U svrhu unaprjeđivanja komunikacije važno je razviti i/ili poboljšati vještinu postavljanja pitanja. Dobro postavljena pitanja omogućit će bolji uvid u potrebe, interese, stavove i raspoloženja sugovornika i osigurat će kvalitetnije prikupljanje važnih informacija. Događa se da u komunikaciji dođe do zastoja nakon postavljanja određenog pitanja, odnosno da sugovornik samo kratko odgovori sa „da“ ili „ne“. To nam može predstavljati problem za nastavak komunikacije ili prikupljanje važnih informacija. U takvoj situaciji teško je nastaviti komunikaciju, a kao posljedica se javlja osjećaj nemoći. Roditelji i adolescenti to mogu doživjeti kao svojevrsnu agresiju, na koju onda odgovaraju novom agresijom. Tada počinju povišeni tonovi, a nerijetko i međusobno okrivljavanje.
Kako bismo izbjegli takve situacije važno je komunikaciju početi na dobar, asertivan način i dobro formulirati pitanje.
Razlikujemo dva osnovna tipa pitanja: zatvorena i otvorena. Osnovne razlike su:
zatvorena pitanja
- ne potiču verbalnu komunikaciju,
- nude samo jedan odgovor,
otvorena pitanja
- potiču verbalnu komunikaciju,
- ostavljaju prostor za opširnije odgovore.
Zatvorena pitanja rezultirat će kratkim odgovorom (najčešće jedna riječ) i brzom reakcijom. Ona obično počinju sa: „Jesi li…? Ima li…? Hoćeš li…? Je li..? Koliko…?“
Ponekad se u nekom razgovoru očekuje kratak odgovor. Dapače, poželjno je da se na postavljeno pitanje kratko (ali i brzo) odgovori. Tu ćemo se koristiti zatvorenim pitanjima.
Kada želimo opširnije odgovore, dvosmjernu komunikaciju i narativne odgovore, postavit ćemo otvorena pitanja, koja su najčešće široko formulirana.
Kod otvorenih pitanja može se očekivati opširniji odgovor i adekvatno objašnjenje. Ona obično počinju sa: „Kako…? Što…? Ima li još nešto…? Koje su…?„
Na početku komunikacije je važno identificirati situaciju i tome prilagoditi pitanja. Tako npr. sugovornik može zatvorena pitanja protumačiti i kao slab interes za njegova raspoloženja ili osjećaje. Adolescenti znaju reći da imaju osjećaj kako ih roditelji nešto pitaju „reda radi“ i očekuju uvijek kratke odgovore.
Evo i nekoliko primjera kako zatvorena pitanja možemo preoblikovati u otvorena:
Zatvoreno: “NIJE TI SE BAŠ SVIDJELA PRIČA?”
Otvoreno: “ŠTO TI SE/NIJE SVIDJELO U OVOJ PRIČI?”
Zatvoreno: “HOĆEŠ LI PRVO NAPISATI ZADAĆU?”
Otvoreno: “ŠTO MISLIŠ O TOME DA PRVO NAPIŠEŠ ZADAĆU?”
Zatvoreno: “JESI LI SRETNA ZBOG OCJENE?”
Otvoreno: “KAKO SE OSJEĆAŠ ZBOG OCJENE?”
Ukoliko se u komunikaciji koriste otvorena pitanja, veća je vjerojatnost da će ona teći bez poteškoća i da će sugovornik biti spremniji na davanje opširnijih odgovora. U kombinaciji s drugim vještinama komunikacije, može se postići visoka razina razumijevanja i spremnosti za razgovor.
Autori: mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica, mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja i mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica
Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, NZJZ “Dr. Andrija Štampar”
Više informacija pronađite na: https://stampar.hr/hr/sluzbe/sluzba-za-mentalno-zdravlje-i-prevenciju-ovisnosti