Odgoj djeteta zahtjevan je zadatak i traži ogroman trud od strane roditelja. To je činjenica koju svaki roditelj zna i trudi se biti spreman na nju. Međutim, sve češće u praksi viđamo umorne roditelje, iscrpljene od napora da obave sve što se pred njih stavlja, roditelje koji rezignirano zaključuju : „ne mogu više“. Rečenice poput: „znate, sve je bilo u redu dok se nije razbolio….. Sad je počeo uzimati droge…. Ne želi u školu…Ima same jedinice….“ govore same za sebe. Radi se o izvorima velikog stresa koji ponekad završi roditeljskom „predajom“. Čak i kad je s djecom sve u redu, veliki pritisak nebrojenih zadataka može roditelja dovesti do roditeljskog izgaranja, burnout-a. Ovaj problem počeo se ozbiljnije spominjati osamdesetih godina prošlog stoljeća, a bio je vezan za roditelje čija su djeca bolovala od tumora. Nedavna istraživanja potvrđuju da burnout može iskusiti svaki roditelj (Roskam i Mikolajczak, 2018).
Među mnogim definicijama roditeljskog izgaranja svojom jednostavnošću i jasnoćom ističe se ova: „Roditeljsko izgaranje, burnout, je fizička, mentalna i emocionalna iscrpljenost koju roditelj osjeća zbog kroničnog stresa vezanog za roditeljstvo“ (P. Agarwal).
S obzirom na način života koji tjera roditelje da u sve manje vremena izvrše što više zadataka, izgaranje je sasvim očekivana posljedica. Kod svakog roditelja koji je iskusio burnout znakovi mogu biti različiti, ovisno o okolnostima u kojima živi (uvjeti stanovanja, financijsko stanje, pomoć baka i djedova i sl.)
Među simptomima roditeljskog izgaranja najčešći su:
– iscrpljenost i umor,
– osjećaj bespomoćnosti i beznađa, sumnje u samoga sebe,
– glavobolje i drugi bolovi,
– nedostatak motivacije,
– promjene u ritmu i načinu spavanja i hranjenja,
– osjećaj odvojenosti od drugih, „sam na svijetu“,
– iritabilnost,
– bezvoljnost,
– stalno preispitivanje vlastitih postupaka,
– zlouporaba alkohola ili droga.
Roditeljsko izgaranje nikako ne treba podcijeniti ili ignorirati. Ipak, dobra vijest je da je ono privremeno. Ta spoznaja može donekle umanjiti stres, a uvođenje malih promjena učiniti probleme lakše rješivima.
Savjetujemo:
– Ravnopravno uključiti drugog roditelja u podjelu dužnosti (ukoliko jedan roditelj preuzima veću brigu oko djece, češće će kod njega doći do simptoma roditeljskog izgaranja (češće su to majke).
– Osigurati dovoljnu količinu sna. Općepoznato je koliko je san važan za mentalno i fizičko zdravlje. Roditelji (osobito) male djece ne mogu odmarati i spavati koliko je potrebno. Dugoročno nedostatak sna dovodi do iscrpljenosti. Kratki odmori pod 20-ak minuta uvijek se mogu pronaći, a učinit će puno na osvježavanju snaga.
– Napraviti kratke kratki predahe uz kavu, čaj. U svakodnevnoj utrci s vremenom i zadacima dobro je napraviti kratku stanku uz kavu, čaj i sl. Valjalo bi ih koristiti kad god ste u prilici jer će sigurno smanjiti razinu stresa.
– Biti strpljivi sa sobom. Ponekad roditelj vjeruje da mora biti „super mama“ ili „super tata“. To jednostavno nije potrebno, a može biti izvor mnogih frustracija. Biti svjestan svojih ograničenja pomaže. Nitko ne može baš sve.
– Brinuti za sebe. To može biti nešto što se čini beznačajni na prvi pogled (kratka šetnja, tuširanje na kraju dana, vježbanje), ali doprinosi osjećaju dobrobiti i opušta.
– Ojačati svoje roditeljske kompetencije. Druženje s drugim roditeljima, pohađanje seminara i radionica može pomoći ne samo u podizanju razine znanja o roditeljstvu, nego još više u dijeljenju iskustava s drugim roditeljima. Tako nestaje osjećaj usamljenosti i izoliranosti.
– Prestati biti perfekcionist i ne govorite više „trebalo bi“. Takva ponašanja samo pojačavaju stres i potiču nerealna očekivanja od sebe i drugih.
Na prvi pogled se može činiti da su navedeni savjeti nerealni i neprovedivi. Oni koji su probali misle drugačije!
„Roditeljsko izgaranje je stvarno. Nitko ne može sve. Vrijeme je da se odustane od mita o svemogućim superherojima. Dajte sebi dopuštenje prihvatiti da je dovoljno dobro – savršeno! (nepoznati autor)
Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”
Autori: mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica, mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja i mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica