranje videoigara, a ne na internet kao takav. U pitanju je zapravo poremećaj kontrole impulsa i ovisničkog ponašanja, odnosno kortikalnog uzbuđenja zbog kojega igranje videoigara na mozak djeluje kao nagrada.
Sudjelovanje u različitim vrstama videoigara te praćenje vlastite uspješnosti u usporedbi s drugim igračima diljem svijeta izaziva i aktivaciju adrenalina koji se javlja pri suočavanju sa stresnim i izazovnim situacijama.
Posebnost ove ovisnosti leži u činjenici što je internet postao sastavnim dijelom suvremenog funkcioniranja, pa za razliku od drugih tipova ovisnosti gdje inzistiramo na potpunoj apstinenciji, savjetovanje nekoga tko svoj „kruh“ zarađuje za računalom da ga više nikada ne upali nije moguće. Međutim, kod prekomjerne (patološke) uporabe sadržaja koje za osobu ne da nemaju nikakvu pozitivnu vrijednost, već pokazuju štetan učinak, ostaje na snazi inzistiranje na apstinenciji a moguće je i uključivanje u dnevnu bolnicu za ovisnost o internetu i videoigrama u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan Zagreb.