Pod pojmom slobodnog vremena podrazumijevamo vrijeme koje nam preostaje nakon redovnog radnog perioda i izvršavanja redovnih obaveza. Ono nam služi za opuštanje i zabavu, tada se bavimo aktivnostima koje sami odaberemo. Slobodno vrijeme postoji od kada postoji društvo. U početku je bilo privilegij slobodnih građana i pripadnika vladajućih kasti, a danas je to dio svakodnevice svakog čovjeka svijeta.
Razvoj i mijenjanje društva tijekom povijesti utjecalo je i na promjene u načinu na koji odrasli, mladi i djeca provode slobodno vrijeme.
Ne tako davno u prošlosti, djeca su sama osmišljavala aktivnosti u slobodno vrijeme i na taj način razvijala različite vještine, posebice one koje su važne za dobro socijalno funkcioniranje.
Što se tiče adolescenata, oni su sada sve manje organizatori i aktivni sudionici u kreiranju slobodnog vremena, a sve više konzumenti sadržaja koje nudi industrija zabave. Takav način provođenja slobodnog vremena otvara prostor za razvijanje negativnih navika pa i pojave neprihvatljivih oblika ponašanja.
Način na koji su cijele obitelji provodile slobodno vrijeme također se mijenja. U prošlom stoljeću su to bili jednodnevni izleti u prirodu, a danas su to jednodnevni posjeti trgovačkim centrima.
Zbog značaja koje slobodno vrijeme ima za cjelokupni rast i razvoj, važno je da ga djeca i mladi provode strukturirano, uz što više kvalitetnih i stimulativnih sadržaja. Način na koji se provodi slobodno vrijeme utječe i na ostvarivanje ciljeva u odgoju i obrazovanju. Ono se ne bi smjelo shvaćati kao vrijeme bez ikakvih sadržaja, vrijeme koje će djeca provoditi stihijski. Možemo reći da najveću odgovornost za kreiranje slobodnog vremena djece imaju upravo roditelji. Njihov utjecaj može se ostvariti tako da organiziraju i kreiraju aktivnosti, ili tako da djecu savjetuju i usmjeravaju.
Roditelji su uglavnom skloni usmjeravati djecu prema različitim sportskim aktivnostima, što se, naravno pokazalo dobrim i poželjnim. Međutim, osim tih aktivnosti postoji niz drugih koje se mogu provoditi u slobodno vrijeme. Sve one mogu pomoći roditeljima u odgoju, ali i poboljšati odnose u njihovim obiteljima.
Tijekom ljetnih praznika djeca imaju više slobodnog vremena nego inače. Roditelji mogu pomisliti da tada ne trebaju govoriti djeci što da rade, već ih jednostavno trebaju pustiti na miru. Misle da će predlaganjem nekih aktivnosti samo opteretiti dijete, koje je, na kraju krajeva, zaslužilo da se malo odmori.
Međutim, ukoliko se slobodno vrijeme provodi stihijski, djeca neće imati osjećaj odmora, a ljetnih praznika se uskoro neće ni sjećati. U osmišljavanju aktivnosti roditelji ne bi trebali opterećivati dijete novim obavezama, kao da zaista nemaju pravo na opuštanje.
Postoje razlike između načina na koji djeca i učenici nižih razreda osnovne škole provode slobodno vrijeme, od onog na koji to čine adolescenti. Zato je pri osmišljavanju aktivnosti u slobodno vrijeme važno uvažavati njihovu dob ali i potrebu za socijalizacijom.
Čovjek je društveno biće i većinu svojih potreba zadovoljava kroz društvene odnose. Proces tijekom kojeg osobe razvijaju određene stavove i usvajaju društvene norme određene kulture nazivamo socijalizacijom.
Na socijalizaciju djece utječu različiti čimbenici, a odvija se u različitim situacijama i društvenim prilikama. Upravo aktivnosti koje djeca i mladi provode tijekom slobodnog vremena utječu na proces socijalizacije, isto tako utječu i na kvalitetu odnosa sa članovima obitelji i prijateljima. Ti odnosi obilježavaju čitav naš život, a stavovi vezani uz to bit će preneseni i djeci.
Profesionalni rast i razvoj bit će puno bolji ukoliko se slobodno vrijeme iskoristi za razvoj različitih vještina, kao i za podizanje razine općeg znanja. Formalno obrazovanje će djecu i mlade samo djelomično pripremiti na izazove u profesionalnom životu. Vještine i znanja koja steknu u slobodno vrijeme mogu biti značajna pomoć u obavljanju budućeg posla.
Poznati su pozitivni učinci strukturiranog provođenja slobodnog vremena, ispunjenog kreativnim aktivnostima, a mogu se vidjeti kroz:
Socio-emocionalni razvoj: kroz stvaranje i održavanje prijateljskih veza, razvijanje bliskih odnosa bez straha od njih.
Kognitivni razvoj: kroz kritičko razmišljanje, kreativnost i rješavanje problema.
Bolje komunikacijske vještine: uči se asertivan pristup u komunikaciji, razvija sposobnost slušanja i uvažavanja tuđeg/drugačijeg mišljenja.
Podizanje samopouzdanja i samopoštovanja: kroz osvještavanja vlastitih kapaciteta, kroz učenje na vlastitim pogreškama i usvajanje stava da ih je moguće ispraviti.
Bolja opća kultura: razvijaju se različiti interesi, a time i razina znanja temeljena na prikupljenim informacijama.
Tjelesni rast i razvoj: podiže se fizička sprema i usvajaju zdravi stilovi života.
Samostalnost: kroz sposobnost donošenja odluka i pokazivanje inicijative za aktivnosti.
Empatija: razumijevanje drugih, pomaganje onima kojima je to potrebno.
Timski duh: razvija se sposobnost rada u timu, kao i pozitivno iskorištavanje svojih i tuđih kapaciteta.
Organizacijske sposobnosti: uči se kako postaviti prioritete, upravljati vremenom i različitim resursima koji su dostupni.
Različite praktične vještine: primjenjuju se teorijska znanja u praksi, uči se kako npr. nešto popraviti ili sagraditi.
U tekstovima Slobodno vrijeme kod adolescenata (https://mentalnozdravlje.zagreb.hr/vjezbe-i-podrska/slobodno-vrijeme-kod-adolescenata) i Slobodno vrijeme kod mlađe djece (https://mentalnozdravlje.zagreb.hr/vjezbe-i-podrska/slobodno-vrijeme-kod-mlade-djece) pisat ćemo o aktivnostima koje roditelji mogu raditi zajedno s djecom, kao i neke na koje ih mogu usmjeravati. Prije svega, ukazat ćemo na korist koju roditelji i djeca mogu imati od dobro osmišljenog/strukturiranog slobodnog vremena.
Nastavno zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”
Autori: mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica, mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja i mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica