Krize ili krizna stanja su situacije ili negativni životni događaji koji dovode do drastičnih promjena okolnosti svakodnevnog životnog iskustva, u životu uzrokuju stres, napetost i narušavaju životnu ravnotežu.
Krizna stanja često sadrže u sebi prijetnju životu npr. prirodne katastrofe kao što su poplave, potresi i požari koji izravno i neizravno ugrožavaju naš život i život naših bližnjih. U novijoj povijesti često putem medija imamo priliku slušati o terorističkim napadima, koji su sami po sebi zastrašujući i primjer su istovremeno i krizne situacije i zastrašujućeg događaja. Gubitci nama dragih osoba, suočavanje s vlastitom bolesti ili bolesti članova naših obitelji također će često generirati kriznu situaciju u našem životu.
Kako može nastati krizno stanje
Važno je znati i kako krizno stanje može nastati, ne samo uslijed neke stvarne ugroze, već i radi straha zbog mogućnosti događaja koji nas egzistencijalno ili životno ugrožava.
Kriza u djece može biti izazvana i događajem, koji roditelj kao odrasla osoba možda niti neće zamijetiti kao nešto bitno, npr. selidba u drugi kvart ili promjena u odnosima grupe vršnjaka prema djetetu. Vršnjačko nasilje će bez iznimke dovesti do krizne situacije u životu djeteta i adolescenta. Društvo vršnjaka, prihvaćenost i dobra integriranost u vršnjačku skupinu od velikog je značaja za djecu i adolescente, te već i slabija prihvaćenost od strane vršnjaka može u djece dovesti do stresnog stanja, mada neprihvaćenost od strane vršnjaka objektivno ne predstavlja objektivnu prijetnju životu.
Odavno je poznato da naš osobni doživljaj, stav i reakcije na negativne životne događaje, kao i naša sposobnost suočavanja sa stresom te prethodno životno iskustvo, velikim dijelom određuje na koji će način stres utjecati na nas i u kolikoj mjeri štetno. Upravo zato stresu su podložniji djeca i mladi, još neiskusni i ranjiviji ljudi.
Terapijski učinak strukturirane terapije
Kognitivno bihevioralna terapija visoko je strukturirana terapija, što je već samo po sebi terapijski čimbenik jer je upravo struktura same svakodnevnice, struktura dana, u kriznim situacijama tako često narušena, npr. u situaciji pandemije ili opasne zaraze koja se pojavila u našoj okolini zbog koje djeca neće ići u školu ili će se nastava održavati na druge načine, npr. online.
U kognitivno bihevioralnim terapijama se s pacijentom na samom početku terapije dogovaraju realistični terapijski zadatci i ciljevi koji se mogu ostvariti u određenom vremenskom roku. Jedan od ciljeva i zadatka može biti učenje o tome kako postići stanje opuštenosti u stresnim okolnostima. Uvijek se pacijenta educira o povezanosti misli i emocija i o povezanosti misli i emocija s ponašanjem te se kroz terapiju pristupa konkretnom problemu kroz tehnike i metode rješavanja problema (eng. problem solving). Na taj način pacijent postepeno stječe kontrolu nad svojim reakcijama i lakše ovladava kriznom situacijom.
Kroz terapiju pacijent uči prepoznati i osvijestiti svoja emocionalna stanja, prihvatiti ih i smjestiti u kontekst svog života te razvija odgovarajuće strategije suočavanja s kriznim situacijama. Na taj način povećava svoje sposobnosti prilagođavanja i raste mu samopouzdanje, stječe kontrolu nad svojim reakcijama te postaje otporniji na negativne događaje i stresove koji se mogu pojaviti u budućnosti.
Može se zaključiti kako kognitivno bihevioralnih terapija za mladu osobu ili za dijete koje doživljava krizu, može znatno koristiti, pomoći ublažiti patnju te spriječiti razvoj psihijatrijskih posttraumatskih komplikacija te su kao takve kognitivno bihevioralne terapije i tehnike korisna metoda u radu s djecom i adolescentima koji se suočavaju s kriznim situacijama.